GLASILO KINESKIH KOMUNISTA:

'Neoliberalizam je propao, svijet trese marksistička groznica'

31.01.2013 u 07:19

Bionic
Reading

Iako se već godinama špekulira da će Kina napustiti komunizam, sudeći po časopisu Quishi, najvažnijem glasilu tamošnje Komunističke partije, to se ipak neće dogoditi. U svojem najnovijem izdanju Quishi je objavio oštar tekst pod naslovom 'Propadanje zapadnjačkog tržišnog fundamentalizma', u kojem se američku vladu optužuje da pomoću neoliberalizma želi kontrolirati cijeli svijet te se prognozira brzi kraj neoliberalnog kapitalizma

'Od 1970-ih neoliberalizam je polako zamijenio kejnzijanizam na mjestu vladajuće ekonomske teorije po kojoj se kroji ekonomska politika Zapada. Neoliberalizam je polako postao oruđe u rukama SAD-a preko kojega se pokušava uspostaviti hegemonija diljem svijeta, izvesti mirne revolucije u socijalističkim zemljama i implementirati neokolonijalizam prema zemljama u razvoju. U suvremenoj ekonomskoj povijesti, nijedna druga ekonomska teorija nije imala tolik utjecaj na međunarodnu politiku i gospodarstvo kao neoliberalizam. No kriza koja je započela 2008. značajno je umanjila prestiž i moć neoliberalizma. Globalna financijska i ekonomska kriza najavila je bankrot neoliberalizma', stoji u vrlo indikativnom članku pod naslovom 'Propadanje zapadnjačkog tržišnog fundamentalizma', koji je objavio kineski časopis Quishi

Riječ je o novinama koje se i danas smatraju glavnim neslužbenim glasilom kineske Komunističke partije, jedne od najmoćnijih političkih struktura na cijelom svijetu. I dok je Quishi sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio žurnalistička perjanica Maove Kulturne revolucije, danas je također jednako blizak novim moćnim ljudima Komunističke partije, koji su na vlast došli na 18. kongresu u studenome 2012.

Od njih su mnogi očekivali nastavak modernizacije i demokratsko-kapitalistički intoniranih reformi kada je riječ o budućnosti kineskog društva, no čini se da se to neće dogoditi. S obzirom da je Quishi, kako mu je službeni moto, zadužen za artikuliranje 'vladajuće filozofije Komunističke partije Kine', sve objavljeno u njemu treba čitati i kao poruku kineskog vodstva svojem narodu, ali i ostatku svijeta.

U tekstu se prvo analizira aktualna ekonomska kriza na zapadu, pa se napominje kako je u SAD-u na 'vrhuncu krize 140 tisuća kompanija i 140 banaka proglasilo bankrot, dok je industrijska proizvodnja pala za 46 posto', te se i 'sveukupna industrijska proizvodnja Zapada smanjila za 37 posto'. U međuvremenu se 'procjenjuje da je do kraja 2012. oko 200 milijuna ljudi diljem svijeta izgubilo posao', a 'oporavak na području zapošljavanja se očekuje tek oko 2016. godine'. Sve to Quishi navodi na zaključak da je 'kriza nemilosrdno razbila iluzije o kapitalizmu': 'Američki model koji su mnoge elite obožavale i implementirale u svojim državama je diskreditiran. Sharan Burrow, tajnik Međunarodne konfederacije sindikata, smatra da je kapitalizam 20. stoljeća anakron u 21. stoljeću. Osnivač Svjetskog ekonomskog foruma Klaus Schwab pak govori o 'zastarjelim i propadajućim modelima' kapitalizma, te smatra da kapitalizam u svojoj aktualnoj formi nije prihvatljiv za suvremeni svijet', piše Quishi i predviđa brzi kraj neolibealnog kapitalizma.

Iz članka se, između ostaloga, vidi doista odlična informiranost ideologa kineskih komunista o društvenom i ekonomskom stanju na Zapadu, s obzirom da analiziraju sve od djelovanja Georgea Sorosa do nastanka pokreta Occupy, konstatirajući da se 'zapadnjačka kritika neoliberalnog kapitalizma u međuvremenu pretvorila u kritiku samog kapitalizma'.

Rezultat svega toga je, piše Quishi, 'pojava marksističke groznice koja se proširila Zapadom', što 'nije bilo organiziran, nego potpuno spontan razvoj događaja'. U članku se konstatira da 'širenje marksizma možemo zahvaliti ekonomskoj krizi koju je izazvao neoliberalizam', a to je 'dio nezaustavljivog trenda u pravcu kojim ide povijest svijeta'. Ipak, glavno glasilo kineskih komunista upozorava da će 'borba između marksizma i neoliberalizma (te drugih kapitalističkih teorija) biti dugoročna, s mnogo uspona i padova'.

Ako se uzme u obzir da je Quishi 'platforma za objavu i interpretaciju politika Komunističke partije Kine', kako se ovaj časopis sam opisuje, objavljivanje ovog teksta itekako treba uzeti kao signal u kojem će se političkom i ekonomskom pravcu kretati Kina.

Uostalom, vrijedi podsjetiti da je na 18. kongresu kineskih komunista odlazeći predsjednik Hu Jintao naglasio da 'Kina neće nikad preuzeti zapadnjački politički sustav'. Nitko od njegovih nasljednika nije nigdje ustvrdio bilo što drugačije, pa se čini da će biti razočarani svi oni koji su predviđali veliku liberalizaciju druge najmoćnije svjetske ekonomije.