DAČIĆEV UDARAC ZDRAVOM RAZUMU

Parada ponosa po PPS-u – prvom pendreku Srbije

03.10.2011 u 13:30

Bionic
Reading

Srpski ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić nije izdržao ni tri dana, a da ne otkrije prave razloge zabrane Parade ponosa, koja se trebala održati jučer u Beogradu. Priznavši u petak kapitulaciju pred klerofašističkim organizacijama koje su, kako je u strahu ustvrdio, prijetile 'sjevernoafričkim scenarijem na beogradskim ulicama', danas se pohvalio da je u njemu proradio inat zbog europskih pritisaka da se parada održi. 'Ako ne možemo reći ne zbog Kosova, zbog ovoga možemo', reče Dačić i ostade (politički) živ

Podsjetimo, odluku o zabrani svih skupova koji su se trebali održati u nedjelju u Beogradu donio je Savjet za nacionalnu sigurnost na čelu s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Višednevno natezanje, pomno popraćeno u srpskim i regionalnim medijima, uključivalo je sastanak pripadnika Policijskog sindikata Srbije sa šefovima ideološki krovne ekstremističke organizacije Dveri srbske. Oni su za isti dan zakazali 'obiteljsku šetnju', dok su još ekstremnije organizacije Naši, SNP 1389 te Obraz (inače, zabranjen odlukom Ustavnog suda) najavile 'molitveni hod'. Putanje ta dva javna skupa trebale su se, kao slučajno, preklopiti sa šetnjom ne više od tisuću aktivista za prava homoseksualnih osoba. Baš kao i prošlog listopada, kad je centar Beograda nalikovao na Bejrut…

Nakon konačne odluke o zabrani, Dačić je izašao i s detaljima – plan nasilnika bio je potpaliti požare po periferiji Beograda, oteti vozila javnog prijevoza i izazvati incident s ljudskim žrtvama, a za to su se opremili bejzbolskim palicama, lancima, plastičnim eksplozivom i – kondomima punjenima bojom (!?). Nasilnici su, kaže dalje ministar, bili toliko sofisticirani da su prevarili policiju i na tehnološkom planu – umjesto Facebooka, na kojemu su lani ugovarali nerede, ovog su puta incidente pripremali chatajući na online videoigricama.

Prihvatimo li ovakvo obrazloženje, logično se nameće pitanje – kad ministar policije prizna kapitulaciju snaga sigurnosti pred uličnim divljacima, nakon čega još i javno priopćava detalje njihovog plana destabilizacije države do kojih se došlo operativnim policijskim radom, nema li sada policija i institucionalnu podlogu pohapsiti one koji rade nerede?

Da, ali u nekoj normalnoj zemlji. U Srbiji se ministar policije dva dana kasnije (kako javlja Blic) sprda s ocjenom Amnesty Internationala da je dan zabrane Parade ponosa bio 'crni dan za ljudska prava' i kaže: 'Bio je to divan dan za Beograđane.' Da bi licemjerje bilo veće, Dačić se hvali time da je njegov SPS jedina stranka koja u svojim redovima ima gej aktivista koji je podržao zabranu Parade, pa naposljetku zakucava objašnjavajući zašto je ipak dopušteno večernje okupljanje građana nakon pobjede srpskih odbojkašica u finalu Europskog prvenstva: 'Bio je to skup radosti.'

Takvo pretvaranje poraza institucije kojom šefuje Dačić u predizborni alat vještina je svojstvena samo najbeskrupuloznijim političarima i ne sumnjamo da će poslužiti kao matrica svim budućim Dačićevim kolegama. Naravno, tercirao mu je i predsjednik Tadić, koji je na antifašističkoj komemoraciji u Jajincima u subotu, dan nakon otkazivanja Parade ponosa, ali i kamenovanja Hrvatskog doma u Subotici, ispričao sljedeće: 'U Srbiji su svaki čovjek i svaka nacionalna zajednica prihvaćeni kao ravnopravni članovi društva. Budite sigurni da ću i nadalje braniti građanska i ustavna prava svih građana i da ću braniti mir i jednake mogućnosti za sve.'

I dok se sve malobrojnija građanska Srbija pita tko je ovdje lud, ovi tobožnji dušobrižnici za prava manjina, nakon ribanja Angele Merkel, predatorski otimaju glasače na brzinu umivenim radikalima Tome Nikolića, otvoreno ne hajući za europske vrijednosti na račun kojih su dobili prethodne izbore. Istovremeno, ekstremističke organizacije jačaju. Već spomenuti Dveri na rubu su registracije kao stranka. Dakle, još jedan satelit vlasti. A ta vlast je pokazala ne samo da nije u stanju zaštititi građane od uličnih ekstremističkih hordi, već vlastitu nesposobnost narodu predstavlja kao osvetu Europi za Kosovo i na tome prikuplja predizborne bodove.

Čini se da je prognoza The Economista o ulasku Srbije u EU ne prije 2020. godine ipak bila previše optimistična…

Čak se i Banjom Lukom mogu šetati istospolni parovi