TRAPAN - LJUBAV NA PRVI GUTLJAJ

Razotkrio nam se Che Guevara hrvatskog vinarstva

  • Autor: Josip Antić
  • Zadnja izmjena 06.12.2015 16:20
  • Objavljeno 06.12.2015 u 16:20
  • +13
  • +10

Vina(rija) Trapan

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: montaža: Tatjana Janković

Ako postoji jedna riječ koja otprve povezuje vinare i turizam, to je istina. Ne možeš dugo prodavati loše vino, a još kraće možeš turistima uvaljivati traljavu uslugu. Ni u jednom ni u drugom poslu vrijeme ne znači toliko koliko otvoreno srce, a baš takav sam osjećaj imao kad sam prvi put na nepcu osjetio vino čudnoga imena – Shuluq!

Ni ne znajući da se iza njega krije arapski naziv za vjetar s juga (Dubrovčani kažu šilok) na prvu sam osjetio ono što me u pravilu s vinom sljubi na duge staze. Na stranu sad ono što pišu somellieri u stilu: boja noćnog rubina, nota duhana i dašak zemlje. Bila je to istina u tekućem obliku, a bit će da nisam pogriješio jer je taj Shuluq 2007 – dobitnik priznanja Commended by Decanter, koje mu je dodijelio vodeći svjetski vinski časopis.

U to doba ime vinara Bruna Trapana zvučalo mi je nepoznato, tek kasnije sam doznao je iz Istre. Postupno slažući kockice oko tog mladca čija je pojava u domaćem vinarstvu usporediva s meteorskim usponom zvjezdanog rokenrol benda, omamljivao sam si pamet s nekim drugim vinima kibicerski pritom slušajući priče onih koji su s njim ljudikali (vinarili?) u njegovom podrumu u Šišanu kraj Medulina.
Storija koja je u desetak godina postala vinskom legendom ide ovako: Bruno do 2002. nije imao pojma o vinogradima. Tada mu je pokojni nono ostavio 200 trsa koje nitko nije htio urediti. Bruno se baš tada bio vratio s fakulteta, imao je dosta vremena pa je uz pomoć prijatelja odradio prve radove. U Poreču je nakon toga upisao Poljoprivredni fakultet, a Trapani su 2006. imali prvu ozbiljnu berbu. A ona se zbila u - garaži.

'Naša priča o vinu krenula je spontano, onako iz srca. U garaži obiteljske kuće napravili smo mali podrum i krenuli stvarati. U toj garaži punili smo svoj Uroboros 2008 koji je vinski web-portal najutjecajnijega vinskog kritičara na svijetu Roberta Parkera ocijenio s 90 bodova što je ocjena za izvrsno vino', pripovijeda Andrea, Brunova bolja polovica koja je u ovoj vinskoj priče nedjeljiva jednako onako kao što je priča June Carter nedjeljiva od one Johnnyja Casha

Da skratim, dani garažiranje iza njih su: Trapanovi su zasjeli u novi prostrani i moderni podrum blizu Šišana, površine 600 kvadrata koji je potpuno opremljen najnovijom tehnologijom za preradu vina i dizajnerski dotjeranom salom za degustaciju ekološki čistih vina što pristižu s 12 hektara vinograda. A na ulazu stoji - Wine Station Šišan, postaja Trapan. Kod Trapanovih oko imena (kao i u svakom dobrom turističkim proizvodu) postoji priča.

'Naš dizajner najbolje ideje dobije uz vino i dobro društvo. Dok su sjedili na terasi vinarije i pričali priče o životu, za oko mu je zapelo za prozor wine shopa i na što ga ono asocira. Aha! Pa to je kao prozor za prodaju karata na željezničkom kolodvoru! Stavit ćemo iznad prozora natpis - Wine Station Trapan... i neka Trapan bude na japanskom... Trapan - Japan!' Trebala je još jedna boca vina za razradu ideje i tako sad pred vinarijom stoji natpis Wine Station Šišan – Trapan najjužnija vinska postaja u Istri', priča Andrea dok nam se u razgovoru kao u nekoj njihovoj kupaži miješaju vino i turizam.

