Naime, već i prije početka pregovora koji u bi u slobodnu trgovinsku zonu trebali ujediniti dvije ekonomije koje čine zajedno skoro 50 posto svjetskog BDP-a, dalo se jasno prepoznati niz razilaženja oko budućeg euroatlantskog partnerstva. Bilo da se radi o kulturnoj iznimci, na kojoj je inzistirao službeni Pariz, ili o fondovima za poljoprivredu kao o jednom od protekcionističkih poteza zajedničkog europskog tržišta, skepticizma je bilo napretek. A taj je trusni teren manjka povjerenja još dodatno pogodio špijunski skandal u režiji bivšeg analitičara Edwarda Snowdena.

'Jasno je da je u transatlantskim odnosima nastupilo zahlađenje koje će imati učinka na sadržaj pregovora', za Le Monde je izjavila Alexandra de Hoop Scheffer iz američkog centra German Marshall Fund u Parizu.'To će ozračje Europljani koristiti kao dodatno sredstvo pritiska za veći udio u informacijama iz obavještajnog miljea.'

Naime, nakon otkrića da američki NSA sustavno špijunira urede Unije u Bruxellesu, do javnosti je došlo i da njemačke obavještajne službe blisko surađuju s američkima te da redovito razmjenjuju podatke, kao i da sama Francuska raspolaže razgranatim sustavom nadzora koji se proteže nad svim elektroničkim komunikacijama.
Upravo se u tim otkrićima o europskim 'čudovištima iz ormara' da vjerojatno prepoznati i novopronađeni entuzijazam europskih čelnika. Njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila je tako prošli tjedan da su pregovori 'najvišeg prioriteta', a Francuska, koje je najviše rogoborila protiv sporazuma, bitno je umirila ton. Tako je iz diplomatskog tima koji vodi pregovore u Washingtonu poručeno da temelji odnosa Europe i SAD-a 'nisu dovedeni u pitanje'. Među ostalim, podsjetilo se javnost i da je američka obavještajna mreža znatno pridonijela intervencijama u Maliju i Libiji.

Međuovisnost, kako ekonomska tako i obavještajna, mogla bi znatnije utjecati na pregovore, no optimistični argument kako se ne radi tek o pukom interesnom združivanju, već o euroatlantskom terenu zajedničkih vrijednosti i zaštite ljudskih prava.

Špijunski skandal prokazao je, ako ništa drugo, prave uloge američko-europskog prijateljstva. Naime, u transatlantskoj zoni s već ionako niskim carinama, Europa će nastojati doći do novih poslova za američke gradove i države (pod uvjetom da otvore svoje tržište europskim kompanijama), a američka strana tražit će veći prostor u Europi za industrije biotehnologije i genetski modificiranu hranu.

U pregovaračkom procesu, koji bi mogao trajati godinama, nije nebitna stavka, kako podsjeća Le Monde, da SAD paralelno vodi pregovore o transpacifičkom partnerstvu sa zemljama Južne Amerike i Azije. Pitanje je stoga više tko će doći prvi do cilja, a ne tko će na kraju imati neukaljan dosje.