Ratovi, mirovno-vojne intervencije, mirovne misije, prirodne ili čovjekovom krivicom uzrokovane katastrofe, kao i mnoštvo drugih rizika koji šibaju svijet, svakodnevno zahtijevaju velike napore na polju sigurnosti ne bi li se stavili pod kontrolu. Nacionalna sigurnost, primarni mehanizam za kontrolu ovakvih slučajeva, sve više izlazi iz okvira nadzora države te se kroz mnoštvo različitih kompanija ta sigurnost privatizira. Problematici koja očigledno proizlazi iz ove činjenice posvetio je svoju drugu knjigu načelnik Sektora za civilnu zaštitu DUZS-a Robert Mikac
Svoj drugi naslov, knjigu 'Suvremena sigurnost i privatne sigurnosne kompanije', Mikac je izdao u nakladi Jesenski i Turk, a mentor pri pisanju bio mu je naš poznati vojni analitičar i profesor na Vernu, prof.dr. Vlatko Cvrtila. Knjiga će, kako je rekao u ime nakladnika Goran Batina, završiti i kao stručna literatura na Filozofskom fakultetu.
Do kojih se granica smije ispustiti nacionalnu sigurnost iz nadzora države i prepustiti privatnom sektoru? Jesu li privatne kompanije vojna ili civilna branša i jesu li oni koji rade u njoj obični plaćenici ili odgovaraju ipak malo rigoroznijim standardima - dva su pitanja koja je autor knjige i pionir u pisanju stručne literature ove tematike u Hrvatskoj, Robert Mikac, obradio do granice do koje je to u ovom trenutku moguće. 'U knjizi sam pokušao na pravilan način postaviti problem, a ne i odgovoriti definitivno na njega jer to zbog same prirode, odnosno kompleksnosti tematike naprosto nije moguće, već stvoriti uvjete za daljnja istraživanja, raspravu i razmišljanja', rekao je mladi autor, dodavši da je 'potpuno zadovoljan!'
Knjigu je posebno dobro prihvatila struka, a Mikcu priznala mu je, uz stručnost, neupitan talent za pisanje pitkog štiva usprkos tomu što je detaljno obradio relativno nov fenomen koji prolazi kroz konstantne i brze promjene. Kao najvažnije, sam autor, ali i njegov mentor, poznati vojni analitičar, politolog i profesor na Vernu Vlatko Cvrtila, ističu pomno istraživanje literature (prvenstveno iz zapadnih zemalja, ponajviše SAD-a i Velike Britanije koje već godinama pišu i pišu na ovu temu), kao i iskustven pristup obrađenoj temi. Iskustven stoga što je Mikac sam prošao lekciju iz toga što je promjenjivo lice sigurnosti i uvidio kompleksnost ispreplitanja privatnog i državnog osiguranja u jednoj od mirovnih misija u Afganistanu u koji i RH šalje svoje ljude. Nakon te misije Mikac je izdao svoju prvu knjigu, 'Afganistan, nikad završen sukob'.
'Ovo je popularan način približavanja ovakve problematike, ali knjiga iz pera osobe koja je sudjelovala i donosi osobno iskustvo iz mirovnih misija daleko je vrednija od same popularonsti. Sve na neki način postaje roba – pa je tako i nacionalna sigurnost u opasnosti da postane samo roba na tržištu, što je još uvijek fenomen u nastajanju. Neistražen fenomen, ali definitivno prisutan i nezanemariv. Pitanje kakva je transparentnost onih koji pružaju usluge sigurnosti te njihova odgovornost u ovoj je knjizi postavljeno bez definitivnih zaključaka, već više kao teza koja ostavlja prostor za daljnju raspravu ili izazov za daljnje istraživanje', izjavio je ravnatelj DUZS-a Jadran Perinić.
'Sigurnost je vrlo širok pojam i gotovo nemoguć da bi se obradio u jednoj knjizi, makar imala i preko 400 stranica, ali Robert je njome postigao mnogo - samo su jedan od problema privatne sigurnosne kompanije te dokud seže nadzor države u njihov rad ili, bolje, dokud bi morao sezati, a problem je i to što se takve kompanije nekada jednostavno tehnički ne mogu nadzirati i smjestiti pod jedan stabilan nazivnik. Često su primjerice bazirane u jednoj državi, treniraju u drugoj, naredbe izdaju iz treće, a operacije provode u četvrtoj', rekao je mentor Roberta Mikca, prof.dr. Vlatko Cvrtila, istaknuvši da će to u vrlo bliskoj budućnosti biti itekako vruće pitanje.
Na kraju, autor je za tportal izjavio da je pretjerana liberalizacija na polju samog provođenja i odnosa prema sigurnosti po njegovom mišljenju vrlo loša i upravo ona otvara prostor sivoj strani u provođenju poslova sigurnosti bez kojih, uvjeren je i autor, ali i mnogi svjetski stručnjaci, ne bi uopće bilo moguće provesti kompleksne međunarodne vojno-mirovne intervencije poput one na Balkanu ili na Bliskom istoku. 'Držim da je bila pogrešna odluka o ukidanju obveznog vojnog roka. Uzevši u obzir i financijsko opterećenje koje je on nosio sa sobom, uz neke preinake to je bio održiv sistem. A za samu sigurnost zemlje bio bi od ogromnog značaja – možda i najmanje u mogućim ratnim scenarijima, već u općoj spremnosti i obučenosti građanstva za bilo kakvu vrstu kriznih situacija', rekao je Robert Mikac.
