Hrvatska je u posljednja tri desetljeća već imala niz trenutaka u kojima su deseci tisuća ljudi izlazili na ulice zbog medijskih sloboda, radničkih prava, obrazovanja, ratnih tema ili nezadovoljstva odlukama vlasti. Neki su prosvjedi natjerali vlast na povlačenje ili pregovore dok su drugi, unatoč golemoj masovnosti, završili bez neposrednog učinka.

Od prosvjeda za popularnu zagrebačku Stojedinicu i onog na splitskoj Rivi, preko velikih sindikalnih protesta i učiteljskog bunta, donosimo deset najvećih prosvjeda u samostalnoj Hrvatskoj i podsjećamo zbog čega su nastali, koliko su ljudi okupili i kako je vlast odgovorila na njih.

Radio 101 – više od 100.000 ljudi branilo Stojedinicu

Jedan od najvećih i politički najvažnijih prosvjeda u samostalnoj Hrvatskoj održan je 21. studenoga 1996. godine na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, nakon odluke da Radio 101 ne dobije koncesiju za emitiranje. Na glavni zagrebački trg i okolne ulice slilo se više od 100.000 ljudi, a neke procjene govorile su i o približno 120.000 prosvjednika. Okupljeni su branili popularnu Stojedinicu, ali prosvjed je vrlo brzo prerastao u šire izražavanje nezadovoljstva načinom na koji je vlast predsjednika Franje Tuđmana postupala prema kritičkim medijima i političkim protivnicima.

Reakcija vlasti bila je iznimno napeta. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak poslije je tvrdio da je Tuđman, koji se nalazio na liječenju u SAD-u, tražio da policija spriječi okupljanje, no odbio je upotrijebiti silu jer je smatrao da bi to moglo završiti mrtvima i ranjenima te je ubrzo smijenjen.

Pritisak javnosti na kraju je ipak urodio plodom: Radio 101 nastavio je emitirati i naknadno dobio koncesiju.

'Svi smo mi Mirko Norac' – splitska Riva puna prosvjednika

Tog 11. veljače 2001. godine splitska Riva bila je ispunjena desecima tisuća ljudi koji su došli pružiti potporu generalu Mirku Norcu, nakon što je za njim raspisana tjeralica zbog sumnje u ratne zločine na gospićkom području. Procjene broja sudionika znatno su se razlikovale, ali najčešće se govorilo o oko 100.000 ljudi, a organizatori su spominjali i brojku od približno 150.000 njih.

Iako je povod bila potpora Norcu, prosvjed je prerastao u snažan politički obračun s vladom Ivice Račana i predsjednikom Stjepanom Mesićem. Na Rivi su se mogle čuti poruke protiv suradnje s Haškim sudom, ali i zahtjevi za prijevremene izbore. Vlast na te zahtjeve nije pristala.

Račan je opisao taj skup kao pokušaj političkog pritiska na Vladu te je odbio mogućnost prijevremenih izbora. Norac se nekoliko dana poslije predao, a njegov slučaj nastavljen je pred hrvatskim pravosuđem. Unatoč golemoj masovnosti, prosvjed nije srušio Vladu niti promijenio njezin smjer suradnje s međunarodnim pravosuđem.

Veliki sindikalni prosvjed 2008. – deseci tisuća tražili veće plaće

Na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 12. travnja 2008. godine okupili su se radnici iz cijele Hrvatske na velikom sindikalnom prosvjedu pod sloganom 'Zajedno za veće plaće'. Procjene su govorile da se okupilo više od 40.000, a prema nekim izvorima i oko 50.000 ljudi.

Povod je bilo nezadovoljstvo niskim plaćama, rastućim troškovima života i socijalnom politikom vlade Ive Sanadera. Pet sindikalnih središnjica tražilo je veće plaće, pravedniju raspodjelu gospodarskog rasta, povećanje minimalne plaće i učinkovitiju borbu protiv sive ekonomije.

