MITOVI, STEREOTIPI I PREDRASUDE

Silovane – žrtve bez prava na traumu

  • Autor: Andreja Žapčić
  • Zadnja izmjena 24.05.2010 07:37
  • Objavljeno 24.05.2010 u 07:37
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Silovanje je najteži oblik seksualnog nasilja koji ostavlja dugotrajne posljedice. Ubraja se među izuzetno teška i traumatska iskustva s teškim posljedicama za žrtve, koje nažalost doživljavaju 'drugo silovanje' tijekom sudskog postupka, ako do njega i dođe

U 2009. godini prijavljeno je 76 silovanja te još 14 pokušaja, piše u Izvješću Ministarstva unutarnjih poslova, u kojem policija navodi i da je broj tih kaznenih djela u odnosu na 2008. u padu.

Međutim, taj broj nije konačan jer većina domaćih i međunarodnih istraživanja ukazuje da na jedno prijavljeno silovanje dolazi još njih 15 do 20 neprijavljenih. I to zato jer žrtve strahuju od samih počinitelja, ali i reakcije obitelji, okoline, pa i samih institucija, od ismijavanja, stigmatizacije i dodatnih sumnji.

MIT O SILOVANJU

Na pitanje zašto je tome tako, do odgovora se, između ostalog, stiže i iz duboko ukorijenjenog 'mita o silovanju'. Sanja Sarnavka iz Udruge za zaštitu ljudskih prava B.a.b.e. objašnjava da se 'silovanje uglavnom shvaća kao nešto što se događa noću, u nekom napuštenom dijelu grada, a mame od malena uče kćeri da ne hodaju okolo noću same po sumnjivim mjestima, da se čuvaju manijaka i da paze kako su obučene.'

Goran Stanzl/Pixsell

Goran Stanzl/Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Goran Stanzl/Pixsell

Međutim, činjenice govore nešto sasvim drugo; naime, 'prema statistici, u 70 posto slučajeva silovanja počinitelji su osobe iz dobro poznatog okruženja koje zloupotrebljavaju, koristeći prijetnje, strah, šok i sram žrtve, koja stoga često nema teške tjelesne ozljede', ističe Sarnavka.

'Iako u Hrvatskoj postoji sva sila institucija u vidu mnogih odbora i ureda, pa mnogi često kažu da im je već pun kufer te ravnopravnosti, teško se riješiti stoljećima nakupljane tradicije stereotipa i predrasuda', smatra Sarnavka.

Pritom je jedan od najčešćih onaj prema kojemu je 'zapravo žena sama kriva što je silovana i to, između ostalog, zbog toga kako izgleda i kako je obučena pa bi valjda', kaže Sarnavka 'sve okolo trebale hodati u burkama da pogled na njih nikog ne bi uznemiravao'.

PRAVOSUĐE I PREDRASUDE

Dodaje da je 'žalosno što se takve predrasude daju iščitati i iz presuda, posebno onih na nižoj razini te da silovane žene postaju sramota za obitelj, a i one same se tako osjećaju.'

Kao primjer izdvaja šokantan slučaj kada je 'u Udrugu prije par godina pomoć došla zatražiti maloljetna djevojka koju je silovalo nekoliko obiteljskih prijatelja. Međutim, roditelji ih nisu htjeli prijaviti jer su željeli s njima zadržati dobre odnose. Teško je i zamisliti što se događa u drugim manjim mjestima kad je takvo nešto moguće u Zagrebu?' pita se Sarnavka.

Goran Stanzl/Pixsell

Goran Stanzl/Pixsell

Izvor: Corbis / Autor: Gisuke Hagiwara

Roditelji su djevojku smatrali krivom, a izuzetno sumnjičav bio je i sud, koji često koristi iznimne napore ne bi li počiniteljima pronašao olakotne okolnosti, kaže Sarnavka.

Međutim, i policija zna zakazati pa tako često u slučaju prijava ne doživljavaju žrtve, nego ‘misle da je riječ o osveti ili ljubomori, a ponekad rade i neshvatljive greške poput one da u jednom slučaju žrtvu koja je bila u stanju šoka uopće nisu odveli liječniku kako bi utvrdio ozljede’, upozorava Sarnavka i nastavlja:

'Sudovi pak često iskazuju nepovjerenje prema žrtvama, a kad je riječ o silovanju u bračnoj zajednici – suci kad i proglase muža krivim, određuju manje kazne nego u slučaju ‘izvanbračnog’ silovanja.

