Rat u Ukrajini ubrzao je razvoj nove generacije preciznog naoružanja koje karakterizira kombinacija relativno niske cijene, velike proizvodnosti i sposobnosti izvođenja udara na velikim udaljenostima. Za razliku od tradicionalnih krstarećih raketa, koje su tehnološki iznimno sofisticirane, ali i vrlo skupe, sve veći naglasak stavlja se na razvoj sustava koji se mogu proizvoditi u velikim serijama i koristiti u dugotrajnim sukobima visokog intenziteta.

U tom kontekstu posebnu pozornost privukla je krstareća raketa Ruta Block 1, čiji su se ostaci, prema navodima ruskih vojnih blogera, prvi put pojavili nakon operativnog djelovanja protiv ciljeva na ruskom teritoriju. Iako autentičnost objavljenih fotografija nije neovisno potvrđena, one predstavljaju dosad najuvjerljiviji pokazatelj da je ovaj sustav ušao u operativnu uporabu te postao dio rastućeg ukrajinskog arsenala za izvođenje dubokih preciznih udara.

Fotografije koje su se pojavile na ruskim Telegram kanalima prikazuju dijelove trupa, unutarnje komponente i elemente repnog sklopa projektila za koji se tvrdi da pripada sustavu Ruta Block 1. Kako navodi portal The War Zone, lokacija pronalaska i cilj napada nisu poznati, dok ruski izvori istodobno tvrde da je raketa presretnuta djelovanjem protuzračne obrane.

Te tvrdnje zasad nije moguće neovisno potvrditi, no vizualne karakteristike pronađenih ostataka podudaraju se s ranije objavljenim tehničkim prikazima projektila. Istodobno se pojavila i videosnimka koja navodno prikazuje let rakete prema cilju, dodatno potičući procjene da je sustav već uključen u borbena djelovanja.

Izbjegavanje ovisnosti o Amerikancima

Ruta Block 1 razvila je nizozemska tvrtka Destinus, koju je osnovao ruski poduzetnik Mihail Kokorich nakon odlaska iz Rusije. Prema ranijim informacijama, proizvodnja raketa započela je u Nizozemskoj tijekom 2024. godine, dok su prve isporuke Ukrajini uslijedile ubrzo nakon toga. Dodatnu potvrdu važnosti programa predstavlja odluka nizozemske vlade o financiranju nabave približno 700 krstarećih raketa za Ukrajinu u sklopu obrambenog paketa vrijednog više od 500 milijuna američkih dolara. Iako službeno nije navedeno o kojem se sustavu radi, većina vojnih analitičara smatra da se upravo Ruta Block 1 nalazi u središtu tog programa.

Prema dostupnim podacima proizvođača, Ruta Block 1 ima domet veći od 300 kilometara te može nositi bojevu glavu mase oko 150 kilograma. Projektil se lansira sa zemaljskog lansera pomoću raketnog potisnika, nakon čega let nastavlja pomoću turbomlaznog motora vlastite proizvodnje. Posebna je vrijednost projekta činjenica da Destinus proizvodi i pogonski sustav, čime se izbjegava ovisnost o američkim dobavljačima i mogućim izvoznim ograničenjima, što omogućuje veću autonomiju europske obrambene industrije.

Navigacijski sustav kombinira inercijalno navođenje, satelitsku navigaciju i vizualnu usporedbu terena, omogućujući djelovanje i u uvjetima intenzivnog elektroničkog ometanja. Raketa leti na malim visinama, čime se smanjuje mogućnost pravodobnog otkrivanja radarima, dok je završna faza leta unaprijed programirana za precizno pogađanje fiksnih ciljeva visoke vrijednosti. Takav koncept čini sustav posebno pogodnim za napade na zapovjedna mjesta, logističke centre, skladišta streljiva, energetska postrojenja, vojne industrijske objekte i zračne baze smještene duboko iza bojišnice.

Razvoj Ruta Block 1 odražava promjenu u pristupu izgradnji sposobnosti dubokog udara. Umjesto oslanjanja na ograničen broj skupih krstarećih raketa, naglasak se stavlja na masovnu proizvodnju cjenovno pristupačnih projektila koji omogućuju izvođenje kontinuiranih kampanja preciznih udara. Takav koncept povećava operativnu održivost i smanjuje ovisnost Ukrajine o zapadnim sustavima poput Storm Shadowa ili SCALP-EG-a, čije su isporuke količinski ograničene.

Rješenje za europske snage

Ruta Block 1 dio je šireg ukrajinskog programa razvoja sposobnosti dubokog udara koji obuhvaća bespilotne letjelice velikog dometa, domaće krstareće rakete te hibride između bespilotnih sustava i projektila. Zajednički cilj svih tih sustava jest održavanje stalnog pritiska na rusku vojnu infrastrukturu, logističke pravce, energetski sektor i obrambenu industriju, pri čemu se nastoji ograničiti sposobnost Ruske Federacije za dugotrajno vođenje rata.

Destinus paralelno razvija i naprednije inačice projektila. Ruta Block 2 povećava deklarirani domet na više od 800 kilometara uz nosivost od približno 250 kilograma, dok bi Ruta Block 3 trebala dosegnuti domet od oko 2000 kilometara uz mogućnost nošenja bojeve glave mase do 550 kilograma. Treća inačica predviđena je i za lansiranje iz zraka, a probni letovi planirani su tijekom 2027. godine.

Značenje projekta nadilazi ukrajinske potrebe. Europske države posljednjih godina intenziviraju razvoj vlastitih konvencionalnih sposobnosti dubokog udara kao odgovor na rusku uporabu projektila velikog dometa i raspoređivanje raketnih sustava u Kalinjingradskoj oblasti. U tom kontekstu Ruta Block 3 mogla bi postati jedno od potencijalnih rješenja za europske oružane snage te se uklopiti u inicijative poput programa European Long Strike Approach (ELSA), kojim nekoliko europskih država nastoji razviti novu generaciju projektila dugog dometa tijekom sljedećeg desetljeća.

Industrijska dimenzija projekta dodatno se razvija kroz širenje proizvodnih kapaciteta i suradnju s njemačkim Rheinmetallom. Takva partnerstva omogućuju znatno povećanje proizvodnje te potvrđuju da europska obrambena industrija sve više prihvaća koncept masovno proizvedenih preciznih projektila kao odgovor na iskustva rata u Ukrajini.

Zaključno, bez obzira na to je li konkretna raketa pogodila cilj ili je presretnuta, pojava njezinih ostataka predstavlja dosad najsnažniji javni pokazatelj da je Ruta Block 1 postala operativno oružje. Istodobno, ovaj sustav simbolizira novu generaciju pristupačnih krstarećih raketa koje bi tijekom sljedećeg desetljeća mogle značajno promijeniti način izvođenja konvencionalnih udara velikog dometa te postati jedan od ključnih elemenata europske i ukrajinske strategije odvraćanja.