Ugledni Politico piše kako se u Hrvatskoj svi sportski uspjesi slave Thompsonovim pjesmama, unatoč kontroverznim pokličima i koketiranju s fašističkim simbolima NDH. Podsjećaju i da je uspio na jednom koncertu okupiti pola milijuna ljudi, iako su njegovi nastupi zabranjeni diljem Europe
Kad su hrvatski navijači preplavili Toronto i Philadelphiju tijekom Svjetskog prvenstva, ulice su bile ispunjene crveno-bijelim hrvatskim kvadratićima i pjesmom Marka Perkovića Thompsona. Kako piše Politico, na dan njegova koncerta u Zaprešiću, Thompson je posljednjih godina postao neizostavan dio svakog velikog hrvatskog sportskog uspjeha, unatoč kontroverzama.
"Postao je neizostavan fenomen svaki put kada Hrvatska nastupa ili sudjeluje na bilo kakvom natjecanju, osobito sportskom", rekao je Hrvoje Klasić, dodajući da ga mnogi u Hrvatskoj i iseljeništvu doživljavaju simbolom domoljublja.
vezane vijesti
Zabranjeni koncerti
Iako je uzeo ime prema američkoj pušci koju je nosio tijekom Domovinskog rata, Thompson nije zbog toga kontroverzan. Njegova pjesma "Lijepa li si", inače neslužbena himna hrvatske nogometne reprezentacije, spominje Herceg-Bosnu, čije je političko vodstvo pravomoćno osuđeno za ratne zločine pred Haaškim sudom.
"Bojna Čavoglave" započinje pokličem "Za dom spremni", pozdravom koji se koristio tijekom režima Nezavisne Države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Zbog toga su njegovi koncerti zabranjeni u Nizozemskoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i Švicarskoj, ali ne i u Hrvatskoj, pošto je prije godinu dana okupio pola milijuna ljudi na najvećem ikad održanom koncertu u Zagrebu.
Reinterpretacija prošlosti
Politico navodi da su se na tom koncertu mogli čuti i ustaški pokliči, dok vlasti nisu intervenirale. Dodaju da je nakon osvojenog srebra na SP-u 2018. Luka Modrić osobno zatražio njegov nastup na dočeku. Isto su tražili i rukometaši prošle godine.
Stoga novinar Politica drži da Hrvatska u zadnjih tridesetak godina nije sasvim načisto prema naslijeđu NDH. Dio simbola se često gleda kao nacionalna baština, a ne prikaz fašističkog režima. No, to je uobičajena praksa u bivšim komunističkim zemljama, koje su preispitivale vlastitu povijest nakon demokratizacije, pri čemu su pojedini nacionalisti, koji su nekoć bili osuđivani, počeli dobivati drukčije mjesto u nacionalnim narativima.
Klasić zaključuje da je riječ o pokušaju izgradnje nacionalnog identiteta kroz reinterpretaciju prošlosti. "Te zemlje smatraju da im je tijekom prošlog stoljeća oduzet nacionalni identitet ili su nezadovoljne današnjim položajem, pa odgovore traže u prošlosti i razdobljima koja smatraju slavnim", zaključio je.
