Poznati američki ekonomist i profesor Paul Krugman, koji je 2008. dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, održao je u sklopu Međunarodne znanstvene konferencije Economics of Digital Transformation predavanje pod naslovom "Global Power, Geopolitics, and Europe in a Digital Age".

EU je velesila iako se tako ne ponaša

Krugman je rekao da se nalazimo u prilično važnom trenutku, budući da se rat u Perzijskom zaljevu bliži kraju te da se stavovi o globalnoj moći mijenjaju u odnosu na one otprije nekoliko mjeseci ili godina.

Naglasio je da su globalna moć i ekonomija jako povezane, da je moć u modernom svijetu uvelike određena ekonomskim utjecajem te da je većina ratova u posljednjih stoljeće i pol bila određena činjenicom tko je imao jaču proizvodnju, logistiku, resurse i tehnologiju.

Ako promatramo ekonomske resurse, rekao je, u današnjem svijetu postoje tri velike sile - Kina, SAD te EU, koja se često ne ponaša kao velesila, ali jest, ako se govori o njenoj ekonomskoj snazi.

Nastavio je da se često nije činilo tako, dijelom i zato što Europa nije država, no smatra da Europa sve više djeluje kao cjelina, naročito u području trgovine, a sve češće i u području sigurnosti.

Istaknuo je da su SAD i Kina preuzele vodeću ulogu u atraktivnim tehnologijama te da se, što se tiče umjetne inteligencije, odvija natjecanje između velikih američkih tvrtki s njihovim velikim modelima i mnogih kineskih tvrtki s njihovim manjim modelima, a Europa u tome zapravo ne sudjeluje.

Što se tiče produktivnosti, ocijenio je da je da je ona u Zapadnoj Europi tek nešto niža nego u SAD-u.

Oprskbni lanci važniji su od pristupa tržištu

Krugman je nastavio kako rat na Bliskom istoku nije dobro prošao za SAD, koje su smatra, pretrpjele ozbiljan i ponižavajući poraz, jer je najmoćnija svjetska vojska pokušala nametnuti svoju volju puno manjoj sili, ali nije uspjela, dok rat u Ukrajini još traje.

Smatra da su američki kreatori politike, a donekle i europski, skloni misliti da utjecaj koji neka zemlja ima nad drugima proizlazi iz njezinog pristupa tržištu, no pritom je puno važnije i teže nadoknaditi utjecaje na lanac opskrbe te još uvijek osjećamo posljedice zatvaranja Hormuškog tjesnaca.

Ocijenio je da su pitanja opskrbnog lanca puno važnija od pristupa tržištu i da kineska industrijska dominacija čini puno jači pritisak od američke mogućnosti nametanja carina koje ograničavaju pristup američkom tržištu.

To je promijenilo pozicije moći, naglasio je, te bi racionalna procjena globalne moći Kinu sada pozicionirala više, a SAD niže nego prije.

Naglasio je pritom da moć nije cilj ekonomije niti bi trebala biti te da bi cilj politike trebao biti blagostanje ljudi.

Prilika za Europu

Krugman je ocijenio da se globalna ravnoteža ekonomske i geopolitičke moći pomaknula u korist Europe. Europu u odnosu na SAD i Kinu, nastavio je, izdvaja to što je relativno siromašna resursima.

Energetska kriza prouzročena krizom u Perzijskom zaljevu, dodao je, neravnomjerno je utjecala na Europu jer su neka europska gospodarstva razvijala zelenu energiju puno više od drugih, primjerice Španjolska koja je puno ulagala u solarnu energiju.

Spomenuo je i da se u ratu u Ukrajini jako važnom pokazala digitalna tehnologija dronova, pri čemu rat i dalje traje, iako je Ukrajini izostala očekivana vojna podrška SAD-a pod Donaldom Trumpom.

Ocijenio je pritom da se američko oružje pokazalo daleko manje ključnim pa i više zastarjelim negoli se očekivalo.

Krugman smatra da živimo u multipolarnom svijetu, u kojem ne postoji dominantna supersila, zbog čega je sad najvažnija ekonomska produktivnost i tehnološka kompetencija.

Rekao je da se nada da će stari zapadni savez obnoviti ali i da Europa sada ima daleko više autonomije i sposobnosti da oblikuje vlastitu sudbinu.

Odgovarajući na pitanja, Krugman je kazao kako još uvijek učimo o ekonomskom utjecaju umjetne inteligencije.

Rekao je da je dolazi do još veće koncentracija bogatstva, koja je jako visoka na samom vrhu. Mogući odgovor na to, napomenuo je Krugman, jest visoko oporezivanje kapitala, dohotka od kapitala, odnosno bogatstva te stvaranje snaže mreže socijalne sigurnosti.

Govoreći o ideji stvaranja europske silicijske doline, ocijenio je da za to sada nema potrebe te kako je upitno je li to ostvarivo.