VJERSKI TURIZAM

Ovo su najutjecajniji ljudi u Međugorju

29.09.2013 u 11:50

Bionic
Reading

Gospin kip koji svijetli u mraku ponovno je aktualizirao Međugorje na medijskim naslovnicama te vojsku vjernika pokrenuo u smjeru poznatog hercegovačkog svetišta

Prije 32 godine u siromašnom hercegovačkom selu Međugorje šestero je djece na brdu ponad sela doživjelo neobično iskustvo. Dana 24. lipnja 1981. oko 18 sati šestero mladih iz župe Međugorje, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjeli su na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže. Sutradan su ponovno krenuli na brdo.

Ukazala im se Gospa i uputila poruke koje neki od njih, poput vidjelice Vicke, dobivaju svakodnevno, pa ih i danas istražuju vatikanske komisije. Iako je tadašnja, komunistička vlast činila sve da taj događaj zataška, u Međugorje su, malo pomalo, počeli pristizati vjernici iz cijele bivše države. Došli bi kaldrmom u sirotinjsko selo, pa se uz pomoć štapova, šapćući Zdravo Marijo s krunicom u rukama, teškom mukom uspinjali po oštrom hercegovačkom kamenju do mjesta gdje se ukazala Majka Božja. Umorni i gladni, bolesni i nemoćni, zakucali bi na vrata trošnih kamenih kuća, a domaćine nije trebalo dvaput pitati. Dobri i pobožni ljudi, poznati po svom gostoprimstvu, nisu ih nikada odbili. Hodočasnike su spremno uzimali pod svoje okrilje. Podijelili bi s njima i zadnji skroman obrok ili pokrivač, naložili vatru da se obrane od hladnih hercegovačkih noći. Pričali su o vjeri, molili, nadali se da ih policija neće uhititi jer potpiruju zabranjeni fenomen koji se počeo nezaustavljivo širiti svijetom, piše Jutarnji list

Gostima i dalje daju krepki obrok, no to više nije sirotinjska palenta s malo pršuta, već biftek u zelenom papru za 130 kuna po porciji, prstaci ili škampi za oko 400 kuna po kilogramu ili, za one s manje novca, ćevapi i pljeskavice po od 30 do 50 kuna. Pokrivača i kreveta ima dovoljno, u ormarima su i rezervni, a golema betonska zdanja koja iz dana u dan niču po luksuzu se mogu mjeriti s najboljim zagrebačkim hotelima.

Iako novac zarađen u Međugorju čini gotovo polovicu svih turističkih prihoda Bosne i Hercegovine, nitko zapravo ne zna koliko gostiju godišnje posjeti ovo nepriznato marijansko svetište, kao ni koliko novca ostave. Neki kažu da se na godišnjoj razini ostvari 500 tisuća noćenja. Drugi govore da je riječ o milijun, do milijun i pol noćenja godišnje. Treći, koji pokušavaju skupo prodati svoja zemljišta i nekretnine, na oglase stavljaju podatak o dvadeset milijuna turista godišnje. Ne zna se čak ni koliko kreveta ima u Međugorju. Dvadeset, možda trideset tisuća. Možda više.