No što ako su te dvije priče zapravo jedna te ista?

Upravo to tvrdi Jaehwan Lim, profesor međunarodnih odnosa na japanskom sveučilištu Aoyama Gakuin, u opsežnoj analizi objavljenoj na američkom portalu War on the Rocks. Lim se bavi autoritarnim režimima i suvremenom Kinom, posebno odnosima unutar kineske političke elite i političkom ekonomijom.

Njegova je teza nezgodna za Peking: Xi možda računa na umjetnu inteligenciju kako bi nadomjestio slabosti vojnog zapovjednog sustava koji je sam oslabio čistkama. Ali upravo te čistke mogu proizvesti podatke zbog kojih će AI donositi pogrešne zaključke.

Na vrhu vojske ostala praznina

Krajem siječnja kinesko Ministarstvo obrane objavilo je da su Zhang Youxia, potpredsjednik Središnjeg vojnog povjerenstva, i Liu Zhenli, načelnik Združenog stožera, pod istragom zbog ozbiljnog kršenja discipline i zakona.

Njihov odlazak posebno je važan zato što su bili posljednji ljudi u samom vrhu kineske vojske sa znatnijim operativnim iskustvom. Središnje vojno povjerenstvo, najvažnije tijelo koje upravlja Narodnooslobodilačkom vojskom, danas je praktički svedeno na Xija i Zhang Shengmina, karijernog dužnosnika zaduženog za disciplinu koji nikada nije zapovijedao vojnicima na terenu.

Mjesto načelnika Združenog stožera, odnosno čovjeka odgovornog za operativno planiranje, pritom je ostalo prazno prvi put od Kulturne revolucije.

Praznine se ne vide samo na vrhu. Prema podacima koje navodi Lim, tek otprilike petina ključnih mjesta u vojnom vodstvu trajno je popunjena, dok se gotovo polovica nalazi u rukama privremenih dužnosnika. Na nekim položajima koji tradicionalno pripadaju generalima višeg ranga danas sjede niže rangirani časnici.

Zašto Xi jednostavno ne postavi nove generale?

To je jedno od ključnih pitanja.

Lim ističe da Xi institucionalno nije blokiran. Kad bi želio, mogao bi relativno brzo popuniti Središnje vojno povjerenstvo redovitim partijskim procedurama. Činjenica da to ne čini otvara dvije mogućnosti.

Prva je da kineski predsjednik smatra kako je smanjena operativna učinkovitost prihvatljiva cijena za političku pouzdanost. Druga je da tradicionalno kolektivno vojno vodstvo ionako smatra sve manje važnim jer se stvarna moć koncentrira u njegovim rukama i oko njegova osobnog aparata.

Kako god bilo, zaključak je sličan: stanje koje bi se u drugoj velikoj vojnoj sili smatralo krizom u Kini se očito tolerira. U isto vrijeme Kina ulaže u vojsku kojom će upravljati algoritmi

Upravo tu umjetna inteligencija ulazi u priču.

Kineska vojska već intenzivno eksperimentira s AI-jem u sustavima za pronalaženje ciljeva, kibernetičko ratovanje, podvodno izviđanje i potporu zapovjednicima. Ranije analize kineske vojne nabave pokazale su da je taj proces, koji Peking naziva 'inteligentizacijom' ratovanja, otišao znatno dalje nego što se na Zapadu dugo pretpostavljalo.

Jedna od mogućnosti koju razmatraju američki stručnjaci jest da kinesko političko vodstvo želi pomoću strojeva nadoknaditi nedostatke časničkog kadra koji smatra slabim, neiskusnim ili nedovoljno pouzdanim.

Ali Lim upozorava na zanimljiv problem: sama kineska vojska godinama govori upravo suprotno.

Što više pričaju o AI-ju, više ponavljaju da čovjek mora odlučivati

Lim je analizirao golemi arhiv službenog lista kineske vojske People's Liberation Army Daily – više od 145.000 tekstova objavljenih od početka 2018. do sredine 2026. godine. Iz tog korpusa izdvojio je otprilike 57.000 tekstova povezanih s umjetnom inteligencijom, zapovijedanjem i partijskom kontrolom. Rezultat je neobičan.

Kako se kineska vojska sve više oduševljavala umjetnom inteligencijom, tako je njezin službeni list sve češće naglašavao da konačna odluka mora ostati u rukama zapovjednika.

Broj tekstova koji izričito govore o konačnoj ljudskoj odgovornosti povećao se s 45 u 2018. na 153 u 2025. godini. Istodobno je broj članaka posvećenih umjetnoj inteligenciji porastao s manje od tisuću na više od 2500 godišnje.

Poruka je pritom dosljedna: algoritam može skupljati podatke, analizirati ih, predlagati opcije i ubrzavati donošenje odluka, ali ne može preuzeti odgovornost za rat.

Drugim riječima, dok političko vodstvo uklanja iskusne zapovjednike, institucija kojom oni zapovijedaju već gotovo desetljeće tvrdi da ih tehnologija ne može zamijeniti.

Tu se pojavljuje još opasniji problem

Čak i ako pretpostavimo da će AI jednog dana moći nadomjestiti dio znanja i iskustva ljudi koji su uklonjeni, ostaje jednostavnije pitanje: odakle će dobivati informacije?

