Podnositeljica zahtjeva pred ESLJP-om ranije je u kaznenom postupku pred hrvatskim sudom osuđena za teško sramoćenje jer je u geodetskom uredu pred tri geodeta kazala da su njezini susjedi „kriminalci i lopovi, da su korumpirani te da su potplatili pokojnog načelnika Općine Stubičke Toplice i sve inspektore“.

Izrečena joj je novčana kazna, koja se neće naplatiti ako u roku provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Županijski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu, a Ustavni sud njenu je tužbu odbacio pa je pred sudom u Strasbourgu prigovorila da je osuđujućom presudom povrijeđeno njezino pravo na slobodu izražavanja.

Taj je međunarodni sud primijetio da hrvatski sudovi nisu vagali, odnosno proveli test balansiranja između prava podnositeljice na slobodu izražavanja s jedne strane i prava njezinih susjeda na čast i ugled s druge strane.

Svoje odluke temeljili su na činjenici da su izjave podnositeljice bile podobne nanijeti štetu časti i ugledu njezinih susjeda, bez da su uputili na njihov sadržaj ili na kontekst u kojem su izgovorene, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred ESLJP-om.

Iako su podnositeljičine izjave nesumnjivo bile uvredljive i sposobne prouzročiti štetu njezinim susjedima, ESLJP je utvrdio da hrvatske vlasti nisu uzele u obzir okolnost da su one izgovorene u nazočnosti triju osoba u privatnom uredu i nisu provele odgovarajuću procjenu proporcionalnosti kako bi utvrdile jesu li takve izjave opravdale izricanje kazne u kaznenom postupku ili bi pokretanje parničnog postupka bilo dovoljno za zaštitu časti i ugleda njezinih susjeda.

Europski sud je zaključio da hrvatski sudovi nisu uspostavili pravičnu ravnotežu između prava podnositeljice na slobodu izražavanja i prava na zaštitu časti i ugleda njezinih susjeda te joj je dosudio naknadu od 2600 eura na ime neimovinske štete te 890 eura za troškove i izdatke.