Podsjetimo, u posljednjem valu napada Amerikanci su uništili pet iranskih naftnih tankera, a Teheran je odgovorio udarom na američku bazu u Jordanu i brodove u Hormuškom tjesnacu. Osim toga, u utorak su hutisti napali nekoliko gradova u Saudijskoj Arabiji, dodatno narušavajući regionalnu stabilnost.

Iako je eskalacija dramatična, Avdagić smatra da posljednji događaji nisu početak neke nove faze, već nastavak sukoba koji zapravo nikad nije stao, unatoč nekoliko faza tzv. primirja.

'Ono što, nažalost, gledamo jest kontinuitet sukoba. Iako smo imali faze koje smo nazivali primirjima, vidimo da je ovo cijelo vrijeme kontinuirani sukob koji prolazi kroz razdoblja većeg i manjeg intenziteta, a u kojem se strane na ovaj ili onaj način sukobljavaju – bilo gađanjem baza, bilo napadima na brodove', kaže Avdagić za tportal.

'Trump više nema previše manevarskog prostora'

Smatra da pravo primirje zapravo nismo ni vidjeli te početak nove spirale nasilja povezuje s iranskim pokušajima zatvaranja Hormuškog tjesnaca i kršenjem ranije postignutog memoranduma.

Prema njegovoj ocjeni, s američke je strane postojala stvarna volja za zatvaranjem sukoba, tim više što je spomenuti memorandum bio prilično povoljan za Teheran.

'Iran nastoji izvući maksimalnu korist iz tog sukoba, u kojem bi bez pardona proglasio pobjedu nad SAD-om. To je njihov cilj i očigledno je da su režimske snage, a posebno vrh vezan uz Iransku revolucionarnu gardu, čvrsto odlučile ići do kraja u svakom mogućem smislu i bez obzira na posljedice po stanovništvo', kaže.

Zatvaranje iranskih pomorskih luka, dodaje, ostavlja posljedice na uvoz i izvoz. Iran jest velika zemlja koja se dugo pripremala za ovakvu situaciju, ali to ne znači da stanovništvo ne osjeća ozbiljne posljedice sukoba.

Pitanje je, međutim, što Teheran još može dobiti nastavkom sukoba.

'S obzirom na to da je memorandum bio prilično povoljan za Iran, ne vidim što bi oni više mogli dobiti osim eventualnog Trumpova potpunog odustajanja od čitave te priče i povlačenja', kaže Avdagić.

No jednako tako ne vidi ni mnogo prostora za uzmak američkog predsjednika.

'Trump iz te priče ne može izaći bez proglašavanja bilo kakve pobjede. Toliko se vezao uz Hormuški tjesnac i toliko puta rekao da će ga otvoriti da sada više nema previše manevarskog prostora', smatra Avdagić.

Upravo u tom kontekstu ocjenjuje i američke udare na iranske tankere.

'To je posebno bolno za Iran, ali vidimo da ne popuštaju', kaže.

Što se događa s iranskim vrhovnim vođom?

Avdagić upozorava i na neizvjesnost oko novog iranskog vrhovnog vođe jer se, unatoč brojnim nagađanjima o njegovoj sudbini, još nije pojavio u javnosti.

'Frapantno je to da se nije oglasio makar videoporukom. To može značiti da su spekulacije točne, odnosno da nije živ te da fingiraju da jest', smatra.

Postoji, međutim, i drugo moguće objašnjenje. Iransko vodstvo, kaže Avdagić, misli da je jedan od Trumpovih ciljeva obezglavljivanje režima i njegova promjena, zbog čega bi otkrivanje lokacije vrhovnog vođe predstavljalo golem sigurnosni rizik.

'Ne smiju nikako otkriti moguću lokaciju vođe da ponovno ne bi postao meta jer bi režim takav udarac teško preživio. Ako izgube još jednog vrhovnog vođu, ne mogu narodu reći da je sve pod kontrolom i da se samo treba strpjeti', objašnjava.

Ima li još prostora za diplomaciju?

Unatoč eskalaciji, Avdagić misli da bi povratak na raniji memorandum bio najbolje dostupno rješenje.

'Iran je njime prilično mnogo dobio i čudno je da to nisu iskoristili jer je trebao omogućiti i trgovanje. No postavlja se pitanje je li IRGC spreman na otvaranje Irana i iranskog društva prema Zapadu', kaže, povezujući to pitanje i s unutarnjim stanjem u zemlji, odnosno nezadovoljstvom koje iranski režim već godinama pokušava držati pod kontrolom.

'Može se razmišljati i o tome javlja li se neka nova iskra ili želja za slobodom u Iranu. U desetljećima iza nas ondje je bilo mnogo prosvjeda i vidi se da ta želja tinja i da nikada nije ugašena, iako je gušenje prosvjeda uvijek bilo brutalno', podsjeća.

Kanali za diplomatsko posredovanje, naglašava, još postoje, pritom izdvajajući Pakistan, Katar i Oman.

'Cijelo vrijeme postoji aktivna komunikacija Irana, Pakistana i Katra. Oni imaju svoje interese, a tu je i Oman, koji također ima interes za to, kao i mogućnosti posredovanja', pojašnjava.

'Trebao bi nas zabrinjavati izostanak Europe'

Za razliku od regionalnih država, Europa je, misli Avdagić, ponovno ostala po strani.

'Ono što se nije dogodilo jest uključivanje Europe. Europsku uniju trebao bi zabrinjavati kontinuiran izostanak Europe s međunarodne scene kada se govori o sukobima', ističe.

Istodobno priznaje da europske države nemaju jednostavnu poziciju s obzirom na Trumpov odnos prema njima kao partnerima.

'Nitko se ne želi zamjeriti Trumpu, a arapski lideri s njim imaju prilično dobro ispeglane odnose. Spomenut ću samo avion koji mu je darovao Katar, što pokazuje mnogo toga', kaže.

Problem je u tome, nastavlja, što Iran zasad očito ne smatra da je cijena nastavka rata dovoljno visoka da bi ga natjerala na povratak za pregovarački stol.

'Znamo tko ima mogućnost pristupa i posredovanja. Međutim očigledno je da Iran u ovom trenutku nije pretrpio posljedice zbog kojih bi smatrao da se treba vratiti pregovorima ili reaktivaciji memoranduma', objašnjava.

Iran pokušava iscrpiti Trumpa

Avdagić smatra da ni Trumpu nastavak sukoba unedogled nije u interesu te da mu diplomatski dogovor pruža izlaz.

'Jasno je da Trump ima želju za takvim rješenjem, s obzirom na to da su takav memorandum već potpisali, premda on zapravo ide više na ruku Iranu. Istodobno pruža mogućnost SAD-u da se izvuče iz sukoba', kaže i dodaje da je, prema njegovoj procjeni, upravo iscrpljivanje Washingtona dio iranske strategije.

'Iran nastoji što dulje zadržati SAD u sukobu, pokušavajući ga iscrpiti. Računaju na to da će Trump zbog toga biti kažnjen i da će na kraju morati povući američku mornaricu s Bliskog istoka', zaključuje Avdagić.