neslavna ljestvica

Profesorica s PMF-a objasnila kako je Zagreb završio u društvu najzagađenijih gradova svijeta

  • Autor: I. Ba.
  • Zadnja izmjena 26.10.2021 17:20
  • Objavljeno 26.10.2021 u 16:40
Zagreb, ilustrativna fotografija

Zagreb, ilustrativna fotografija

Izvor: Pixsell / Autor: Borna Filic/PIXSELL

Prošli tjedan, Zagreb se našao među najzagađenijim gradovima svijeta. Na toj neslavnoj ljestvici bio je na osmome mjestu. I nije Zagreb jedini. Zrak lošije kvalitete ovih su dana udisali stanovnici Slavonskog Broda, ali i Koprivnice i Kutine. Na pitanje je li u Zagrebu zaista tako loš, Bencetić Klaić rekla je da je te podatke dala tvrtka koja se bavi uređajima za pročišćavanje zraka

Razina lebdećih čestica zna biti veća u jesenskim i zimskim mjesecima, kada počinje sezona grijanja. Koji su najveći izvori onečišćenja i što građani mogu očekivati u razdoblju koje dolazi, u emisiji HRT-a Studio 4 govorila je profesorica Zvjezdana Bencetić Klaić sa zagrebačkog PMF-a.

Na pitanje je li u Zagrebu zrak zaista tako loš, Bencetić Klaić rekla je kako bi na početku upozorila da je te podatke dala tvrtka iz Švicarske koja se ponajprije bavi uređajima za pročišćavanje zraka.

'Oni po cijelom svijetu skupljaju podatke koji su on-line dostupni u realnom vremenu i onda ih stavljaju na jedno mjesto i onda rade rang-listu najonečišćenijih gradova, O tim podacima nemamo dovoljno informacija da bismo mogli reći jesu li pouzdani li ne. Za Zagreb su koristili sveukupno 3 mjerna mjesta. Dva su od državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka koji su sigurno profesionalno prikupljani i održavani, a treća je nekakva Tabaco Travno gdje nemamo informacija ni tko ni što ni kojim uređajem se mjeri. Baš pratim zadnjih dana, tamo se očitavaju najveće vrijednosti lebdećih čestica. Kad imate 2 manja broja i treći veliki te zbrojite i podijelite s tri, dobijete prilično veliki prosjek', objasnila je.

Javnost je upozorila da prate podatke koji postoje na državnoj mreži za trajno praćanje kvalitete zraka koju održava Državni hidrometereološki zavod (DHMZ), a podaci su mjereni i analizirani na profesionalni način.

'Uz to postoji web stranica Otvoreni zrak za koju pouzdano vidim da koriste nekalibrirane i nebaždarene instrumente i ti podaci nisu dobri. Treba gledati otkud se podaci uzimaju', rekla je te nastavila:

'Gledala sam podatke za lebdeće čestice promjera 2,5 mikrometra. Podaci za 2019. i 2020., što se tiče Zagreba, po kvaliteti zraka bili smo na 256. mjestu od ukupno 323 mjesta. Slavonski Brod je nažalost bio 321., a najgori 323. je bio jedan grad u Poljskoj blizu Krakowa. Ljubljana je primjerice 260. Spadamo u donju polovinu u zadnje dvije godine za lebdeće čestice promjera do 2,5 mikrometra i nismo najgori.', rekla je profesorica.

Na pitanje kako bi ocijenila kvalitetu zraka u Zagrebu i Slavonskom Brodu, rekla je, kako bi mogla dati pouzdanu informaciju, da bi se trebala napraviti ozbiljna analiza kroz dulje vrijeme kako se ponašaju koncentracije i prelaze li i koliko često prelaze zakonom dopuštene vrijednosti. Rekla je kako se dio podataka može naći na državnoj mreži, a od tri zagrebačke postaje, na Miramarskoj i Mandlovoj koje su predviđene za praćenje onečišćenja gdje veći promet te u Dugavama na Sarajevskoj ulici. 

'U tri godine od 2018. do 2020. najviše prekoračenja ima postaja u Dugavama, što me iznenadilo jer je ona u području koje je prigradsko, nije u centru Zagreba gdje je gust promet.', dodala je Bencetić Klaić. 

Upitana koliko Jakuševac, koji je oko 2 kilometra istočno od mjerne postaje u Dugavama, utječe na loše rezultate na njoj, navela je da za to isto tako treba dulje istraživanje. Dodala je kako su takve analize produkt projekata, znanstvenih ili stručnih, koji iza sebe imaju naručitelja. Smatra da bi bilo bolje imati više mjernih postaja, no to nosi troškove u opremi i ljudstvu.

Najčešći uzroci onečišćenja, kad je riječ o lebdećim česticama, leže u tome koliko su velike. Male čestice do promjera 2,5 mikrometra nastaju ljudskim djelovanjem, od prometa i tvornica. A veće čestice od 2,5 do 10 mikrometra rezultat su i ljudskog djelovanja, ali i prirodnih - prašina, pelud i druge.

O činjenici da je prosječnom građaninu lebdeća čestica apstraktan pojam i treba li se njih bojati, Bencetić Klaić rekla je da su to sve čestice prašine ili kapljice koje su raspršene u atmosferi. Veće od 100 mikrometra u promjeru, one se brzo natalože na površinu i ne smatraju se lebdećima.

'Štetno djelovanje lebdećih čestica ovisi o tome koji kemijski sastav imaju. Lebdeće čestice koje nastaju od raspršivanje mora sasvim su drugačije od onih koje nastaju od ispušnih plinova. Također je važno i vrijeme izloženosti česticama. Može biti manje opasno pet minuta na visokoj koncentraciji nego 7 godina na umjerenoj. Također, koliko su štetne ovisi o zdravstvenom stanju osobe, kao i dobi. Osjetljiviji su djeca i stariji. Lebdeće čestice koje su veće od 10 mikrometara nisu opasne jer ih čovjek iskiše, iskašlje, proguta. Čestice od 2,5 do 10 mikrometara, one se zadržavaju u gornjim dišnim putovima, u bronhijama, a manje od 2,5 mikrometra prodiru duboko u pluća i mogu ući i u krvotok preko alveola. Što su sitnije, to su opasnije', objasnila je Bencetić Klaić.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!