Proslavili ste 120 godina socijaldemokracije u Hrvatskoj ovdje u Bruxellesu konferencijom i izložbom. Kao ocjenjujete socijaldemokraciju danas u Hrvatskoj?

Ova konferencija i izložba važne su, između ostalog, zbog odgovora na dileme koje postavljam samom sebi; ne samo je li moguće tako nešto primjereno organizirati u Europskom parlamentu, nego zbog spoznaje kako ljudi reagiraju na ono do čega je meni osobito stalo i što predstavlja vrijednosni okvir mog praktičnog djelovanja. I vi ste svjedočili raspravi pa znate koliko je bila sadržajna i koliko je posjetitelja došlo na izložbu.

Same fotografije neki mogu ocijeniti kao puko izlaganje arhivskog materijala ili sentimentalno putovanje koje većini drugih ne mora ništa značiti, ali ova izložba zamišljena je tako da posluži kao poticaj na razmišljanje o jednom dugom povijesnom periodu i specifičnim načinima kojima su ozbiljni problemi tog vremena uspješno rješavani. O tome se radi. Današnje društvene probleme ne možemo rješavati copy-paste metodom, na isti način kao prije 50 godina, ali je moguće potražiti nadahnuće u, recimo, državi blagostanja koju je razvila upravo europska socijaldemokracija. Ona je danas teško održiva, ali socijaldemokrati ovog vremena moraju pokušati naći slična rješenja baš kad su najpotrebnija.

Bivši predsjednik Ivo Josipović osniva novu stranku. Ta socijaldemokratska scena se rascjepkava, kako gledate na to?

To se uklapa u postojeće trendove. Zapravo je SDP dugo vremena imao isključivi monopol na parlamentarno predstavljanje ljevice ili onoga što se uobičajeno smatra ljevicom. Međutim, u posljednje vrijeme SDP dobiva konkurenciju stranaka koje se same predstavljaju kao nova ljevica, dok jedan dio takve političke konkurencije ne tvrdi da je klasična ljevica, nego lijeve programe oblači u ekološko ili neko drugo ruho. Činjenica je da će se SDP na sljedećim izborima morati suočiti i s rivalima na vrijednosnom prostoru koji je dobrim dijelom napustio.

Mislim da je pojava takvih političkih opcija dobra i za SDP. Inače, tradicionalne, masovne stranke su pod velikim pritiskom događaja i doista je pitanje koliko dugo će se još održavati postojeća stranačka podjela. Dakle, u dosadašnji prostor SDP-a pokušat će ući ne samo stranka Ive Josipovića, nego i zaista autentične opcije prosvjedovanja protiv establishmenta. Po tome Hrvatska nije jedinstvena jer je dio šire europske situacije.

Pripremate li se za parlamentarne izbore, komunicirate li sa strankom kući, jesu li vas zvali?

Moj primarni posao danas je zastupati u Europskom parlamentu hrvatske građane s političkih pozicija socijaldemokracije. Što se tiče parlamentarnih izbora, ja ovoga trenutka nemam nikakvih dodatnih informacija o njima, osim onih iz medija ili onog što se raspravljalo na Glavnom odboru. I mene zanima hoće li izborni stožer planirati aktivnosti europskih zastupnika u kampanji.

Vi ćete se odazvati, je li vas zvao predsjednik Milanović?

S njim nemam nikakvih kontakata. Međutim, bez obzira na to, bit će dovoljno da me nazove netko tko je zadužen za pripremu stranke za parlamentarne izbore i ja ću se vrlo rado odazvati.

Kako izabirete teme kojima se bavite u Europskom parlamentu?

Srcem i razumom. Razum odabire one teme koje su mi bliske i poznate, kojima sam se bavio niz godina i prije mandata u Europskom parlamentu. Riječ je o vanjskoj politici koja je zbog najnovijih turbulentnih događaja postala opet izrazito dinamična. Doduše, rijetka su vremena kada je vanjska politika bila statična, ali sukob u Ukrajini, gdje EU mora dugoročnije definirati odnos ne samo prema svom istočnom susjedstvu nego i Rusiji, ili događaji na Bliskom istoku i sjeveru Afrike pa na kraju krajeva i pregovori sa SAD-om o višoj razini opće suradnje u 21. stoljeću, itekako intrigiraju. Osim toga, svakog hrvatskog političara mora zanimati razvoj prilika u BiH i ostalom našem balkanskom susjedstvu. To nam naprosto mora biti i nacionalni interes jer smo jedina članica koja graniči s čak trima zemljama u različitim stupnjevima pristupanja Europskoj uniji.

A kada kažem srcem, treba reći da sam, kao čovjek s mora, uvijek bio svjestan da je jadranski obalni pojas najmanje anoniman u Europi i svijetu, ali istovremeno premalo prisutan u hrvatskom gospodarstvu. Budući da svega trećina BDP-a dolazi s jadranske obale, odlučio sam pomoći građanima kojima je ulazak u EU postao i šansa i trauma. S jedne strane, riječ je o ljudima koji su izgubili pravo malog ribolova jer je pregovorima definiran kao mali obalni ribolov, odnosno potkategorija komercijalnog ribolova. Radi se o nekih 10 do 12 tisuća ljudi koji zahtijevaju da im se vrati ne povlastica, nego pravo da se bave tradicionalnim načinom ulova ribe. Držim da je to itekako vrijedno napora u Europskom parlamentu.

Zbog toga sam i suosnovao Međuskupinu za europska mora, otoke i priobalje. Pored toga, kontinuirano radim s malim i srednjim proizvođačima autohtonih dalmatinskih poljoprivrednih proizvoda. Pozivam ih na radionice i potičem da se organiziraju i svoje kvalitetne poljoprivredne proizvode zaštite oznakama izvornosti ili zemljopisnog porijekla u sustavu Europske unije, a što im automatski diže vrijednost na tržištu od 15 milijardi eura, koje raste 19 posto godišnje.

Eto, to bi bila dva krila ovog mog mandata u Bruxellesu.