KLJUČEVI MLADOSTI

Otkriveni ključni geni dugovječnosti

DNK

DNK

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Čovječanstvo je stoljećima opsjednuto potragom za tajnom starenja i mogućim eliksirom vječne mladosti

Napredak molekularne genetike posljednjih nekoliko desetljeća značajno je ubrzao barem onaj prvi dio potrage – istraživanje gena koji su uključeni u procese starenja.

Do nedavno ova su se istraživanja uglavnom provodila na pojedinačnim organizmima kao što je primjerice crv oblić C. Elegans. Ona su pokazala da u procesu starenja sudjeluje oko jedan posto gena koji bi mogli utjecati na trajanje života. Znanstvenici su odavno pretpostavili da su se ti geni razvili još u ranijim fazama evolucije u svim živim bićima koja imaju stanice s jezgrom – od kvasca do ljudi.

U novoj studiji znanstvenici s ETH-a u Zuerichu i iz JenAge konzorcija u Jeni sustavno su pročešljali genome triju različitih organizama u potrazi za genima koji bi bili povezani sa starenjem u svim trima vrstama što znači da su naslijeđeni od nekog zajedničkog pretka. Mada se nalaze u različitim organizmima, ti takozvani ortologni geni blisko su povezani, a nalaze se i kod ljudi.

Kako bi ih otkrili, znanstvenici su ispitali oko 40.000 gena crva oblića, ribe zebrice i miša, najčešćih laboratorijskih životinja, pripadnika tri potpuno odvojene vrste. U svojoj analizi pokušali su otkriti koji se geni kod sve tri životinje reguliraju na identičan način u istim komparativnim stadijima - u mladosti, zrelosti i starosti.

Kako bi procijenili aktivnost gena, mjerili su količine glasničkih RNK molekula (mRNK) u stanicama životinja. mRNK je prijepis genetskog koda i predstavlja nacrt za stvaranje proteina. Velike količine mRNK su znak snažne aktivnosti gena i obratno.

Usporedba triju organizama pokazala je da postoji samo tridesetak gena koji su zajednički svima njima, a koji snažno utječu na procese starenja. Selektivnim blokiranjem mRNK određenih gena, znanstvenici su uspjeli identificirati kakvo je njihovo djelovanje na procese starenja kod crva oblića. Blokiranje desetak među njima produžilo je život oblića za najmanje pet posto.

Jedan od njih, gen bcat-1, pokazao se osobito djelotvornim. To je inače gen za kodiranje istoimenog enzima koji razgrađuje aminokiseline razgranatih lanaca. One su obično sadržane u proteinima u hrani, a uključuju L-leucin, L-izoleucin i L-valin.

Kada su znanstvenici blokirali aktivnost bcat-1, aminokiseline razgranatih lanaca su se nakupljale u tkivu i pokretale niz molekularnih signala koji je produžio život, zdravlje i aktivnosti crva oblića. Isti efekt produženja života postigli su kada su u hranu oblića umiješali tri aminokiseline razgranatih lanaca. No u ovom drugom slučaju efekt je bio nešto manji jer je gen bcat-1 i dalje ostao aktivan pa se razgradnja aminokiselina ipak nastavila. Drugim riječima, efekti pomlađivanja nisu se mogli ostvariti jednako učinkovito kao u slučaju kada je gen bio potpuno blokiran.

Tim planira provesti istraživanja i na ljudima, ali na nešto drugačiji način. Naime, iz očitih razloga nemoguće je eksperimentirati s trajanjem ljudskih života. Umjesto toga znanstvenici će mjeriti različite parametre zdravlja poput razina kolesterola i šećera u krvi kako bi pratili zdravstveno stanje ispitanika.

Aminokiseline razgranatih lanaca već se koriste za liječenje oštećenja jetre kao i u brojnim prehrambenim proizvodima za sportaše.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!