U autoritarnom sustavu to nije tehnički detalj.

Ako časnik zna da su njegovi nadređeni nestajali u čistkama, postoji snažan poticaj da prema vrhu šalje ono što vrh želi čuti. Postrojba je spremna. Vježba je uspjela. Logistika funkcionira. Ciljevi su ispunjeni.

Tako nastaje problem poznat svim autoritarnim režimima: što je vlast represivnija, to joj podređeni više uljepšavaju stvarnost. A umjetna inteligencija nema način da sama shvati da je izvješće politički motivirana laž ako se njime hrani kao vjerodostojnim podatkom.

Umjesto da ukloni slabosti ljudskog odlučivanja, može ih pretvoriti u automatiziranu sigurnost u pogrešan odgovor.

Nije svaki vojni AI jednako ranjiv

Lim pritom ne tvrdi da bi taj problem paralizirao svaki kineski sustav umjetne inteligencije.

Sustav koji kamerama ili drugim senzorima prepoznaje cilj ne ovisi toliko o izvješću nekog prestrašenog pukovnika. Slično vrijedi za računalni vid ili dio sustava namijenjenih praćenju podmornica.

Ali sasvim je drukčije s AI-jem koji treba pomagati vrhovnom vodstvu da procijeni borbenu spremnost postrojbi, stanje logistike, raspoloživo ljudstvo ili rezultate vojnih vježbi.

Takvi sustavi ovise upravo o birokratskim podacima koje stvaraju ljudi unutar zapovjednog lanca. Ako je taj lanac naučio da se loše vijesti kažnjavaju, algoritam neće dobiti stvarnu kinesku vojsku, nego njezinu uljepšanu verziju.

Kineski vojni stručnjaci razumiju problem podataka

Ovdje priča postaje posebno zanimljiva.

Limova analiza pokazuje da kineski vojni autori vrlo dobro razumiju koliko kvaliteta podataka određuje kvalitetu umjetne inteligencije. U vojnom tisku sve se češće piše o pristranim uzorcima, lošim podacima za treniranje modela, manipulacijama i problemima u njihovoj provjeri.

Službeni list upozoravao je, primjerice, da loši podaci mogu navesti sustav na pogrešnu raspodjelu vatre ili stvoriti model koji briljira na testovima, a zakaže u stvarnim uvjetima. Samo u prvoj polovici 2026. naglo je porastao broj članaka u kojima se pojavljuje pojam krivotvorenja podataka.

Dakle, problem razumiju. Ali jednu stvar ne spominju.

O ovome kineska vojska ne govori

Među desecima tisuća tekstova Lim nije pronašao nijedan koji bi spojio dvije točke: političke čistke mogu natjerati časnike na lažno izvještavanje, a takva izvješća mogu pokvariti podatke kojima se hrani vojna umjetna inteligencija.

O AI-ju se govori. O lošim podacima se govori. O lažnom izvještavanju također. No ne govori se o mogućnosti da upravo politička klima koju proizvode Xi i njegove čistke stvara takve podatke.

Lim pritom pažljivo izbjegava tvrditi da kineski vojni stručnjaci toga nisu svjesni. Moguće je da problem vrlo dobro vide, ali ga jednostavno ne smiju javno formulirati.

No ni to nije bezazleno. Ako se problem ne smije imenovati, teško ga je pretvoriti u predmet otvorene rasprave, vojne doktrine ili sustavne obuke. A priznati da čistke kvare podatke značilo bi priznati da sam politički vrh proizvodi slabost koju tehnologija treba izliječiti.

Peking je već priznao da se spremnost lažira

Da stvar nije samo akademska pretpostavka pokazuje i ono što piše u kineskim vojnim propisima. Novi disciplinski pravilnici Središnjeg vojnog povjerenstva upozoravaju na 'lažnu ratnu spremnost' i 'fabricirane rezultate obuke'.

Dakle, kineski vrh zna da postrojbe pod pritiskom mogu proizvesti privid spremnosti umjesto stvarne sposobnosti.

Problem nastaje kada se napravi sljedeći korak koji se javno ne izgovara: ako se lažni rezultat vježbe upiše u sustav, za algoritam on može postati činjenica.

Xi se možda kladi da će tehnologija popraviti štetu politike

Zato Lim čistke i umjetnu inteligenciju ne promatra kao dvije različite teme. Čistke pokazuju koliko Xi ne vjeruje vlastitim zapovjednicima. Ulaganje u AI pokazuje koliko se Peking nada da će tehnologija smanjiti ovisnost o njima.

Ali tu se zatvara krug.

Što je politička kontrola stroža, veći je rizik da će podređeni prestati govoriti istinu. Što je više uljepšanih izvješća, lošiji su podaci. A što su podaci lošiji, manje vrijedi umjetna inteligencija koja bi trebala popraviti slabosti zapovjednog sustava.

Zato najvažnije pitanje za kinesku vojsku možda nije koliko će njezini algoritmi biti sofisticirani. Pitanje je hoće li im ljudi smjeti reći istinu.

Kako zaključuje analiza u War on the Rocksu, AI bi mogao postati Xijeva velika vojna oklada – pokušaj da se tehnologijom nadoknadi institucionalna šteta koju stvara njegov vlastiti sustav političke kontrole.