Francuski predsjednik Emmanuel Macron imenovao je Sébastiena Lecornua novim premijerom, nakon što je dosadašnji predsjednik vlade François Bayrou doživio težak poraz na glasanju o povjerenju. Lecornu, dosad ministar oružanih snaga i blizak Macronov saveznik, tako u 39. godini preuzima jednu od najvažnijih političkih funkcija u zemlji
Lecornu je jedini ministar koji je uspio ostati u vladi od prvog mandata Macrona na mjestu predsjednika 2017. godine, preživjevši niz rekonstrukcija kabineta i izvanredne izbore. Kolege ga opisuju kao čovjeka koji se vješto prilagođava okolnostima i gradi mostove među različitim političkim strujama centra i desnice te tako uspijeva politički preživjeti.
Premda u javnosti održava vrlo diskretan profil i rijetko govori o privatnom životu, poznat je po tome što provodi vikende u rodnoj Normandiji, gdje djeluje kao lokalni vijećnik. Iako je uvijek negirao to da cilja na premijersku poziciju, francuski politički krugovi već ga dugo smatraju jednim od najvještijih Macronovih operativaca, piše Politico.
vezane vijesti
Od najmlađeg asistenta do ministra obrane
Lecornu je u politiku ušao već s 19 godina, kao najmlađi parlamentarni asistent u Francuskoj. Potekao je iz konzervativne stranke Les Républicains, no s vremenom je uspio steći povjerenje i Macronovih pristaša. Čak je bio domaćin večere s lidericom krajnje desnice Marine Le Pen, što govori o njegovoj sposobnosti da komunicira sa širokim spektrom političkih aktera.
Nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, upravo je Lecornu postao zaštitno lice jačanja francuske vojske. Kao rezervist u Nacionalnoj žandarmeriji, zagovarao je snažnije ulaganje u obranu i 2023. godine progurao zakon o vojnom planiranju koji predviđa 413 milijardi eura za vojsku u razdoblju 2024.-2030. godine.
De Gaulleov nasljednik i skeptičan prema Bruxellesu
Iako njeguje bliske odnose s njemačkim ministrom obrane Borisom Pistoriusom i gradi snažne bilateralne veze, Lecornu se manje snalazi u multilateralnim okvirima. Poznat je po tome da često preskače sastanke ministara obrane u Bruxellesu, a neki ga opisuju kao 'ne osobito europskog' u načinu razmišljanja.
Umjesto toga, poziva se na tradiciju Charlesa de Gaullea i njegova ministra oružanih snaga Pierrea Messmera, naglašavajući francuski suverenitet. Upravo ta ga je pozicija učvrstila u očima Macrona te on u njemu vidi jamstvo nastavka politike vojnog jačanja i zaštite francuskih interesa.
Iako je tek stupio na dužnost, dio Lecornuove političke ostavštine već je ispisan. Kao arhitekt vojnog jačanja, ostat će zapamćen kao lice francuskog naoružavanja u doba u kojem sigurnosni izazovi u Europi i svijetu traže čvrsto vodstvo.
Njegov premijerski mandat sada će pokazati može li i dalje politički preživjeti te svoje sposobnosti prilagodbe i pragmatičnog manevriranja prenijeti i na vođenje cijele vlade.
