Statistika na svjetskoj razini pokazuje kako su adolescenti počinitelji 20 posto silovanja. Zlostavljači gotovo uvijek poznaju žrtvu, a često ih povezuju rodbinske veze. Nad mlađom djecom zlodjelo se izvodilo s blagom prisilom, a kada su u pitanju vršnjaci ili starije osobe prisutno je agresivno ponašanje. Mlađa djeca najčešće su žrtve seksualnog zlostavljanja ili silovanja od strane pojedinca, a adolescenti dvojice ili grupe napadača. Alkohol i droga nisu u principu uzrok počinjenja djela, već se koriste kako izgovor. Kod počinitelja česti su slučajevi nasilja u obitelji, fizičkog ili psihičkog, te ih se definira kao nezrele.

'Ne uspijevaju savladati ljutnju, imaju probleme u školi, kao i s ispunjavanjem školskih obveza, no znakova psihičkih i neuroloških poremećaja nema', kazala nam je ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba Gordana Buljan Flander koja je naglasila kako ne može govoriti o konkretnom primjeru iz Zadra, već o općenitim zapažanjima i znanstvenim činjenicama vezanim uz ovu problematiku.

'U znanstvenim krugovima često se govori o krugu seksualnog zlostavljača koji ima šest koraka. Prvi korak je loša slika koju maloljetnik ima o sebi. U drugom očekuje negativne kritike od strane okoline. U sljedećem se koraku izolira i povlači u sebe. Da bi ublažio taj osjećaj bespomoćnosti, u četvrtom koraku počinje fantazirati o situacijama u kojima ima kontrolu. Peti je korak ponašanje u skladu s fantazijama kada se događaju napadi. Završni korak je onaj u kojemu nakon napada ima još lošiju sliku o sebi, nakon čega se krug ponavlja i sve kreće ispočetka', pojasnila nam je Buljan Flander te dodala kako takvi pojedinci imaju potrebu za iskazivanjem koju najlakše ostvaraju u grupi jer se osjećaju jači.

Puno je razloga koji mogu dovesti maloljetnike do ovog kruga. Kada su u pitanju individualni faktori, valja naglasiti lošu kontrolu impulsa, nedostatak socijalnih vještina i iskustvo vlastitog zlostavljanja. Tu su i obiteljski razlozi koji podrazumijevaju loše emocionalne veze s roditeljima, obiteljsko nasilje i nedostatak granica među članovima obitelji, a velik utjecaj imaju i socijalno-ekonomski razlozi poput uzora iz redova nasilnika.

Buljan Flander također upozorava kako je iznimno značajno prepoznati prve znakove još u dječjoj dobi.

'Intervencija je potrebna već u vrtiću. Pokazalo se da djeca koja su agresivna u vrtićkoj dobi imaju dva do pet posto veću šansu da budu agresivna i kao adolescenti. Problem koji svakako treba apostrofirati je nedostatak psihologa stručnjaka u školama', kazala je Buljan Flander.