'Pozivamo zastupnike moldavskog i rumunjskog parlamenta da u bliskoj budućnosti glasaju za ujedinjenje', poručio je Basescu na skupu koji se održava u vrijeme obilježavanja 100. obljetnice otkako je Moldavija postala dijelom Velike Rumunjske.

Ujedinjenje Rumunjske i njezinog sjevernoistočnog susjeda malo je vjerojatno, no ono ukazuje na postojanje podjela u Moldaviji između prozapadnih i proruskih političkih frakcija koje bi, prema analizama dobrih poznavatelja tog dijela Europe, mogle dodatno doći do izražaja uoči moldavskih parlamentarnih izbora u studenom.

Sadašnja Moldavija bila je tijekom 19. stoljeća dio carske Rusije pod nazivom Besarabija, a nakon Prvog svjetskog rata to je područje postalo dijelom Velike Rumunjske. No Besarabiju 1940. godine pripaja Sovjetski Savez koji će pod svojom paskom držati tu zemlju sve do raspada 1991. godine, kada Moldavija proglašava neovisnost.

O mogućnosti ujedinjenja dviju država govori se još od raspada SSSR-a, no Bukurešt niti Kišinjev zasad nisu povukli nikakve konkretne korake, osim što je Rumunjska do 2009. godine dala rumunjsko državljanstvo stotinama tisućama Moldavaca koji su mogli dokazati svoje rumunjsko porijeklo i tako dobiti putovnicu Europske unije.

Ujedinjenju nesklon EU

Rusija i neki rumunjski partneri iz Europske unije nisu skloni ujedinjenju, a sama ta mogućnost nije jednako prihvaćena. U Moldaviji se, prema nedavnoj anketi, samo 28 posto stanovnika izjasnilo za ujedinjenje, a 47 posto je bilo protiv. U Rumunjskoj pak mnogi se zalažu za pristup Moldavije Europskoj uniji, što bi uključivalo zbližavanje dviju zemalja bez ujedinjenja.

Prema procjenama, ujedinjenje dviju država Rumunjskoj bi donijelo tri milijuna stanovnika i povećanje BDP-a od čak šest milijardi eura, no udruživanjem bi se smanjio BDP po glavi stanovnika. Nestanak granica, prognoziraju ekonomisti, stvorio bi pozitivnu ulagačku klimu i smanjenje mnogobrojnih troškova, no o tome se još uvijek ne razmišlja.

Problem koji bi mogao nastati u slučaju ujedinjenja odnosi se na teritorijalnu autonomnu oblast Gagauziju koja bi se mogla odcijepiti. Toj oblasti u kojoj su službena tri jezika - rumunjski, gagauzijski i ruski - moldavski ustav jamči punu autonomiju, no prema rumunjskom ustavu, manjine nemaju pravo na takvu vrst autonomije.

U tom slučaju, mišljenja su analitičari, priliku bi mogla iskoristiti Rusija, prema kojoj su Gagauzi, narod turkijskog porijekla i pravoslavne vjere, vrlo nakloni. Među njima za što tješnje povezivanje najglasniji je Mihail Formuzal, bivši sovjetski časnik koji ima titulu baškana ili poglavara zajednice, a koji je u nekoliko navrata pozivao svoje sunarodnjake na barikade u borbi protiv trgovinskog povezivanja s EU-om i za ulazak u Putinovu uniju slobodne trgovine.

Naklonost Moskvi

U sovjetsko doba Gagauzija je uživala status autonomne regije u okviru Moldavske SSR, a tijekom 80-ih godina, u doba glasnosti, javlja se gagauški nacionalizam koji nije bio toliko usmjeren prema Moskvi koliko prema moldavskoj većini, odnosno političarima koji su u to vrijeme zahtijevali ne samo neovisnost od SSSR-a, nego i ujedinjenje s Rumunjskom.

Gagauzi su se bojali da će pod rumunjskom vlašću biti obespravljeni pa su podržavali opstanak SSSR-a, a sredinom rujna 1991. godine Gagauzija je proglasila neovisnost. Međutim, za razliku od Pridnjestrovlja, Gagauzija zbog toga nije došla u sukob s moldavskom vlašću, djelomično i zbog toga što je dio gagauških zastupnika u moldavskom parlamentu glasao za neovisnost, odnosno zbog toga što su Gagauzi izrazili želju ostati u Moldaviji ako se ona ne ujedini s Rumunjskom.