Kod sindroma uspavane ljepotice ili hipersomnije, zapravo se radi o Kleine-Levinovom sindromu, a odnosi se na one koji dugo spavaju, ponekad i do 20 sati dnevno.

'To može neko vrijeme trajati i biti praćeno nekim drugim smetnjama i poremećajima ili se može opetovano javljati u nekom periodu, a onda ne', objašnjava profesorica Valić. Od te rijetke bolesti u svijetu boluje oko tisuću ljudi.

Apneja ili poremećaj disanja je češća bolest, kod koje dolazi do prekida unosa zraka kroz nos i usta. Kod tog poremećaja simptomi mogu biti prisutni godinama, dok se ne dijagnosticira bolest. Najčešći i najefikasniji način liječenja je svakako pomoću uređaja CPAP, kojim se olakšava dotok zraka i pacijent normalno diše.

Somnilokvija ili pričanje u snu također je dio poremećaja spavanja koji se može pojaviti u nekom blažem ili težem obliku. Prema riječima dr. Valić, neki ga poistovjećuju s mjesečarenjem, no ono ne mora imati neko kliničko značenje da bi se liječilo takav poremećaj.

Mjesečarenje je nešto što se može događati i u dječjoj i u odrasloj dobi. Kao i somnilokvija, mjesečarenje se događa u dubokom stadiju spavanja, u REM 3 stadiju spavanja i može se manifestirati različitim ponašanjima, kretnjama, govorom.

'Kulminira kada mjesečar ustaje iz kreveta i vidi se da je on u promijenjenom stanju svijesti. Tada su oči obično otvorene, kretnje mogu biti ponavljane, stereotipne, nesvrsishodne, a može se javiti i pogrešna percepcija okoliša, smanjen odgovor na vanjske podražaje, nekakav sveopći dojam zbunjenosti', kaže doktorica Valić. Budući da se često događa u dubokom stadiju spavanja, mjesečara je teško probuditi, a ako ga se i uspije probuditi, on je često zbunjen i može biti prestrašen. Doktorica Valić savjetuje da je mjesečara najbolje, ako je sugestivan, uputiti da se vrati u krevet.

'Te epizode kratko traju, nekoliko minuta, ponavljaju se u nekom životnom razdoblju i najčešće same od sebe i prolaze. Češće se događaju u djetinjstvu, a jedan dio mjesečara, to mjesečarenje zadržava i u odrasloj dobi', kaže profesorica iz splitskog Centra za medicine spavanja. Mjesečarenje je najstariji poznati poremećaj spavanja, kojim su se liječnici bavili unazad nekoliko stoljeća.

Narkolepsija je također mogući pravi poremećaj spavanja s kojim se nosi određeni broj ljudi. Nju karakteriziraju, kako ističe doktorica Valić, neodoljive atake spavanja tijekom dana, kada osoba u bilo kojem trenutku na svome radnom mjestu ili čak u razgovoru s drugim ljudima može imati jednu takvu neodoljivu potrebu u kojoj će zaspati i spavanje započeti na jedan neobičan način, a to je s REM stanjem spavanja koje kod većine ljudi nastupa sat vremena kasnije.

Učestali poremećaj je i bruksizam, odnosno škrgutanje zubima, a također i sindrom nemirnih nogu, neodoljiva potreba za pokretima nogu koja onda može razbuditi osobu koja spava.

'Sve pacijente koji pate od rijetkih poremećaja spavanja, treba pregledati u Centru za spavanje, da se onda ovisno o tome koliko su ometani u spavanju i kakvi su im simptomi po danu, može vidjeti koliko je to klinički značajno, treba li terapija ili se možda jednostavno s nekim stanjima treba nositi i boriti', smatra doktorica Valić.

Jedan od načina borbe, ali i preventivnog djelovanja je higijena spavanja.

'Iz iskustva znamo da pacijenti koji počnu primjenjivati takvo ponašanje, zamijete popravljanje svoga stanja, ne svih, ali u nekim situacijama', kaže profesorica Valić.

Higijena spavanja u prvom redu podrazumijeva regularan raspored spavanja, odnosno odlazak na spavanje svake noći u isto vrijeme, te svakodnevno buđenje u isto vrijeme. Za dobar san je važno imati prostoriju koja je zamračena, hladna, dobro prozračena. Treba izbjegavati spavati poslijepodne te uglavnom steći nekakvu rutinu.

'Također, umjesto teške, obilne hrane, treba uzeti nekakav lagani obrok s nešto malo proteina ili mlijeka, što može pomoći opuštanju i lakšem uspavljivanju. Osim toga, trebalo bi izbjegavati kofein, nikotin, alkohol. Tjelovježba je dobra, ali ne neposredno prije spavanja jer može razbuditi osobu. Općenito se smatra da dva sata prije spavanja ne treba uzimati ni obilne obroke, ni previše piti, a sve aktivnosti bi trebalo reducirati. I naravno, tu je još utjecaj okoliša, zamračena prostorija, tiha, odgovarajuće temperature, a to sve spada u higijenu spavanja', objašnjava profesorica Valić.

Premda se unazad nekoliko godina u javnosti počelo više govoriti o poremećajima spavanja te ih dijagnosticirati kao bolesti, profesorica Valić smatra da će se sam postupak pregleda i dijagnosticiranja ubrzati povećanim brojem somnologa kojih je u Hrvatskoj za sada tek troje aktivnih, dok je dvoje u mirovini. Zahvaljujući Specijalističkom studiju medicine spavanja, koji pri Sveučilištu u Splitu organizira profesor Zoran Đogaš, somnologa u Hrvatskoj trebalo bi biti dovoljno, a to ulijeva nadu onima koji pate od tih poremećaja da će uskoro i oni spavati mirnim snom.