'Zahtijevamo ustavno pravo na zdrav život i poštivanje visokih ekoloških standarda, propisanih direktivama i legislativama EU-a. Konstantno ponavljamo: nismo protiv industrije i ne tražimo njeno zatvaranje, samo obnovu i normalan suživot s industrijom', poručili su mještani Vranjica okupljeni u inicijativu 'Mjesto koje hoće živjeti' za tportal.

More Vranjičkog zaljeva oplakuje tvornicu Cemex, Žitni terminal, bivšu tvornicu azbestno-cementnih proizvoda Salonit u zakupu brodograditelja, Inin naftni terminal, županijsko reciklažno dvorište za građevinski otpad, uz ilegalne deponije i luku s kontejnerskim terminalom za prekrcaj tereta, a sve u neposrednom susjedstvu Brodogradilišta Split i ratne luke Lora. Mještani su redovito suočeni s ispustima toksičnih materijala u more, a navikli su i na požare te na povremene eksplozije.

I ove godine su pred sezonu kupanja, još u travnju, upozorili da je solinska javna plaža Kosica zapravo deponij azbesta, nad čijim ostacima plivaju i sunčaju se brojni kupači, nesvjesni opasnosti od kancerogenih vlakana, a njihova djeca lopaticama kopaju po žalu. Unatoč traženju mještana, tamo još uvijek nema tabli s upozorenjima. Azbest je, kažu, na plažu dospijevao desetljećima, iz izravnog ispusta tvornice Salonit u more.

Salonit je odavno ugasio svoje pogone, no umirovljeni radnici i mještani dandanas umiru od posljedica azbestoze. Članovi inicijative 'Mjesto koje hoće živjeti' tvrde da sanacija Salonita, nekadašnjeg najvećeg proizvođača krovnih salonitnih ploča u Hrvatskoj - a iz Vranjica je izašlo čak 7,3 milijuna tona tog opasnog pokrova - zapravo još uvijek nije dovršena. U krugu tvornice, čiji su se stečajni upravitelji izmjenjivali kao na traci, još uvijek se nalazi azbestni materijal, a tamo je u međuvremenu niknuo i deponij krupnog otpada. Zakupci - brodograditelji, upozoravaju mještani, dodatno onečišćuju zaljev.

'Radovi se odvijaju u halama koje su pune azbesta, a u ugovorima se iznajmljuju kao prostori za proizvodnju brodova', navode za tportal Vranjičani te su cijelom nizu institucija posljednjih godina uputili na stotine dopisa u nastojanju da zaustave daljnju devastaciju svog životnog okruženja. Zasad bezuspješno.

Gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević kaže da je tvornica Salonit sanirana još 2007. godine, potom je 2011. godine sanirano i odlagalište Mravinačka kava, a Kosica je zadnja faza, za čiju je sanaciju nadležan Fond za zaštitu okoliša. Prema Ninčeviću, provedenim ispitivanjima s tri sonde na Kosici nije otkriven azbest, a Grad nije nadležan za ograđivanje plaže niti može ljudima zabraniti ili sugerirati gdje se trebaju kupati. U Fondu, međutim, navode da je 2019. utvrđeno da je ta 'crna točka' onečišćena čvrsto vezanim građevinskim otpadom koji sadrži azbest na površini od 1,46 hektara na kopnenom dijelu i 4,84 hektra na morskom dijelu poluotoka Kosica.

I pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u svom posljednjem izvješću navodi da je plaža Kosica onečišćena azbestom, a 'nije označena kao crna točka niti je ograđena'. Pravobraniteljica je u ranijem izvješću preporučila tada resornom Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja da u suradnji sa Splitsko-dalmatinskom županijom te gradovima Solinom i Splitom donese program praćenja stanja i zaštite okoliša na području Vranjičko-solinskog bazena.

