INTERVJU: MARK LITTLER

'Neofašizam raste zbog krize demokracije'

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 15.11.2011 07:28
  • Objavljeno 15.11.2011 u 07:00
mark littler

mark littler

Izvor: tportal.hr / Autor: humanities.manchester.ac.uk

Studija londonskog think tanka Demos o rastu društvene i političke moći ekstremne desnice u Europi proteklog je tjedna, unatoč velikoj konkurenciji u krizi eura, bila jedna od vodećih vijesti u najvažnijim europskim medijima. Tportal donosi razgovor s jednim od trojice autora ove uznemirujuće studije, britanskim kriminologom Markom Littlerom, profesorom na Sveučilištu Plymouth

Bauk neonacizma kruži Europom, pokazala je intrigantna studija pod naslovom 'Novo lice digitalnog populizma' koju je proveo i objavio britanski think tank Demos. Autori studije su Jamie Bartlett Jonathan Birdwell i Mark Littler, koji su se odlučili za inovativan pristup podržavateljima i aktivistima ekstremne desnice u Europi. Naime, u vrijeme sve veće umreženosti svijeta, world wide weba i socijalnih mreža, oni su se zaputili na Facebook kako bi otkrili stavove ekstremnih desničara. Čak njih deset tisuća su nagovorili da sudjeluju u studiji, ispune upitnike u kojima otkrivaju svoje političke stavove, spremnost na konkretan politički angažman i, naravno, što i koga najviše mrze i smatraju prijetnjom.

Rezultati nisu bili baš lijepi, o čemu je tportal već pisao, a sve je sažeto u stostraničnoj studiji 'Novo lice digitalnog populizma', o kojoj smo razgovarali s jednim od trojice autora. Mark Littler je kriminolog, sveučilišni profesor i dugogodišnji istraživač društvenih fenomena, s velikim iskustvom u osmišljavanju i vođenju kompleksnih istraživačkih pothvata. Živi u britanskom Birminghamu sa suprugom Rosy, koja je filologinja.

S Markom Littlerom smo pričali o tome zašto su ekstremne desničare odlučili potražiti na Facebooku, zbog čega su najžešći podržavatelji takve politike mladi muškarci, na koji se način mijenjaju i kamufliraju rasističke i ksenofobne politike te prijeti li Europi ponavljanje scenarija iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada je počeo rasti fašizam i nacizam.

Zašto ste odlučili svoju studiju bazirati na ekstremnim desničarima koji se okupljaju na društvenim mrežama? I kako ste ih nagovorili da sudjeluju?

Odluka da se koristimo Facebookom je napravljena nakon što smo uzeli u obzir mnogo razloga, no zapravo je najvažniji od njih bio jer je to jako jeftino. Prilično smo uštedjeli koncentriranjem na online istraživanje, jer da smo koristili tradicionalne metode anketiranja, telefonom ili poštom, to bi dosta koštalo. A opet, kad se uzme u obzir online angažman naš ciljne skupine te teškoće u nalaženju javno dostupnih listi članova ekstremno desnih organizacija, pokazalo se da je internetsko istraživanje savršen kompromis između parametara poput troškova, dostupnosti i lakoće implementacije. Inače, nije bilo teško nagovoriti ljude da sudjeluju.

Što ste ih pitali?
Pitanja koja su bila osnovi naše studije pokrivala su brojne teme, od demografskih odrednica, političke percepcije, svjetonazora i osobnih ideala, povjerenja u institucije, podrške nasilju, pa do spremnosti na politički angažman. Pitanja smo formulirali na način kako to čine i kolege iz Euro Barometra ili European Values Survey, dakle riječi koje smo koristili su bile standardizirane za svaki pojedinačni jezik.

Jedan od rezultata vaše studije jest da su najveći podržavatelji europske ekstremne desnice mladi muškarci. Što je sa ženama?