Sanaderova vlada nije ignorirala skup, ali nije ni odmah prihvatila ključne zahtjeve. Tadašnji premijer poručio je da razumije dio sindikalnih zahtjeva te najavio nastavak socijalnog dijaloga, ali je istodobno tvrdio da Vlada nije jedina odgovorna za razinu plaća. Prosvjed nije donio trenutačan politički zaokret, ali je pokazao snagu tada organiziranog sindikalnog pokreta.

Učitelji 2019. – deseci tisuća nakon više od mjesec dana štrajka

Jedan od najvećih prosvjeda zaposlenih u obrazovanju održan je 25. studenoga 2019. godine na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, nakon više od mjesec dana štrajka u školama. Sindikati su procjenjivali da je na njemu bilo između 40.000 i 50.000 učitelja, profesora, roditelja i građana.

Glavni zahtjev bio je povećanje koeficijenata složenosti poslova zaposlenih u školstvu za 6,11 posto, ali prosvjed je vrlo brzo postao i izraz šireg nezadovoljstva statusom obrazovanja i odnosom Vlade prema nastavnicima. Vlast je na ovaj pritisak reagirala pregovorima.

Vlada Andreja Plenkovića još je istoga dana pozvala sindikate na razgovor, a nekoliko dana poslije postignut je kompromis koji je uključivao povećanje koeficijenata u etapama. Upravo zato prosvjed učitelja spada među rijetke velike hrvatske prosvjede nakon kojih su organizatori ostvarili znatan dio neposrednih zahtjeva.

'Hrvatska može bolje' – obrana kurikularne reforme

Veliki građanski prosvjed pod sloganom 'Hrvatska može bolje' održan je 1. lipnja 2016. godine, a središnje okupljanje bilo je na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Prema policijskoj procjeni, u Zagrebu se okupilo oko 25.000 ljudi dok je na skupovima u još desetak hrvatskih gradova ukupno sudjelovalo približno 40.000 građana.

Prosvjed je organiziran zbog krize oko Cjelovite kurikularne reforme i nezadovoljstva pokušajima političkog utjecaja na stručni tim koji je vodio Boris Jokić. Među okupljenima su bili nastavnici, učenici, roditelji, stručnjaci i brojni građani.

Tadašnji ministar obrazovanja Predrag Šustar nije prihvatio zahtjeve prosvjednika niti je podnio ostavku, a tvrdio je da reforma ide dalje. Međutim to je dodatno oslabio vladu Tihomira Oreškovića, već zahvaćenu ozbiljnom političkom krizom. Prosvjed nije neposredno spasio tadašnji model reforme, ali je obrazovnu politiku pretvorio u jedno od najvažnijih političkih pitanja tog razdoblja.

Prosvjed protiv ćirilice – deseci tisuća na zagrebačkom trgu

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara organizirao je 7. travnja 2013. godine na Trgu bana Jelačića u Zagrebu veliki prosvjed protiv uvođenja dvojezičnih, latiničnih i ćiriličnih natpisa u Vukovaru. Policija je broj okupljenih procijenila na oko 20.000 dok su organizatori tvrdili da je prosvjednika bilo između 40.000 i 50.000 ili više.

Okupljeni su tvrdili da Vukovar, zbog ratnih stradanja i još uvijek neriješenih pitanja nestalih i ratnih zločina, treba biti izuzet od primjene dvojezičnosti. Vlada Zorana Milanovića nije popustila te je on poručio da svatko ima pravo prosvjedovati, ali i da će Vlada poštovati Ustav i zakone.

Dvojezične ploče potom su postavljene u Vukovaru, nakon čega su uslijedili novi prosvjedi, njihovo razbijanje i dugotrajan politički sukob.

