Popisivači u Istri nisu odradili posao kako treba: U mjestu gdje živi pet ljudi, popisana samo jedna osoba

Nevjerojatno je da odmah do nje, kuća do kuće, živi četveročlana obitelj sa stalnim prebivalištem koju nitko nije popisao. Nažalost s, prema popisu, jedinom stanovnicom Bucalovića nismo uspjeli razgovarati, budući da se, kako nam je rekla žena koja o njoj trenutno brine, a živi na Višnjanštini, ozlijedila pa u gipsu leži u krevetu. No, ta nam je njena kućna pomoćnica otkrila da u mjestu živi još jedna obitelj, a da su žena, koja, tako nam kažu u okolnim mjestima, radi u marketu u Svetom Lovreču, i njen muž na poslu, dok su djeca vjerojatno u školi. Ne pokušavamo ni provjeriti ima li nekoga kod kuće, jer nas ispred ulaza dočekuje ne baš dobro raspoloženi vučjak koji samo obavlja svoju zadaću čuvara, piše Glas Istre.

U malenom selu u blizini Višnjana povremeno boravi i jedna slovenska obitelj, ali uglavnom dolazi vikendima i ljeti. Ima tu i kuća za odmor pa u sezoni bude cike i vike. Istina, Bucalovići ne nalikuju na mjesto koje vrvi životom, stare se kuće, ako nisu obnovljene i proširene da bi prihvatile što veći broj turista, urušavaju u samoći svojih utroba. Jedna od tih zapuštenih i napuštenih donedavno je još imala svog gospodara, bio je to stariji čovjek koji je umro prije tri, četiri godine. Ali to što mjesto ne izgleda kao naseljeno ne znači da se popisivači nisu mogli potruditi pronaći makar tragove nekadašnjeg života, pogotovo zato što su im oni bili pred nosom.

Žena koja brine o Njemici tvrdi da nisu jedino Bucalovići loše prošli s popisivačima. U Štacjonu, stanciji u općini Višnjan, nije nitko, kaže ona, ni bio, niti je pustio obavijest da je pokušavao obaviti svoj posao. U redu, ni tamo nema puno stanovnika, ali to ne znači da ne žive u ovoj zemlji i da je i do njih valjalo doći.

S druge strane, Ivići u općini Sveti Lovreč prema popisu također imaju jednog stanovnika, ali realnost je i ovdje drugačija, doduše suprotna od one u Bucalovićima. Naime, tu, kažu nam okolni mještani, ne živi nitko. Popisan je tek jedan čovjek koji zapravo živi na Labinštini, ali u Ivićima ima kuću i poljoprivredno gospodarstvo. Iviće ni ne bismo mogli nazvati mjestom u pravom smislu te riječi, riječ je zapravo o nekadašnjoj stanciji u kojoj je dio imanja pretvoreno u kuću za odmor s bazenom, dok su na drugoj polovici objekti koji služe uglavnom za odlaganje poljoprivredne mehanizacije i starih automobila. Samo dvadesetak metara dalje nalazi se kuća koja već spada pod susjedne Lakoviće.

Cijeli tekst pročitajte na Glasu Istre.