Prvog dana proljeća, oko koga su sve kulture i religije svijeta na svoj način izgradile pojam neuništiva života, a mi u vrtiću učimo djecu prvo nacrtati majku pa sunce i cvjetić, Hrvatska komora građevinskih inženjera zaklela nas je preko medija da će nas priroda uništiti. Ako donesemo Zakon o zaštiti prirode u kojem ćemo prihvatiti europsku mrežu zaštite prirode Natura 2000 u predviđenom opsegu, mi smo gotovi, kaže Komora u 'Deklaraciji o neodrživosti zakonskih rješenja u prijedlogu Zakona o zaštiti prirode'
Komora poziva najviše institucije Republike Hrvatske da uravnoteže zahtjeve dugoročnog očuvanja okoliša s imperativom održivog razvoja Republike Hrvatske (?) i obustave donošenje novog Zakona o zaštiti prirode, jer će na najmanje tri godine zaustaviti gospodarski oporavak i daljnji razvoj Hrvatske. Inženjeri se posebno žale da ekološka mreža obuhvaća 37 posto kopnenog područja Hrvatske i traže da postotak zaštićenih područja bude manji, 'kao i u drugim članicama EU'.
Na taj neprimjerni, neopravdani pa i maliciozni dokument, koliko smo vidjeli, nije samostalno reagirao nitko iz tijela javne vlasti plaćenih za zaštitu prirode, iako je bilo potrebno. Odgovornost za obranu prirode osjetilo je jedino Društvo za zaštitu ptica i prirode, koje je napomenulo da se radi o krivom razumijevanju zakona, da je ono protiv čega se bune inženjeri već na snazi od 2007. te da to područje neće biti zatvoreno za razvoj gospodarskih aktivnosti. Društvo Deklaraciju tumači i kao još jedan primjer loše komunikacije između Ministarstva i zainteresirane javnosti, što je, kaže, opća karakteristika svih dosadašnjih vlasti u Hrvatskoj. Društvo akt inženjera vidi kao pritisak interesnih skupina da se površina pod budućom Naturom 2000 dodatno smanji, nakon što je prvotni prijedlog smanjen sa 47 na sadašnjih 37 posto državnog teritorija.
I dok su brojni mediji bez valjane obrade objavili gotovo bogohulne stavove građevinskih inženjera o prirodi, prešutjeli su apel od 22. ožujka u kojem 114 hrvatskih znanstvenika i istraživača iz 14 znanstvenih i/ili znanstveno-stručnih udruga biologije, ekologije i biodiverziteta traže od tijela javne vlasti da počnu ostvarivanje zakona i strategije zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske. U Strategiji već 13 godina stoji da je Hrvatska svjesna toga da sveukupna biološka i krajobrazna raznolikost predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i glavni resurs za daljnji razvitak te da je nacionalna biološka i krajobrazna raznolikost jedinstveni i nenadoknadivi dio sveukupne globalne raznolikosti. Međutim, od oko 90 tisuća vrsta organizama za koje pretpostavljaju da žive na području Hrvatske, pronašli su i zabilježili tek oko 40 posto, a u hrvatskom se znanstvenom sustavu nije ništa dogodilo što bi potaknulo i omogućilo istraživanja hrvatske biološke raznolikosti.
Deklaracija potpuno zanemaruje ta ključna obilježja biološke i krajobrazne raznolikosti na koje bi inženjeri na nacionalnoj razini trebali biti ponosni, a bez kojih bi univerzalno gledano došlo do kolapsa ne samo gospodarstva, nego i života u društvenom i biološkom smislu.
Po podzemnom biodiverzitetu – između ostalog i indikatoru kvalitete zaliha pitkih voda upravo naše područje vodeće na svijetu. Zemlje Jugoistočne Europe su po gustoći biljnih vrsta najbogatije u Europi: Slovenija ima 0,158 takvih vrsta po četvornom kilometru, a slijede je Albanija (0,105) BiH (0,100) i Hrvatska (0,075). Radi lakše usporedbe, na jednoj jedinoj našoj planini, Velebitu, nađeno je oko 2.700 vaskularnih biljnih vrsta (sve biljke osim algi i mahovina), što je jednako ukupnom broju biljnih vrsta cijele Njemačke – sedam puta veće od Hrvatske. Na našem Velebitu ima dvostruko više biljnih vrsta od cijele Velike Britanije, koja je gotovo pet puta veća od Hrvatske.
Umjesto da budu ponosni na to i pronađu modus koji će povezati dobrobit struke sa strateškim ciljem nacionalne zajednice, razvojem održivog razvoja, naši inženjeri nastoje prikazati bogatstvo prirode kao smetnju razvoju i derogiraju njegove vrijednosti svodeći ih tobože razumnu razinu pametnog svijeta. Da Nijemci i Britanci raspolažu s ovakvim bogatstvima, ne samo da bi ih s revnim ponosom zaštititi i koristili, nego bi njihovi inženjeri začepili usta svakome tko bi vodio tako malicioznu propagandu.
Za razliku od naših inženjera, odgovorne tvrtke na Zapadu postupaju bitno drukčije: 89 od 100 najvećih svjetskih tvrtki 2008. objavio je izvješće o održivosti, 24 njih je opisalo akcije za smanjenje utjecaja na biološku raznolikost i ekosustave, a devet tvrtki identificiralo utjecaje na biološku raznolikost kao ključ 'održivosti'. Neki, poput trgovina Walmart, razvijaju 'indeks održivog proizvoda' kojim označavaju proizvode u pogledu njihove procjene utjecaja na okoliš.
A kako naši građevinari koriste sustav procjene utjecaja na okoliš? Predsjednik rečene Komore, koji je medijima tumačio 'štetnost' biodiverziteta, Zvonimir Sever, potpisao je niz studija utjecaja na okoliš u kojima je priroda zanijekana. Ombla je dobar primjer: njegova tvrtka ustvrdila je da u najbogatijem podzemnom staništu na svijetu nema zaštićenih i ugroženih vrsta, a komisija, u kojoj je sjedila i aktualna ministrica prostornog uređenja Ana Mrak Taritaš, taj sporni dokument 'ladno potvrdila.
Ukratko, afera s gotovo nečasnom 'deklaracijom' izvrsno pokazuje sve najvažnije simptome stvarne tranzicije u koju se u zadnji čas prestrojava Hrvatska pred imperativom ulaska u EU, kao kod zakašnjelog i pogibeljnog pretjecanja na cesti.