'Odmah nakon ozbiljnog početka moje vinske priče, shvatio sam da su vino i turizam usko povezani. Kao i turizam, vino je medij druženja, karika koja povezuje ljude obogaćujući ih za jedan novi doživljaj. Dakako, tada su to bili počeci hrvatske vinsko-turističke priče koja tek unatrag par godina doživljava ozbiljan uzlet. Sada je već vinski turizam u nas postao ozbiljan turistički segment koji sigurno može nadopuniti ponudu i produljiti sezonu', uključuje se u razgovoru Bruno dodajući kako su u cijelom svijetu vinske ceste i vinski turizam ozbiljna turistička atrakcija.

'Ljudi dolaze kod nas čuti priče o vinima, ali i o cijelom životu, usponima i padovima, ali i podijeliti svoje životne priče koje se kao i kod vinara do vinara jako razlikuju. Volim reći da je moja kušaonica u sklopu vinarije moj drugi dnevni boravak gdje se gosti doista osjećaju kao kod kuće, i u sklopu toga znamo raditi razne događaje vezane uz naš životni stil, enogastronomiju ili jednostavnije hedonizam', nastavlja Bruno. Dodaje kako je Istra na dobru putu kada govorimo o vinskim cestama, ali daleko je to od neke Kalifornije koja nama realno i ne bi trebala biti cilj. Mi nismo vinska industrija, niti imamo potrebe to biti. Ono što bi Bruno volio je to da država shvati koliko joj je vinski turizam bitan i koliko je vino bitan medij u promociji.


'S našim vinima i sortama smo posebni, i polako se priča o nama (Istri, Dalmaciji ili Hrvatskoj u cjelini) širi dalje. Mogli bismo ili bolje rečeno, trebali bismo biti ambasadori u promociji Hrvatske jer dolazimo sa visokim nivoom kvalitete i posebnošću koju nemaju baš svi. Ovo sve što smo do sada postigli većinom je uspjeh, trošak, grinta nas malih privatnih vinara, a veća uključenost države bi nam uvelike pomogla (HGK nam je ipak pomagala i pomaže). Da bismo uspjeli na svjetskom terenu, goste treba namamiti da dođu i da vide kako mi tu radimo i koliko se trudimo, jer kada jednom to vide, onda su kupljeni', kaže Bruno dok objašnjava kako je priča o vinima nedjeljiva od njihova života.

Andrea, profesorica talijanskog jezika marketinška je duša Wine Stationa. Press clipping, blogovi, web-portal, društvene mreže (samo Facebookova grupa Trapan vina ima više od 2.000 članova) i organizacija raznih fešti samo su djelić marketinškog arsenala kojim Andrea umješno prati vinsku priču Trapanovih. Usto nije nikakvo čudo bračni par sresti na otočiću Levanu kako među kupačima promovira svoj Rubi Rosé Syrah, vidjeti ih na uglednom London Wine Festivalu, na čuvenom Wine Festival & Culinaria u Meranu ili pročitati na društvenoj mreži kako su prošli na kraljevskom ocjenjivanju vina, održanom u Belom dvoru u Beogradu. A o vinima Andrea, dok nije upoznala Bruna, nije imala pojma. Danas na tržište šalju otprilike 80.000 boca.

'Kada mi je Bruno u početku naše veze iznio svoju ideju o vinima, odmah sam vjerovala u tu njegovu ljubav. Nakon svakodnevnog rada u pulskoj knjižnici u kojoj i danas radim i brige o naše dvije djevojčice, nije mi teško ići sa suprugom po inozemnim sajmovima i prezentacijama. U početku smo u vinogradu radili on i ja, naši roditelji i prijatelji', govori nam Andrea zastajući pored boca i kao u biblioteci nabaci nešto o naslovu iliti imenima vina.

Andrea, Brunova bolja polovica u ovoj je vinskoj priče nedjeljiva onako kako je priča June Carter nedjeljiva od one Johnnyja Casha

Andrea, Brunova bolja polovica u ovoj je vinskoj priče nedjeljiva onako kako je priča June Carter nedjeljiva od one Johnnyja Casha