SEKUNDARNA VIKTIMIZACIJA

Za žrtve je posebno mučan često dugotrajan sudski postupak obilježen 'sekundarnom viktimizacijom' kad one podliježu nepotrebnom izlaganju višekratnim izjavama, neugodnim vještačenjima, susretima s počiniteljem tijekom postupka i preispitivanju njihovog života pa na kraju ‘ispada kao da se njima sudi, a ne počinitelju i one opet doživljavaju novo silovanje.

Goran Stanzl/Pixsell

Goran Stanzl/Pixsell

Izvor: tportal.hr / Autor: B.a.b.e.

Na to se upozorava i u analizi 36 presuda za djela silovanja i bludnih radnji donesenih na županijskim i općinskim sudovima te još 20 presuda Vrhovnog suda, kojima su se bavile profesorica na zagrebačkom Pravnom fakultetu Ksenija Turković, potpredsjednica Vrhovnog suda Ana Garačić, Ivana Radačić s Instituta 'Ivo Pilar' te pravni ekspertni tim B.a.B.a.

U analizi hrvatske sudske prakse od 1998. do 2002. utvrdile su da hrvatski sudovi u 70 posto slučajeva za silovanje izriču kaznu zatvora od tri mjeseca do pet godina, iako zakon predviđa kazne i do deset godina.

No zakonskim izmjenama iz 2006. minimum kazne za silovanja povećan je na tri godine, pa se sada ni ublažavanjem kazne što suci koriste u 14 posto slučajeva, ona ne može smanjiti ispod godinu dana.

TERET DOKAZIVANJA

U Srbiji je, primjerice, Krivičnim zakonom za silovanje predviđena zatvorska kazna od dvije do 15 godina, ali statistika pokazuje da su u 70 posto slučajeva kazne na granici zakonskog minimuma.

Goran Stanzl/Pixsell

Goran Stanzl/Pixsell

Izvor: tportal.hr / Autor: tportal.hr


U komparativnoj analizi Hrvatske sa Slovenijom, Austrijom, Italijom i Njemačkom, kazne zatvora u Hrvatskoj su među višima, dok Njemačka ima nešto više izrečenih kazni zatvora za temeljno djelo silovanja.

Švedska pak ima sve veći broj prijavljenih silovanja, ali i sve manji broj sudskih osuda. Dvoje tamošnjih pravnika provelo je istraživanje na 1200 slučajeva silovanja, od prijavljivanja pa do presuda, na temelju kojeg je izvelo zaključak da se malo slučajeva riješi jer se dokazivanje svodi na usmene tvrdnje žrtve i osumnjičenog – koji se nalazi u boljoj poziciji od žrtve. Stoga su predložili zakonske izmjene kojima bi teret dokazivanja bio na počinitelju koji bi trebao dokazati da nije napravio ništa što žrtva nije htjela.

Međutim, koliko je godina zaista dovoljno kao kazna za tako okrutan i ponižavajući čin?

SILOVANJE JE RAVNO UBOJSTVU

'Silovanje je ravno ubojstvu i u tom rangu treba biti i kažnjivo, dakle u rangu najtežih krvnih delikata', smatra HNS-ova saborska zastupnica Vesna Pusić, koja je takav stav izrekla još u vrijeme svoje predsjedničke kampanje. Zasad, međutim, kako kaže, 'HNS nije razmišljao o pokretanju inicijative zakonskih izmjena u tom smjeru', ali ističe Pusić 'da se takva inicijativa pojavi, ona bi ju snažno podržala jer smatra da je to tema koju treba otvoriti'.

U vrijeme svoje predsjedničke kampanje, predsjednik Ivo Josipović također je podržavao napore ženskih udruga u osvješćivanju javnosti o toj mučnoj temi. Tada je govorio kako smatra da povećanje kazni nije pravo rješenje, već da je ono u efikasnijem pravosuđu, a iz njegovog je Ureda poručeno da stavove koje je zastupao u kampanji, zastupa i dalje kao predsjednik.

Goran Stanzl/Pixsell

Goran Stanzl/Pixsell

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / CROPIX

'Kazne pokazuju što društvo misli o pojedinom zločinu', kaže Sarnavka koja smatra da bi kazne za silovanje 'trebalo povećati', a koliko – to je, kaže, 'pitanje za pravnu struku', no dodaje i da 'samo povećanje kazni nije rješenje, već i da one dolaze u kratkom roku.'

Međutim, Sarnavka najvažnijim smatra odgoj i edukaciju društva u cjelini, ali posebno sudaca, kao što je potrebno da svoje obave i centri za socijalni rad te zdravstvene ustanove, a posebno ukazuje na činjenicu da se u presudama za silovanje vrlo rijetko nađe i upućivanje počinitelja na psihijatrijsko liječenje, čak i kad se radi o recidivistima.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi