Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić želi dizati spomenike Slobodanu Miloševiću, premijer Aleksandar Vučić izuzetno oštrom retorikom govori o navodnoj ustašizaciji u Hrvatskoj i to sličnim vokabularom koji je u okupiranoj Glini koristio i 1995. godine. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodig govori kako je u Jasenovcu ubijeno pola milijuna Srba... Kako bi hrvatski političari u jeku kampanje za parlamentarne izbore trebali odgovoriti na ovakve provokacije? Koristi li nam verbalna paljba koja je, doduše, korisna za pridobivanje glasača ili ipak ne?
Višeslav Raos, politički analitičar s Fakulteta političkih znanosti smatra kako su naši odnosi sa Srbijom prekompleksni da bi se koristili za kampanju. 'To mora biti jasno i Milanoviću i Plenkoviću. Imamo otvorene bilateralne probleme koje treba rješavati potiho, bez obzira kakva ondje vlada bila, daleko da je ova ona koju bismo priželjkivali. To je takva vlada kakva jest i mi to moramo prihvati', kaže Raos za tportal.
Druga dimenzija odnosa sa Srbijom je simbolička. Tu je, kaže Raos, Ivo Josipović za svoga mandata dosta napravio, a nastavila je i Kolinda Grabar-Kitarović. Odnose su probali popraviti velikim gestama, isprikama, pomirenjem…
Raos smatra da na navedene provokacije iz Srbije ne treba odgovarati i ne koristiti paušalne ocjene u dnevnopolitičke svrhe. 'Treba upregnuti vanjsku politiku koja je sa Srbijom ionako osjetljiva i ignorirati provokacije. To je posao Zrinjevca, Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Markov trg i Pantovčak ne trebaju dosoliti', smatra Raos.
Dodaje da je navlačenje u takve sukobe 'velika zamka' za šefove najvećih stranaka u Hrvatskoj. U tom kontekstu, Zoran Milanović nije trebao tijekom debate s Plenkovićem izvlačiti djeda, tj. supruga svoje bake i naglašavati kako je on bio ustaša što je Vučić spomenuo u svom govoru krajem prošlog tjedna u BiH.
'Je li to bilo oportuno ili blesavo? Vučić se svejedno za to uhvatio i to treba ignorirati. Dajemo streljivo raspravama koje nisu produktivne. Ako kažemo idemo zatvoriti Drugi svjetski rat, nemojmo ga preko granice otvarati', poručuje Raos.
Da bi srpske provokacije bilo najbolje ignorirati, misli Ante Nazor, povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. 'To je ista Miloševićeva ekipa i ona se ne može pomaknuti jer je izravni sudionik agresije na Hrvatsku i BiH. Ne znam zašto se reagira na svaki takav događaj u Srbiji jer on nema nikakvu znanstvenu vrijednost. Naravno da oni koji su bili izravni sudionici agresije pokušavaju svoju prošlost činiti ljepšom. Ali činjenice su tu neumoljive i mislim da Hrvatska ne bi trebala trošiti vrijeme na takve izjave koje su doista neozbiljne i koje nemaju nikakvu znanstvenu vrijednost', kazao je Nazor za HTV.
Naglašava kako je riječ o istoj retorici koja je krajem 80-ih i početkom 90-ih 'služila za homogenizaciju i pripremu agresije na Hrvatsku'. Ta politika ima kontinuitet. Podsjeća na Vučićev govor u Glini 1995. te na isti govor koji je u srbijanskoj skupštini ponovio i deset godina kasnije.
'To je politika koja ima konstantu… Ona jest poražena u Domovinskom ratu, ali nije prestala djelovati; Hrvatska bi trebala postupiti kao svaka ozbiljna država. Ne trebaju nam medijska prepucavanja', misli.
Kaže kako imamo popis pripadnika svih postrojbi koje su sudjelovale u agresiji na Hrvatsku te da se u Srbiji trebaju zapitati što bi bilo kada bi Hrvatska djelovala na isti način kao Srbija i počela ljude uhićivati na granici.
Podsjetimo, Vučić je prije nekoliko dana u Donjoj Gradini u BiH rekao: 'nikada više nikome nećemo dopustiti ni Jasenovac, ni Jadovno, ni Jastrebarsko, ali ni Oluju. Srbin više neće u jamu, Srbin više neće bespogovorno u smrt'. Ustvrdio je istodobno kako Srbija time nikome ne prijeti i želi mir i najbolje odnose s onima 'koji su htjeli da Srba nema' te kazao kako se mnogi u Hrvatskoj utrkuju dokazati kako im je djed bio ustaša, aludirajući na Milanovića.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kazao je kako je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća ljudi, od toga 500 tisuća Srba. Službeni podaci, pak, govore kako je u ustaškom logoru stradalo nešto više od 83 tisuće ljudi, od toga 47 tisuća Srba, 16 tisuća Roma, 13 tisuća židova, preko 4 tisuće Hrvata i više od tisuću muslimana.
