Borba za prava trudnica na radnom mjestu u Hrvatskoj često se vodi daleko od očiju javnosti, ali posljedice mogu biti dramatične. Iako zakon predviđa posebnu zaštitu trudnih radnica, u praksi se ona nerijetko ne provodi ili se otvoreno ignorira. Na to upozorava i Udruga SIDRO, koja kroz konkretne slučajeve iz vrtića diljem zemlje ukazuje na ozbiljne propuste sustava i pritiske kojima su trudnice izložene.

U nastavku donosimo potresno svjedočanstvo odgojiteljice iz jednog gradskog vrtića, koje otvara pitanje koliko je u Hrvatskoj doista osigurano temeljno pravo na sigurnost i zaštitu zdravlja trudnih radnica.

'Moglo se i moralo spriječiti'

Sunčano jutro, telefon Sidra zvoni bez prestanka. S druge strane uplakani ženski glas tiho progovara: ''Oprostite, pomozite mi, ne znam što učiniti…djeca u skupini u igri su se sudarila, jedno dijete u padu me udarilo u trbuh…pola sata kasnije, pred djecom… izgubila sam svoju bebu, spontani pobačaj uslijed udarca...''. Tišina koja oštro reže zrak, suze s obje strane telefonskog poziva, utjehe nema. Kasno je.

Moglo se i moralo spriječiti. Da se zaštita na radu provodila ispravno. No trudna odgojiteljica nije imala podršku poslodavca. Odbio je odobriti jedinu zakonom propisanu zaštitu za trudne odgojiteljice u vrtićima– dopust trudne radnice. Je li to bila ozljeda na radu? Je li tko išta poduzeo? Odgojiteljica koja više nije trudna, nema snage propitivati. Uostalom, njene bebe više nema, što je od toga važnije?

Telefon zvoni ponovo. Zabrinuta žena s druge strane tiho postavlja pitanje. Kako ostvariti zaštitu zdravlja trudne radnice, da li uopće pokušati, kad poslodavac otvoreno ismijava zakone i unaprijed upozorava da zahtjev za zaštitu ne treba ni podnositi jer ga neće odobriti. Preuzimamo predmet, vodit ćemo trudnicu kroz svaki korak, djelovati zajedno i pravovremeno. U većini slučajeva, uspjet ćemo, no upozoravamo da možda neće biti lako i da dio trudnica ipak ne uspije. Pitamo o kojem je gradu i vrtiću riječ, jer je već po tome moguće reći kakav će biti ishod.

'Odgojiteljica ne može do riječi od suza'

Polako pada noć, 21 je sat, još jedan poziv. Ne brojimo više koji po redu. Odgojiteljica ne može do riječi od suza, u jecaju jedva uspijeva objasniti. Ravnateljica ju je upravo zvala, u to doba, grubo joj se obratila tražeći da odustane od zahtjeva, prijetila Udruzi Sidro koja, kaže ravnateljica, samo radi probleme svima. Ako odgojiteljica ne odustane od zahtjeva, neka razmisli gdje će se vratiti raditi nakon porodiljnog, poručuje ravnateljica. No odgojiteljica se boji raditi trudna, jer je od liječnika upozorena na brojne zaraze od kojih se u vrtiću ne može zaštititi, a mogu dovesti do gubitka trudnoće i djeteta.

Sljedeće jutro telefon zvoni već prije sedam. Zabrinuta i prestrašena, jedna odgojiteljica javlja kako je razgovarala s ravnateljicom. Neće joj odobriti zaštitu i dopust trudne radnice. Nije je briga što je odgojiteljica već imala jedan spontani pobačaj na radnom mjestu. Čini se kako je ova ravnateljica u slobodno vrijeme možda ''stručnjak'' ginekologije i porodništva, a vikendom i ''stručnjak'' medicine rada, pa je autonomno zaključila je – poslovi odgojitelja nisu poslovi s posebnim uvjetima rada i nema nikakvih rizika na tom radnom mjestu.

To što Ministarstvo rada, Inspekcija rada i zaštite na radu, brojni stručnjaci zaštite na radu i medicine rada, kao i redom ginekolozi tvrde da poslovi odgojitelja jesu poslovi s posebnim uvjetima rada, da su štetni za trudnicu i predstavljaju rizik, to ovu ravnateljicu ne zanima. I nije jedina, upozorava SIDRO.