'Mijenjajte smjer' – radnici tražili promjenu ekonomske politike

Na Praznik rada 1. svibnja 2013. godine pet najvećih sindikalnih središnjica organiziralo je prosvjednu povorku kroz Zagreb koja je završila na Trgu bana Jelačića. Broj sudionika bio je predmet različitih procjena: policija je govorila o oko 13.000 ljudi, mediji o približno 20.000, a organizatori o 25.000 do 30.000 njih.

Prosvjed se održavao u vrijeme gospodarske krize, visoke nezaposlenosti i nezadovoljstva politikom štednje. Sindikati su vladi Zorana Milanovića poručili da mora 'promijeniti smjer', povećati zaposlenost, zaštititi radnička prava i odustati od politike koja, prema njihovu mišljenju, teret krize prebacuje na građane. Najavljivali su da će u protivnom tražiti prijevremene izbore. Vlada nije prihvatila takav ultimatum, a Milanović je pozivao na strpljenje i nastavio provoditi svoj gospodarski program.

Radnički prosvjed 1998. – policija blokirala središte Zagreba

Jedan od najdramatičnijih sindikalnih prosvjeda održan je 20. veljače 1998. godine u Zagrebu, kada su radnici iz cijele zemlje krenuli prema Trgu bana Jelačića zbog teškog gospodarskog i socijalnog stanja. MUP je tada procijenio da se okupilo oko 17.000 ljudi.

Vlast nije dopustila održavanje prosvjeda na glavnom gradskom trgu te je sindikatima nudila druge lokacije, među kojima su bili Maksimir i Jarun. Prosvjednici su unatoč tome pokušali doći do centra. Policija je blokirala prilaze, došlo je do naguravanja i sukoba, a bilo je i ozlijeđenih te razbijenih izloga. Tadašnja HDZ-ova vlast nije popustila niti je dopustila ulazak prosvjednika na Trg bana Jelačića. Taj je skup ostao upamćen kao jedan od najtvrđih sukoba policije i sindikalnih prosvjednika u Hrvatskoj 1990-ih.

Prosvjed protiv covid potvrda – tisuće ljudi u Zagrebu

Veliki prosvjed protiv covid potvrda i epidemioloških mjera održan je 20. studenoga 2021. godine u središtu Zagreba, a glavno okupljanje bilo je na Trgu bana Jelačića. Procjene su se razlikovale, no najčešće se govorilo o oko 15.000 ljudi, što ga je učinilo najvećim prosvjedom protiv pandemijskih mjera u Hrvatskoj.

Prosvjednici su zahtijevali ukidanje covid potvrda, protivili se ograničenjima i politici Nacionalnog stožera civilne zaštite te kritizirali vladu Andreja Plenkovića. Dio okupljenih iznosio je i znatno šire političke zahtjeve.

Vlada nije povukla covid potvrde. Plenković je nakon skupa oštro kritizirao pojedine poruke prosvjednika, kao i napade na novinare, a policija je naknadno postupala protiv organizatora neprijavljenih okupljanja. Dio prosvjednika pokušao je nakon glavnog skupa ući i u zgradu Hrvatske radiotelevizije, što je policija spriječila.

Veliki sindikalno-umirovljenički prosvjed 2026. – zahtjevi za plaće, mirovine i niže cijene

Jedno od najvećih novijih socijalnih okupljanja održano je 18. travnja 2026. u Zagrebu, kada su tri sindikalne središnjice i predstavnici umirovljenika organizirali povorku od Hrvatskog narodnog kazališta do Trga bana Jelačića. Na ulicama se okupilo nekoliko desetaka tisuća ljudi, a sindikalne procjene govorile su i o približno 70.000 sudionika.

Glavni zahtjevi odnosili su se na veće plaće i mirovine, niže cijene, pristupačnije stanovanje i snažniju borbu protiv korupcije. Organizatori su tvrdili da gospodarski rast građani ne osjećaju dovoljno na svom standardu. Vlada je odgovorila naglašavajući da plaće i mirovine već kontinuirano rastu te da dodatna povećanja moraju biti usklađena s mogućnostima gospodarstva i državnog proračuna.