U strateškom potezu za poboljšanje svojih zrakoplovnih sposobnosti, Somaliland je prošle godine nabavio flotu malih aviona. Prema zamisli tada aktualnog predsjednika te države i bivšeg vojnog pilota Muse Bihija Abdija, oni su trebali biti namijenjeni obuci pilota u novoosnovanoj zrakoplovnoj školi, a drugi su trebali osiguravati vitalne domaće letove do udaljenih regija, poput Soola i Sanaaga u istočnom dijelu Somalilanda, područja do kojih je često teško doći cestom zbog loše infrastrukture i teškog terena.

Radi pokretanja škole za pilote dosad nepokrenutog Somaliland Airlinesa, ta je država s Roga Afrike nabavila iz Srbije četiri primjerka Utve 75, malog klipnog dvosjeda koji se proizvodio u bivšoj Jugoslaviji. No, prema fotografijama koje je objavio srbijanski zrakoplovni portal Tango Six, letjelice nabavljene u Srbiji trunu u hangaru tvrtke NASHA (National Airport Services & Ground Handling Agent), zadužene za zemaljske aerodromske i kargo usluge.

Prema navodima portala iz nama susjedne države, četiri aviona porijeklom iz Srbije nose registracijske oznake od SL-A01 do SL-A04, a smješteni su u međunarodnoj zračnoj luci Egal, južno od somalilandske prijestolnice Hargeise. Portal ističe da su Utve sasvim sigurno nabavljene u Srbiji te podsjeća kako je sada već bivši predsjednik nepriznate države prošlog listopada objavio da je čitav projekt nacionalnog avioprijevoznika osmišljen u suradnji sa srbijanskim stručnjacima.

Sudanske Utve iz srbijanskih aeroklubova

Bihi Abdi, kojeg je prošlog prosinca na mjestu predsjednika zamijenio Abdirahman Mohamed Abdulahi, najavio je prilikom osnivanja nacionalne kompanije i pokretanje pilotske škole te izgradnju novog terminala u zračnoj luci Egal. Kako bi prisnažio svoju odlučnost u osnivanju nacionalnog avioprijevoznika, samostalno je pilotirao Utvom, a tamošnji mediji objavili su da je uspješno izvršio let iznad aerodroma Egal.

No nakon smjene predsjednika krajem prošle godine čini se da je projekt Somaliland Airlines u potpunosti propao zbog nedostatka novca pa su sve međunarodne letove za tu nepriznatu državu preuzeli Ethiopian Airlines, Flydubai i lokalni avioprijevoznik Daallo Airlines. Štoviše, vlada Etiopije najavila je da će Somalilandu dodijeliti udio u Ethiopian Airlinesu kao dijelu revolucionarnog sporazuma između dviju vlasti koji obuhvaća pristup moru za Etiopiju i poboljšane diplomatske odnose.

Somaliland, koji je proglasio neovisnost 1991. godine, uspostavio je relativno stabilno političko okruženje, za razliku od Somalije, zemlje koja je tonula u građanski rat i ima znatne sigurnosne probleme. Samoproglašena republika Somaliland održava vladu, valutu i sigurnosne strukture. Međutim nije je priznala nijedna država u svijetu, što ograničava pristup međunarodnim financijskim tokovima i mogućnost putovanja za njezinih šest milijuna stanovnika.

Zanimljivo je to da se avioni Utva-75, porijeklom iz srbijanskih aeroklubova, nalaze i u obližnjem Sudanu te se koriste za obuku vojnih pilota. Riječ je o 12 primjeraka nabavljenih 2009. godine, a trebali su poslužiti i kao baza za izradu domaćeg proizvoda nazvanog Safat 03, čije je prototip prikazan na međunarodnoj zrakoplovnoj izložbi u Dubaiju 2011. godine. Međutim izbijanjem građanskog rata u Sudanu i taj je projekt zamro.

Raketirala odašiljač pobunjenih Srba

Utva-75 proizvodila se u Fabrici aviona Utva u Pančevu, a služila je za početnu obuku vojnih pilota te kao sportski avion u civilnom zrakoplovstvu u državama bivše Jugoslavije. Prototip Utve 75 poletio je 1976. godine, nakon čega je napravljen još jedan s udubljenim načinom zakivanja. Kako ta preinaka nije osigurala željena aerodinamična poboljšanja, serijska proizvodnja s ukupno 138 izrađenih aviona nastavljena je do 1985. godine prema prvom prototipu.

Godinu kasnije napravljen je prototip Utva-75A41 s četiri sjedišta. Proizvođač je ovom inačicom pokušao ući na zapadno tržište, ali zbog velike razine buke koju je proizvodila taj je pokušaj neslavno propao. Nakon raspada Jugoslavije, Utve su nastavile letjeti u zrakoplovstvima nastalih država. Utva-75 imala je tako borbenu ulogu u Samostalnom zrakoplovnom vodu 4. brigade Zbora narodne garde. Vod je 16. lipnja 1991. godine bombardirao neprijateljsko taborište na Dinari, a sudjelovao je i u zauzimanju objekata nekadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Zrakoplovni vod Hrvatskog ratnog zrakoplovstva izveo je do siječnja 1992. godine više od 70 borbenih letova, a Utva-75, naoružana s četiri raketna lansera tipa Osa, raketirala je radiotelevizijski odašiljač Ćelavac te je on privremeno onesposobljen. Unatoč tomu što je primila veći broj pogodaka iz neprijateljskog pješačkog naoružanja, uspješno se vratila u matičnu bazu. Valja reći i to da je postrojba čitavo vrijeme improvizirala zbog nedostatka opreme pa je iskorištavala i dijelove višecijevnih bacača raketa tipa Orkan, zaostalih od napada pobunjenih Srba, a od kojih je izrađivala kazetne bombe.

Prema dostupnim podacima, HRZ je koristio 11 Utvi 75 za obuku pilota, a 2007. godine zamijenjene su češkim avionima tipa Zlin 242L. Pojedine Utve 75 i danas koriste neki hrvatski aeroklubovi, a u istom svojstvu mogu se naći i ostalim državama nastalim raspadom Jugoslavije.