Državnom odvjetništvu podnesen je već tucet kaznenih prijava protiv više osoba uključenih u pljačkanje gradskih budžeta Osijeka, Vukovara, Vinkovaca, Belog Manastira i Županje. Ubrzo nakon potpisivanja ugovora o građenju regionalnog centra za gospodarenje otpadom (RCGO) još 2006. godine, postalo je jasno da austrijski građevinski konzorcij Strabag i Saubermacher neće sagraditi taj objekt, pa su podnesene kaznene prijave, koje su DORH mogle zainteresirati. I sad već druga presuda naređuje da pet slavonskih gradova mora isplatiti 80 milijuna kuna odštete za neobavljeni posao, a DORH ne poduzima ništa da zaštiti interese hrvatskih građana!
Presudu je donio Trgovački sud u Zagrebu i potvrdio stajalište Arbitražnog suda u Parizu, koji je također naredio odštetu od 80 milijuna kuna. Sukladno postotnim udjelima osnivača ZOIS, javne ustanove koja je provodila projekt, Grad Osijek mora platiti 43 posto iznosa presude, Vinkovci 23 posto, Vukovar 16 posto, Županja 10,3 posto, a Beli Manastir 6,9 posto. Ivica Vrkić, gradonačelnik Osijeka, zgrožen je presudom, jer je gotovo polovica odštete svaljena na osječki proračun i najavljuje podnošenje novih kaznenih prijava.
DORH kaznene prijave protiv različitih osoba povezanih s ovim slučajem dobiva od 2006. godine i ne reagira. Sjedište Javne ustanove za zbrinjavanje otpada istočne Slavonije (ZOIS), ureda u kojoj se od 2003. godine pripremao ovaj posao, smješten je u istoj osječkoj Europskoj aveniji stotinjak metara dalje od županijskog i općinskog DORH-a.
Sumnjivo bi im trebalo biti da je ugovor sastavljen dvojezično, na njemačkom i hrvatskom jeziku, ali da se razlikuju odredbe o odgovornosti u slučaju neostvarenja projekta. Na njemačkom jeziku odredba ide u prilog Strabagu i Saubermacheru, a na hrvatskom u prilog slavonskim gradovima. Onda je netko uglavio nadležnost Arbitražnog suda u Parizu, iako su sve strane ovog posla registrirane u Hrvatskoj.
Strabag i Saubermacher gradove su tužili nakon što je Grad Osijek 2009. godine raskinuo ugovor, jer Austrijanci nisu u roku uspjeli ishoditi građevinsku dozvolu za gradnju centra za koji je Ministarstvo zaštite okoliša ustvrdilo da nije odgovarao strategiji i zakonu o otpadu.
Presudu u korist Austrijanaca 2012. godine donijela su tri suca: profesor Pravnog fakulteta u Osijeku Vjekoslav Puljko te profesori Pravnog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Sikirić i Siniša Petrović, inače posebni savjetnik za europsko pravo i prijatelj premijera Milanovića, kojeg je Vlada imenovala predsjednikom NO-a Ine.
Pravni dio ugovora 2003. rezultat je rada profesora Pravnog fakulteta u Osijeku Damira Klasičeka i njegove tvrtke Iuris d.o.o., što nam je on lani potvrdio u intervjuu za tportal. On smatra da u ugovoru nema nelogičnosti.
Ugovor je u ime pet gradova, odnosno ZOIS-a 2003. godine potpisao tadašnji ravnatelj Ivan Domanovac, koji je sada u mirovini. Austrijanci ni šest godina nakon toga nisu uspjeli dobiti građevinsku dozvolu u ugovorenom roku, pa je Grad Osijek jednostrano raskinuo ugovor 2009. godine. Domanovac je godinama u medijima branio upravo koncept projekta Strabaga i Saubermachera po kojemu bi Austrijanci zbrinjavanje otpada na nesuđenom deponiju u Antunovcu naplaćivali po toni smeća, pri čemu bi uvjetovali minimalnu količinu ili razmjerno povišenje iznosa smećarine.
U međuvremenu, u Osijeku, ključnom gradu ove afere, smjenjivale su se gradske vlasti na čelu s HDSSB-om Branimira Glavaša i HSP-om, tada Ante Đapića. Ugovor je raskinut za vrijeme Đapićeva mandata gradonačelnika, a poznato je i da se Glavaš protivio Domanovčevom konceptu projekta. Tijekom sudskih procesa, od 2009. godine, mogle su se čuti razne pravne analize, od toga da je pogrešno bilo prekidati posao još u početku, do toga da je ugovor namjerno sročen tako da ošteti gradove, a da se posao nikada ne makne od gomile papira i studija, koje će jednom morati proučiti DORH.