'Prema našim saznanjima, stanje tla se ne prati, a zaštitu mora i obalnog područja potrebno je unaprijediti zbog učestalih ekoloških incidenata na moru i obali', ustvrdila je pravobraniteljica.

Veći problem od same plaže - čija će sanacija ići u dvije faze i uključivati nasipavanje od ceste prema moru, postavljanje geosintetskog pješčanog tepiha na morsko dno, a onda i kameni materijal - mještanima predstavlja to što je sanacija Salonita proglašena završenom, iako je i bivši ravnatelj Fonda Vinko Mladineo 2009. izjavio da su objekti same tvornice građeni od materijala u kojima ima azbesta.

Tu je i cijeli niz ostalih opasnih onečišćivača, a Vranjičani su ih pobrojali u nedavnom otvorenom pismu: od troske i petrol-koksa, preko emisija ugljikova dioksida, teških metala, radioaktivnih elemenata, dioksina i furana, do konstantnih izljeva nafte u more i rijeku te prašine prilikom pretovara s glifosatima i pesticidima.

Zbog zauljenog otpada s vezova 7 i 8 uz obalni dio Salonita i Brodoremonta, a koji, kako kažu, završava u moru, okolišu i pored njihovih komunalnih kontejnera, tražili su ograđivanje lučkog područja, postavljanje kamera i veću kontrolu na tim vezovima. Ništa od toga, kažu, nije se dogodilo.

U organizaciji Društva arhitekata Splita i Prava na grad, u svibnju su Vranjic obišli i predstavnici Europske koalicije za pravo na stanovanje i pravo na grad. U trosatnoj šetnji s mještanima svjedočili su direktnim utjecajima lošeg upravljanja prostorom na njihovo zdravlje i sigurnost.

'Tek kad se spojiš s ostatkom Europe, onda vidiš koliko zaostajemo kao država u svakom pogledu. Tako je Poljakinja pet puta ponovila da ne može zamisliti da postoji nešto gore od Poljske. Daleko smo mi od standarda EU-a, daleko... samo smo članica EU-a, ništa drugo', naveli su Vranjičani nakon zajedničkog obilaska mjesta.

Ističu da se glomazni otpad godinama gomila, a zbog neposredne blizine osobito ih ugrožava rad brodogradilišta - brušenje i bojenje plastičnih brodova na otvorenom umjesto u komorama, jer 'čestice brušenja su jednako opasne kao i čestice azbesta, koje opet uzrokuju pneumonikoze, plućna oboljenja i to s kraćom inkubacijom od azbesta'. Ima dana, kažu, kad se ne može šetati u blizini Salonita zbog intenzivnog mirisa boja koji tjera na povraćanje.

Mateo Erceg, donedavni stečajni upravitelj Novog Salonita, na optužbe mještana da se u krugu tvornice još uvijek provode nepropisni radovi koji zagađuju okoliš odgovara da je on po svakoj dojavi provjeravao stanje.

'Nekoliko puta inspektorat je izlazio na teren. Nije bilo većih nepravilnosti, svi su napuci uredno i na vrijeme poštovani. Nije to bilo ništa drastično, kako se predstavljalo u javnosti', navodi Erceg za tportal, dodajući da je većinu zakupaca naslijedio od prethodne uprave. U njegovu mandatu, kaže, društvo je izašlo iz stečaja i nastavilo poslovati, a vjerovnici su namireni.

'Jedini i isključivi razlog zagađenosti zraka i mora te loše kvalitete življenja stanovnika Kaštelanskog zaljeva je zastarjela infrastruktura, a guraju nam se novi onečišćivači i uporno prodaje priča o ekologiji. Pa radi se o toliko minornim ulaganjima: skladišta, zatvoreni pretovar, filtri, otprašivači, zatvorene komore. Smatramo da je stvarno tužno i tragično to da se uz ovakve zahtjeve u četiri godine naših dopisa i angažman pučke pravobraniteljice apsolutno ništa nije poduzelo, samo se sve odugovlači', poručuju Vranjičani.