Nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin iznenadio prijedlogom da bivši njemački kancelar Gerhard Schröder bude europski izaslanik za pregovore, sada se sve češće spominju i druga poznata imena iz Njemačke – uključujući i bivšu kancelarku Angelu Merkel, piše Spiegel.

Putinova ideja da upravo Schröder, njegov dugogodišnji prijatelj i politički saveznik, sudjeluje u pregovorima dočekana je gotovo jednoglasno negativno u Europskoj uniji i Ukrajini.

Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas poručila je da bi bilo ‘vrlo nerazumno’ dopustiti Rusiji da određuje europske pregovarače. Slične poruke stigle su i iz Berlina, gdje je glasnogovornik njemačke vlade jasno dao do znanja da Schröder nije opcija.

Ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj Oleksij Makejev bio je još izravniji. ‘Tko je godinama zastupao ruske interese u Njemačkoj nema ni moralni ni politički legitimitet da danas nastupa kao posrednik’, rekao je.

Analitičari smatraju da je Putinov prijedlog još jedan znak rastuće nervoze u Kremlju. Rat ulazi u petu godinu, a unatoč velikim gubicima Rusija i dalje ne uspijeva ostvariti odlučujuću pobjedu nad Ukrajinom.

Europa želi veću ulogu

Nakon što je američki predsjednik Donald Trump prošle godine pokušao pokrenuti pregovore između Moskve i Kijeva, europske države uglavnom su ostale po strani. Trump je najprije razgovarao s Putinom, zatim i s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, nakon čega je predstavio plan od 28 točaka koji je u velikoj mjeri išao u korist Moskvi.

Zelenski je tada pokazao spremnost na određene kompromise, uključujući mogućnost zamrzavanja sukoba i odustajanje od inzistiranja na brzom članstvu Ukrajine u NATO-u.

No interes Washingtona za pregovore ubrzo je oslabio jer se Trumpova administracija fokusirala na sukob s Iranom i krizu na Bliskom istoku. Upravo zato europske prijestolnice sada žele aktivnije sudjelovati u eventualnim novim pregovorima.

Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul izjavio je da su Berlin, Pariz i London već pokrenuli inicijativu za ‘novi pokušaj uključivanja Europe u pregovarački proces’.

Počelo se nagađati o Merkel

U tom kontekstu počela su i nagađanja o mogućim europskim posrednicima. Jedno od imena koje se spominje je njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier, koji godinama poznaje i Putina i Zelenskog. No dio istočnoeuropskih država i Ukrajina i njega smatraju previše bliskim Moskvi zbog ranije njemačke politike prema Rusiji.

Zbog toga se u raspravama sve češće pojavljuje i ime Angele Merkel. Bivša kancelarka i dalje ima velik međunarodni ugled, dobro poznaje Putina i Zelenskog, a dodatna prednost joj je činjenica da više ne obnaša nijednu državnu funkciju. Merkel također govori ruski jezik, što bi joj moglo olakšati eventualne kontakte s Kremljem.

Ipak, iz njezina ureda poručili su da zasad nije bilo nikakvih službenih upita o mogućoj posredničkoj ulozi. Na pitanje bi li Merkel bila spremna prihvatiti takvu funkciju nisu odgovorili.

Mnogi upozoravaju na stare pogreške Berlina

Dio njemačkih političara skeptičan je prema ideji da upravo Njemačka ponovno preuzme ključnu diplomatsku ulogu u odnosima s Rusijom. Kritičari podsjećaju da su i Schröder i Merkel tijekom godina vodili politiku koju se danas često opisuje kao previše popustljivu prema Moskvi.

Bivši njemački diplomat Wolfgang Ischinger upozorio je da ‘ne smije biti novih njemačkih solo-akcija’ te da bi eventualni posrednik morao imati široku podršku cijele Europe, posebno istočnih i baltičkih država.

Slično razmišlja i bivši njemački ministar Michael Roth, koji smatra da posrednik uopće ne mora dolaziti iz Europe.

Spominju se i Draghi i Stubb

Među mogućim imenima pojavili su se i bivši talijanski premijer Mario Draghi te finski predsjednik Alexander Stubb. Draghi uživa velik ugled unutar EU-a zbog svoje uloge u europskoj financijskoj politici, dok Stubb ima dobre odnose s Trumpom i zagovara izravne europske razgovore s Putinom.

No europski diplomati svjesni su da bilo kakvi pregovori neće biti mogući bez suradnje sa SAD-om. Strahuje se da bi Trump, poznat po impulzivnim reakcijama i želji za političkom dominacijom, mogao sabotirati svaki proces iz kojeg bi bio isključen.