Sudbina dječaka Cesarea, koji bi danas trebao biti prislino oduzet majci Nini Kuluz i vraćen ocu u Italiju, posljednjih dana potresa Hrvatsku, a u cijeloj priči oči bode jedan detalj: pojam ovrhe djeteta kao da je riječ o predmetu ili igrački
Branka Rešetar s Pravnog fakulteta u Osijeku, koja se bavi obiteljskim pravom, objašnjava da zapravo nije riječ ovrsi djeteta, nego ovrsi sudske odluke, ali da se kolokvijalno kaže ovrha djeteta.
'Znači, provodi se ovrha pravomoćne sudske odluke na temelju koje je majka dužna predati ocu dijete ili obratno i na temelju koje otac ili majka imaju pravo, recimo, družiti se s djetetom od petka u 17 sati do nedjelje u 19 sati', kaže nam Rešetar.
Situacija nastupa ako, recimo, majka ne omogući ocu da viđa dijete: pokreće se sudski postupak, koji se zove ovršni postupak, i on se mora provesti u roku od šest tjedana.
'Ako vama ta majka ne da dijete, a dijete ima tri godine i ne može se samo spremiti i pripremiti, idete u ovrhu, želite prisilnim putem ostvariti pravo koje vam je država zajamčila sudskom presudom. To se zove ovršni postupak', navodi Rešetar.
Dakle, potpuno isto kao kad vam je netko dužan ili ako banci ne plaćate kredit, pa banka ide u ovršni postupak na temelju ugovora koji ste potpisali o kreditu.
vezane vijesti
'Ako milom ne date novac, idete u ovršni postupak, dakle, prisilno vam se treba naplatiti taj novac', usporedila je stručnjakinja.
Zar pravo ne radi distinkciju? Branka Rešetar kaže da radi distinkciju između kredita i djeteta, ali je sve ista vrsta sudskog postupka. U Africi, Americi, Kini i Hrvatskoj, svuda se to zove ovršni postupak.
Rešetar ističe da se dijete može oteti od drugoga roditelja jer su roditelji ravnopravni.
'Recimo, par živi u Osijeku i ima dijete. Jednog jutra majka ustane i odvede dijete, bebu od godinu dana, od oca. Odakle joj pravo? Suprug ima jednako pravo kao i ona', slikovita je stručnjakinja.
Problem je kada su ljudi državljani različitih zemalja. Branka Rešetar predviđa da bi u budućnosti moglo biti sličnih slučajeva kao s malim Cesareom jer se, primjerice, u Dublin u posljednje vrijeme odselilo mnogo Hrvata, koji tamo imaju veze sa stranim državljanima.
Rešetar kaže da ne mora značiti da će sud u slučaju spora presuditi da dijete ostane u državi u kojoj se rodilo. No činjenica je da najbliži sud i centar za socijalnu skrb moraju ispitati situaciju i donijeti odluku. To ne može napraviti sud u Hrvatskoj koji je udaljen stotinama ili tisućama kilometara.
Kako će sud odlučiti, napominje, ovisi od slučaja do slučaja.
'Recimo, djevojka u Dublinu živi tri godine i ima vezu s nekim Englezom i dobili su dijete. Kako će sud iz Zagreba odrediti je li bolje djetetu živjeti s majkom ili ocem?' navodi Rešetar. Sud u Dublinu će procijeniti i odlučiti. Može odlučiti da dijete živi s majkom pa će majka vidjeti želi li nastaviti živjeti u Dublinu ili će se vratiti u Zagreb.
'Ako otac ne da suglasnost da dijete odvede u Zagreb, onda će opet sud u Dublinu odlučivati ima li majka pravo vratiti se', objasnila je Rešetar.
