Rusija je u noći s 4. na 5. kolovoza napala Ukrajinu s 24 balističke rakete koje je ukrajinsko ratno zrakoplovstvo svrstalo u zajedničku kategoriju Iskander-M/S-400. Glavna meta bila je Kijevska oblast, a ukrajinska protuzračna obrana, suočena s manjkom presretača za sustave Patriot, nije uspjela oboriti nijednu raketu
Posebnost sustava S-400 jest u tome što je izvorno razvijen za protuzračnu obranu, odnosno presretanje zrakoplova i projektila, a ne za napade na ciljeve na zemlji. Rusija ga je, međutim, prilagodila toj ulozi, povećala proizvodnju i proširila domet napada sve do Kijeva, piše Ukrainska pravda.
Rusija je još 2022. koristila starije rakete S-300 za napade na gradove u blizini bojišnice. Poslije je potvrđena i upotreba novijih raketa 48N6, kompatibilnih s kasnijim inačicama S-300 i sustavom S-400. U arsenal je 2026. ušao i RM-48U, koji se proizvodi preradom rashodovanih protuzračnih raketa. Prema ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi, Rusija ih je 2025. proizvela više od 200, a ove godine planira više od 480.
Time je nekada povremena prenamjena protuzračnih raketa prerasla u zaseban proizvodni program kojim Rusija može povećati broj projektila u kombiniranim napadima. Takve rakete manje su precizne i razorne od Iskandera, ali omogućuju lansiranje većeg broja vrlo brzih projektila odjednom.
Nazivi S-300 i S-400 pritom se često koriste kao oznake za same rakete, iako je riječ o čitavim sustavima koji obuhvaćaju radare, zapovjedna mjesta, lansere i različite tipove projektila.
Starija raketa 5V55R teška je oko 1,66 tona i nosi bojnu glavu od približno 130 kilograma, dok novija 48N6 teži oko 1,8 tona i, ovisno o inačici, ima bojnu glavu od 143 do 180 kilograma. Obje su konstruirane za uništavanje ciljeva u zraku. Nemaju sposobnosti specijaliziranih projektila namijenjenih probijanju betonskih ili podzemnih objekata, ali u gradovima njihova velika brzina i tisuće fragmenata mogu razoriti široko područje.
Oslanjaju se samo na inercijsku navigaciju
Točni algoritmi navođenja pri napadima na zemlju nisu poznati. Dostupni podaci upućuju na to da rakete u početku koriste inercijsko i radijsko navođenje, no nakon izlaska iz radarskog horizonta nastavljaju let oslanjajući se samo na inercijsku navigaciju. Upravo je to omogućilo raketi 48N6DM da prijeđe više od 200 kilometara do Kijeva, ali ujedno objašnjava zašto na velikim udaljenostima gubi preciznost.
Zato ih nije sasvim precizno nazivati balističkim raketama. Za razliku od projektila 9M723 sustava Iskander-M, rakete 5V55 i 48N6 većinu puta slijede putanju nalik balističkoj, a potom se spuštaju prema ciljnom području. Nema javno dostupnih i potvrđenih podataka o njihovoj preciznosti pri napadima na zemlju.
Njihova je velika prednost brzina. Prema ukrajinskim procjenama, 48N6DM može dosegnuti oko 2,5 kilometara u sekundi i prijeći 200 kilometara za svega nekoliko minuta, ostavljajući protuzračnoj obrani vrlo malo vremena za reakciju.
Tijekom 2022. i 2023. rakete S-300 uglavnom su korištene protiv područja blizu bojišnice ili ruske granice; lanseri se mogu nalaziti blizu bojišnice pa projektili do Harkiva, Zaporižje ili Slovjanska stižu za nekoliko minuta, ostavljajući vrlo malo vremena za uzbunu.
Raketa S-400 stigla sve do Kijeva
Ukrajinsko zapovjedništvo 14. siječnja 2023. objavilo je da su Kijev pogodile rakete S-400 lansirane sa sjevera. Fotografije ostataka upućivale su na 48N6DM, a kao vjerojatno mjesto lansiranja navedena je ruska Brjanska oblast. Budući da konačni rezultati stručne analize nisu objavljeni, riječ je o vjerodostojnoj ukrajinskoj procjeni, a ne definitivnoj potvrdi.
U ljeto 2026. rakete S-400 ponovno se redovito pojavljuju u ukrajinskim izvješćima zajedno s Iskanderima. U četiri velika napada između 2. srpnja i 5. kolovoza evidentirane su 98 rakete iz zajedničke kategorije Iskander-M/S-400, a presretnuto ih je samo pet. Napadi su uglavnom bili usmjereni na Kijev i Kijevsku oblast, no iz javno dostupnih podataka nije moguće utvrditi koliko je među njima bilo raketa S-400. Dodatni dokaz njihove uporabe stigao je nakon napada 14. srpnja, kada su u kijevskoj četvrti Darnjicki pronađeni bojna glava i ostaci rakete S-400.
Niska stopa presretanja posljedica je njihove brzine, putanje i malog broja sustava koji ih mogu rušiti. Rusija pritom iskorištava ukrajinski nedostatak presretača Patriot. Za obranu su potrebni sustavi Patriot ili SAMP/T, što stvara skupu neravnotežu: čak i manje precizna ruska raketa može prisiliti Ukrajinu da bira između rizika od uništenja važnog objekta i trošenja dragocjenog proturaketnog presretača.
RM-48U: od starih raketa do serijske proizvodnje
Ostaci RM-48U prvi su put javno prikazani u Ukrajini nakon napada 20. siječnja 2026. Riječ je o obnovljenim projektilima temeljenima na starijim raketama 5V55 ili 48N6 povučenima iz uporabe, koji se mogu lansirati iz sustava S-300 i S-400.
U početku nije bilo jasno nose li klasičnu bojnu glavu ili služe kao mamci. Ukrajinska vojna obavještajna služba u siječnju ih je opisivala kao vježbovne rakete, a do lipnja ih je u svojim podacima navodila kao projektile namijenjene napadima na zemlju. To sugerira da postoje različite inačice ili načini njihove uporabe.
RM-48U ne može parirati Iskanderu po preciznosti, razornoj snazi ili sposobnosti uništavanja utvrđenih ciljeva. No njegova je vrijednost u tome što povećava broj brzih projektila u napadu i dodatno opterećuje ukrajinski sustav ranog upozoravanja i proturaketnu obranu. Čak i kada služi kao mamac, obrana ga ne može jednostavno ignorirati jer tek prekasno može utvrditi nosi li bojnu glavu.
Imaju jednu posebnu prednost
Ipak, te rakete nisu prava zamjena za namjenske balističke projektile. Imaju manje bojeve glave, slabije djeluju protiv utvrđenih objekata i manje su precizne. Njihova je prednost u tome što stvaraju dodatnu, vrlo brzu prijetnju, povećavaju broj projektila u jednom napadu i otežavaju ukrajinsko presretanje.
Ukrajina se zato ne može osloniti samo na dodatne sustave Patriot i SAMP/T, koji ovise o ograničenim zalihama skupih presretača. Važni su i ranije otkrivanje lansiranja, brže uzbunjivanje, disperzija ljudi i ključnih industrijskih kapaciteta te napadi na ruske lansere, radare i proizvodne pogone.
Masovna proizvodnja RM-48U pokazuje da prijetnja neće nestati ni kada se sovjetske zalihe starih raketa 5V55 iscrpe. Rusija postupno prelazi s trošenja nagomilanih zaliha na održavanje zasebne sposobnosti proizvodnje i uporabe takvog oružja.