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: www.trapan.hr

'Kako nam se kuća nalazi uz šetnicu Lungomare, a Brunovi su roditelji cijeli svoj život na moru, ideja je bila vinima dati imena po vjetrovima koji pušu u ovim krajevima. Zato nam je simbol na etiketi ruža vjetrova. Svježa malvazija nosi naziv Ponente, po zapadnom vjetru koji puše u ovim krajevima. Syrah nosi naziv Shuluq. Ime mu je izvorno arapsko, a označava južni, topli vjetar koji puše u ovim krajevima, još poznat kao jugo ili scirocco. Terroir južne Istre izrazito je pogodan za uspjeh ove sorte pa je i vino od grožđa syrah intenzivno, puno, zrelih tanina te odličnog balansa tijela i aromatike. Za ovo vino volimo reći da je naš ponos, ostvarenje naše vizije crnih odležanih vina, u stilu Cotes du Rhone', govori Andrea nastavljajući kako su kasnija vina dobivala su malo drugačije nazive, ali smo ih uvijek povezivali s nečim što se odnosi na nas, na našu priču. Malvazija odležana u drvenim bačvama od akacije je Uroboros. Uroboros, grčki simbol zmije koja sama sebi grize rep, predstavlja zatvoreni razvojni ciklus, a samim time i vječno ponavljanje. Povezanost neba i zemlje prenesena kroz znak Uroborosa osjeća se u vinu koje karakterizira izvrstan balans sortnosti i drva. Druga imena imaju obiteljski štih. BleedingomTrapanovih crnih sorti (cabernet sauvignona, merlota, syraha i terana) i moštom iz lagano prešanog grožđa terana, nastaje rose Rubi, kako se zove Andreina i Brunova starija kći.

'Riječ je o svježem mineralnom vinu koje izvrsno paše u vrućim ljetnim danima. Nježno je i lepršavo, baš kao naša Rubi. Terra Mare vino je napravljeno od stopostotnog terana i posvećeno je našoj mlađoj kćeri, Mare. Kao i sva naša vina, teran ima specifičnu crtu i suvremen karakter', kaže Andrea.

Trapanovi su poznati i po tome što nisu vinski tradicionalisti, zbog sklonosti eksperimentiranju (primjerice onom da sortu syrah sadi u istarsku crljenicu iz čega je nastao spomenuti Shulug), neki ih nazivaju i revolucionarima. Taj pojam ističe se na nekim njihovim etiketama, a priču o prevratu pronosi i ime pjenušca – Che.

'Bruna često povezuju s Che Guevarom, čak ga je jedan vinski kritičar prozvao Che Guevarom hrvatskog vinarstva. Koristeći sav potencijal autohtonih sorti i vjerujući u njihovu maksimalnu iskoristivost, odlučili smo se napraviti prvi extra brut Non dosage rose, pjenušac od terana, revoluciju u našem podrumu. Kako da mu onda damo ime nego - Che. Međutim, razmišljajući o dizajnu i etiketi, odlučili smo se još malo poigrati riječima - CHE non CHE, aludirajući na talijanski izgovor, pa kad je boca puna CHE, a kad je prazna non CHE. (ima i nema)', tumači Andrea.

U kušaonici u sklopu vinarije gosti se opuste i uživaju u hedonizmu a la Trapan

U kušaonici u sklopu vinarije gosti se opuste i uživaju u hedonizmu a la Trapan

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: www.trapan.hr

I neka druga vina zagovaraju revolucionarna previranja.

'Posebno smo ponosni na našu crnu kupažu – Nigra Virgo Revolution. Riječ je o blendu cabernet sauvignona, merlota, syraha i terana. Revolution – jer nosi naš karakter, Nigra Virgo – jer je nježna i zanosna, a opet čvrsta i postojana, baš poput žene. Revolucija nama znači da vjerujemo u svoje ciljeve i nastavljamo dalje u stilu rokenrola – hrabro, odrješito i sigurno jer vino za nas nije samo proizvod, vino je za nas život', kaže Bruno i dodaje – igra.

'Trenutno mi vinogradi ulaze u puni redovni rod, a biološki uzgoj daje svoje rezultate tako da se svake godine sve više i više mogu igrati u vinogradima i tamo raditi na velikom vinu. Planova ima puno, a trenutno najviše radim na kvaliteti vina i vinograda. Nisam netko tko pati od brojeva, tako da bih najradije radio manji broj boca veće kvalitete', kaže, a onda se odjednom nasmije pa svjestan da je sugovornicima dužan objašnjenje, kaže: 'Kad smo prvi puta moj prijatelj i vrhunski vinar Ivica Matošević i ja putovali poslovno za Srbiju, naš uvoznik, da nas pripremi, poslao nam je tekstove o nama. I tamo je za njega pisalo: Iako lekar po profesiji, Matošević ume da pravi lepa vina! Matošević je inače doktor, ali doktor hortikulture. Tko zna što bi pisalo da je autor znao da mene uspoređuju s Che Guevarom.'

Još tekstova iz našeg serijala Hrvatska a la carte možete pročitati ovdje.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!