Već vas neko vrijeme želim upoznati s mladim poljskim fotografom Pawelom Bajewim. Ako je sudeći po njegovim fotografijama Pawel je intrigantan, čudan I genijalan.
Pawel Bajew aka Koomen živi u malom industrijskom gradiću Pulawy na istoku Poljske u kojem nema kazališta, dobrog kina ni prave umjetničke galerije. Zato ni ne čudi što je kreativni Pawel sve te elemente utkao u svoj rad. Njegove su fotografije filmske, teatralne I ne može se poreći umjetničke.
Najfascinantnije u cijeloj priči je to što Pawel nije završio nikakvu školu fotografije niti je pročitao puno pametnih knjiga o istoj. Barem tako kaže Masia Mroczkowska koja je za londonski Slave Magazine napravila intervju s ovim intrigantnim fotografom, koji u samo nekoliko godina rada, iza sebe danas ima već nekoliko samostalnih izložbi, objava I nagrada. Donosim vam djeličak njihovog razgovora.
Kako si naučio fotografirati?
Pawel: Metodom pokušaja I pogrešaka.
Što bi rekao na ljude koji znaju reći: On/ona ima super fotografije zato što ima *ebenu kameru?
Pawel: Ja primjerice nemam dobar aparat. Imam Nikon D90 I 50 mm objektiv, ali to mi je dovoljno. Ono što je doista važno to je ideja. Rekao bih da ideja čino 70 % fotografije. Dobar fotić vam može olakšati, ali on ne može birati kut umjesto vas.
Primjericu fotografiju čovjeka s loncem na glavi slikao sam u stvarno ekstremnim uvjetima. Čovjek je sjedio na kanti, imali smo malu jednu svjetiljku u koju je čovjek gledao, a ja sam mu govorio kako da savija glavu.
Gdje fotografiraš?
Pawel: Većinu svojih fotografija napravio sam u svojem malom imroviziranom I derutnom studiju s izgrebanim zidovima I starom sofom. Netko dođe, posjednem ga na sofu, stavim mu psa pokraj nogu, lampu sa strane I već imam kakvu takvu scenu.
Jako puno tvojih fotografija su autoportreti, zašto?
Pawel: To je vjerojatno zato što me nitko ne može razumijeti bolje od mene samoga. ‘Autoportret’ je moj projekt koji će se stalno razvijati. Moje tijelo će se mijenjati, sve više ću stariti, sijedjeti, zubi će mi ispadati, a ja ću I dalje sebe fotografirati I doći će jedan dan kada neću moći završiti ‘Autoportret’ projekt jer ću umrijeti. To je moj koncept; projekt koji nikada neće biti dovršen.
Pawel ne fotografira samo portrete i autoportrete u što se možete uvjeriti na njegovom siteu (koji danas nije u funkciji) ili na plfoto.com
