'Dvomjesečni rok je smiješan. Neće upoznati svoju vojarnu, a kamoli vojnu opremu. Vojnik se postaje nakon određenog vremena. Sedamnaest, osamnaest generacija nije služilo vojni rok i zato smatram da je četiri mjeseca minimum koji bi se podijelio na temeljnu vojnu obuku od mjesec dana, specijalističku obuku od mjesec dana te završnu obuku u postrojbama u kojima će se uvježbavati vod, napad u vodu, obrana i za to vrijeme nema odlazaka doma', rekao je Danijel Kotlar, umirovljeni brigadir HV-a za HRT-ov 'Studio 4'.

Kako kaže, 2007. bilo je 50 posto onih s prizivom savjesti, a 50 posto ih je služilo vojni rok. Razlog tome bili su prečesti odlasci kući za vikend.

'To u kontinuitetu razbija pripadnost vojsci i aktivnosti koje treba odraditi u vojarni ili postrojbi', nastavlja Kotlar.

'Ljudi nisu osposobljeni za najnormalnije sigurnosne aktivnosti'

'Vojni rok nije se smio ni ukinuti, on se trebao nastaviti. Kad se izgubi kontinuitet, teško je dosegnuti ono što smo nekada imali. Vojni rok treba vratiti ne samo zbog rata i ratnih operacija, nego zbog samih sebe. Ljudi nisu osposobljeni za najnormalnije sigurnosne aktivnosti svakodnevnog života, za izazove, da shvate kako reagirati za potrebe vlastite sigurnosti', nadovezao se dr. sc. Marinko Ogorec s Veleučilišta Velika Gorica.

Dio javnosti strahuje da će nakon spomenute obuke naši mladići biti spremni za mobilizaciju, čak i za slanje u ratne misije NATO-a, ako se to bude tražilo od Hrvatske.

'To je pitanje za državni vrh. Ljudi koji budu služili vojni rok od dva mjeseca nisu osposobljeni za bilo kakve ratne operacije. U njih bi mogli ići jedino profesionalci', rekao je Ogorec.

Kotlar se prisjetio koliki su nam bili gubici na Maslenici 1992., a koliko u kasnijim operacijama, u kojima su sudjelovali obučeni mladići.

'U samoj vojno-redarstvenoj operaciji Maslenica u prvih pet dana poginulo je 27 vojnika, da bi do intenzivnih borbenih djelovanja i s dragovoljačkim postrojbama, koje su došle iz Bosne i Srbije, u dva mjeseca poginulo 127 hrvatskih vojnika, a do kraja 1993. poginulo je 229 hrvatskih vojnika. Ako to usporedimo sa završnim operacijama Hrvatske vojske, od 1994. poginula su 24 vojnika, ali to vrijeme iskoristilo se za obuku vojnika', pojašnjava Kotlar.

Naglašava i da je 1995. poginulo 28 hrvatskih vojnika koji su bili pripadnici zadarskih postrojbi i to je bio ukupan broj stradalih u svim akcijama na tom području.

Pitanje priziva savjesti

Kotlar je rekao i da u dvomjesečnom vojnom roku nije jasno definiran priziv savjesti.

'Imamo velik broj zadaća koje bi trebala obraditi civilna zaštita. Ako moramo ubrzano osposobljavati naše mladiće, ja bih priziv savjesti dao na minimalno četiri mjeseca, ali bih ih osposobio i za sve one zadaće koje vojnici ne bi trebali raditi, kao što su potresi, poplave, klizišta, požari... Strašno mi je vidjeti našeg elitnog vojnika, u kojeg ulažemo velik novac, da puni zečje nasipe i čisti ruševine', rekao je.

Dodaje i da bismo morali imati osposobljenu civilnu zaštitu koja će uskakati za takve stvari, a ne, kao u slučaju Petrinje, gdje su stihijski dolazile skupine navijača i tek se onda pozivala Hrvatska vojska.

'Vojnike trebamo zaštititi od nevojničkih zadaća, oni moraju imati zahtjevnu obuku i moraju se osjećati kao vojnici', zaključio je Kotlar.