To je zanimljivo pitanje, ali njime se nismo dubinski bavili u svom konačnom izvještaju. Potrebno je detaljnije istraživanje samo o toj temi. Ja imam neke ideje koje se tiču manjeg angažmana žena na ekstremnoj desnici, ali to su ipak samo nagađanja, pa ih ne bih iznosio.

Jedan od najzanimljivijih uvida vaše studije jest promjena diskursa ekstremne desnice, koja sada ne nastupa otvoreno rasistički. Kako to komentirate?

Naš izvještaj sugerira da današnji populisti mnogo manje drže do rasnih razlika, a mnogo više ih pale društvene vrijednosti i kulturološke razlike. Može se reći i da je to način da se jedna zlokobna poruka predstavi na ljepši način, ali to ovisi i o vašoj točki gledišta.

Europska ekstremna desnica danas ima mnogo lica, od parlamentarnih stranka do uličnih pokreta i online zajednica. Koliko su svi oni međusobno povezani? Također, koliko pojava islama u Europi utječe na povezivanje i rast desnice?

Teško je reći. U studiji se nismo time konkretno bavili, no postoje usputni dokazi koji svjedoče o međusobnoj povezanosti različitih ekstremno desnih grupacija. Primjerice, zna se da britanski EDL (English Defence League) surađuje sa sličnim organizacijama u Danskoj i Njemačkoj, no treba reći da je to ipak sve još na niskoj razini. Njihove antiislamske stavove, koji vladaju u takvim skupinama, pripisujem sve većoj vidljivosti islama na našem kontinentu od kraja prošlog stoljeća. Populisti islam optužuju za eroziju europske kulture i vrijednosti. O tome se definitivno treba još istraživati.

Treba li se zabrinuti zbog činjenice da danas desetak europskih država ima predstavnike tvrde desnice u svojim parlamentima? Ili je to način kanaliziranja njihove mržnje na jedan, recimo to tako, konstruktivniji način?

Mislim da se zbog toga ne trebamo brinuti, jer čim se takve stranke angažiraju u demokratskom procesu, one postaju mnogo umjerenije. Prisiljavanje populističkih skupina da se bave kompromisima koje zahtijeva izborni proces i demokratska praksa rezultira napuštanjem dogmatskih stavova. Moraju početi kompromisno djelovati ako žele nešto postići, što znači da postaju umjereniji i dio mainstreama.

Kakvi su stavovi ekstremnih desničara prema političkom mainstreamu? Vide li se oni kao predstavnici tihe većine ili kao svojevrsna avangarda?

Njihovi stavovi prema općem političkom procesu su pozitivni, i značajan broj je spreman podržati principe demokracije i političkog angažmana. S druge strane, sudionici naše studije su pokazali zapanjujuće nizak nivo povjerenja u institucije demokratske države. Ne mogu konkretno reći vide li se oni kao avangarda ili ne, no mislim da se ulični pokreti desnice tako percipiraju, dok se političke stranke postavljaju kao zastupnici tihe većine. Dakle, ovisi o njihovoj poziciji u društvu.

Je li vaša studija znak da se trebamo ozbiljno zabrinuti? Naime, živimo u vrijeme velike ekonomske krize, etablirane političke stranke ne znaju što im je činiti. Postoji li mogućnost da se dvadesete godine ovog stoljeća pretvore u dvadesete godine prošlog stoljeća, kada je u Europi počeo rasti fašizam?

Po mojem mišljenju, situacija nije ista. Naša studija pokazuje da kulturološke brige, a ne ekonomske, stoje iza glavnih pokretača populističkih pokreta. Dakle, recesija ne bi trebala utjecati na porast njihove podrške. Nadalje, društveni, financijski i povijesni kontekst ove današnje recesije je značajno različit od Velike depresije, pa mi je teško vjerovati da će se naći politička skupina koja će tako uspješno kapitalizirati na sve većem javnom nezadovoljstvu. Nacisti se ne bi smjeli ponoviti. S druge strane, precizan odgovor na ovo pitanje ćemo svi vidjeti i doživjeti u sljedećih nekoliko godina.

Mark Littler

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi