Riječ je o projektu koji je rezultat suradnje UNHCR-a i Informativno pravnog centra (IPC), a čiji je cilj ukazati na probleme s kojima se susreću osobe koje ne mogu ostvariti pravo na državljanstvo u Hrvatskoj.

'Neke osobe bez državljanstva već žive u Hrvatskoj neko vrijeme i riječ je ponajprije o pripadnicima romske nacionalne manjine, no nikada nisu bili dio sustava. Osobe bez državljanstva zapravo su nevidljive osobe, jer se ne nalaze u nikakvom sustavu, ne mogu ostvarivati prava koja mi kao državljani ove zemlje podrazumijevamo. Mogu pohađati školu, no ne mogu steći nikakve kvalifikacije. Njihova je integracija stoga veoma teška', smatra Kapić.

Pravna pomoć im je najpotrebnija

U svijetu, prema podacima UNHCR-a, živi 10 milijuna osoba bez državljanstva, a polovicu tog broja čine djeca. U Hrvatskoj većinu čine pripadnici romske nacionalne manjine.
'Više od 1500 Roma koji žive u Hrvatskoj su osobe bez državljanstva. Upravo zato IPC želi regulirati prava tih osoba, ispitati stvarno stanje stvari, te vidjeti zašto nemaju riješeno stalo državljanstvo. Putem pravnih timova pružamo pomoć tim osobama, jer je uglavnom riječ o ljudima koji žive na rubu egzistencije. U posljednje četiri godine povećao se broj osoba koje nam se obraćaju za pomoć i ljudi su slobodniji i otvoreniji pričati o svojim problemima', ističu iz IPC-a.

IPC od 1.lipnja 2011.godine osobama bez državljanstva pruža pravnu pomoć i pomažu im u pribavljanju dokumenata iz regije i to kroz mrežu WeBLAN.

'WeBLAN je mreža koja pruža zaštitu, pomoć i unaprjeđenje ljudskih prava, te smanjenje broja apatrida na području Zapadnog Balkana. Jednako tako zalažemo se protiv diskriminacije tih osoba. Od 2011-2015.godine pribavljeno je 692 dokumenta o državljanstvu, 225 riješenih pravnih postupaka, a broj osoba bez državljanstva sada je 35. Jedan od zadnjih slučajeva pozitivno je završio. Gospođa Milena Antić 40 je godina bila bez dokumenata, da bi unatrag godinu dana bila upisana u Matične knjige rođenih', objašnjavaju iz IPC-a.

Unatoč zakonskim okvirima postoje problemi

Hrvatska bi kao članica Ujedinjenih naroda trebala osobama bez državljanstva osigurati određena prava.

'Na zakonskoj razini Hrvatska je pristupila konvencijama UN-a, tako da tu postoje osnovni zakonodavni okviri. Ono što se može napraviti je da se kroz utvrđivanje postupka prava na državljanstvo osobama bez državljanstva u obzir uzmu prava zagarantirana tim konvencijama', smatra Kapić.

S druge strane, procedura za dobivanje određenih dokumenata je dugotrajna i spora.

'Najveći problem je ishodovanje valjane putne isprave te boravišnih iskaznica za koje osobe bez državljanstva znaju čekati i po pet godina. U Hrvatskoj postoje skupine ljudi koje imaju pravo na ostvarivanje državljanstva i to osobe kojima je odobren azil ili supsidijarna zaštita, osobe rođene u Hrvatskoj, ali nisu krivi što im boravak nije reguliran te djeca čija su oba ili samo jedan roditelj tijekom njihova rođenja bili prijavljeni u Hrvatskoj', kažu iz IPC-a.

U ostvarivanju prva romskih nacionalnih manjina veliku ulogu imaju procedure koje provodi Ministarstvo unutarnjih poslova.

'Ministarstvo unutarnjih poslova ima mobilne timove koje čine predstavnici romske nacionalne manjine, državne uprave i Centra za socijalnu skrb. Osnovna zadaća timova je pružiti stručnu pomoć Romima kada žele riješiti jedan od zahtjeva. Osim toga cilj nam je utvrditi broj osoba koje imaju teškoće kod reguliranja statusa u Hrvatskoj , podići razinu informativne svijesti o važnosti rješavanja statusa apatrida, te uspostaviti mehanizme za brže i učinkovitije rješavanje statusa Roma u Hrvatskoj', kaže Aleksa Đokić, pomoćnik ravnatelja, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Svi u obitelji imaju državljanstvo osim njega

Nusret Morava, rođen u Makedoniji, gdje je i upisan u matične knjige rođenih, ispričao nam je svoju životnu priču.

'U vrijeme mog rođenja, roditelji su imali republičko državljanstvo Srbije i državljanstvo SFRj. Obitelj se preselila u Hrvatsku i smjestila u Zagrebu 1986. godine. Od 1991. do 2000. godine, moja obitelj boravila je u Njemačkoj i nakon toga smo se vratili u Hrvatsku. Svi članovi obitelji stekli su hrvatsko državljanstvo prirođenjem, osim mene', započinje svoju priču Morava.

Od 2005.do 2013.godine imao je hrvatsko državljanstvo koje mu je u nekoliko navrata prekidano. U međuvremenu je bio u izvanbračnoj zajednici s hrvatskom državljankom s kojom je dobio i kćer, a nakon napuštanja nevjenčane supruge postao je samohrani otac.

'Nekoliko godina nakon što me prva supruga napustila, započeo sam novu izvanbračnu zajednicu s makedonskom državljankom koja je imala status stranaca u RH. U ovoj izvanbračnoj zajednici dobili smo dvoje djece (7 i 4 godine) koji su državljani Makedonije po majci. Na žalost i druga supruga me napustila i ostavila da sam skrbim o djeci. Moja djeca su trenutno bez reguliranog statusa u RH, jer nema mogućnosti da im se pribave biometrijske putovnice', priča Morava.

Još uvijek nema dokumente

Kada mu je reguliran boravak u Hrvatskoj dobio je osobnu iskaznicu za strance kojom je još uvijek osoba bez državljanstva.

'Nakon što sam 2014.godine podnio zahtjev za produženje privremenog boravka, Ministarstvo unutarnjih poslova donijelo je negativno rješenje, jer na zadovoljavam jedan od uvjeta koje propisuje Zakon o strancima - ne posjedujem važeću biometrijsku putovnicu. Informativno pravni centar mi je pomogao da uložim žalbu Povjerenstvu za žalbe MUP-a, koje je u kolovozu 2014.g. moj slučaj vratilo na ponovno odlučivanje nadležnom prvostupanjskom tijelu (Policijska uprava zagrebačka). U travnju 2015. godine Policijska uprava zagrebačka mi je odobrila privremeni boravak temeljem spajanja obitelji', zaključuje Morava.

Pomoći im u integraciji

Osobe bez državljanstva kao i azilanti trebaju pomoć društva i institucija kako bi se mogli osamostaliti, pronaći posao i školovati svoju djecu.

'Integracija je višeslojni proces između društva koje prima osobe i samih osoba. Impulzivnija društva, a nadam se da hrvatsko postaje upravo takvo, mogu puno olakšati integraciju osoba bez državljanstva. Mislim da mi svi zajedno kao društvo trebamo učiniti puno više', poručuje Kapić iz UNHCR-a.