Nemaju problema s radnom snagom; za rad u trgovini na otočiću Sestrunju stiglo 40 prijava iz Amerike, Kanade, Njemačke, Irske

Otočić Sestrunj udaljen je oko 15 kilometara od Zadra, a prostire se na površini od 15,41 četvorni kilometara. Zadnja trgovina tamo je zatvorena prije tri godine, a Mjesni odbor putem Facebooka u proljeće 2019. godine objavio je oglas za djelatnika u lokalnoj prodavaonici. Za posao na ovom otočiću u zadarskom arhipelagu stiglo je čak 40 prijava iz cijeloga svijeta, Amerike, Njemačke, Kanade, Irske.

'Zamisli da imaš posao na otoku u zadarskom arhipelagu, osiguran stan na cijelu godinu dok radiš i plaću za ono što radiš. Uz to idu i sunce, more i netaknuta priroda.

Sve što trebaš je odlučiti se upustiti u takvu idiličnu avanturu. A ta avantura zove se trgovac/trgovkinja na otoku Sestrunju', pisalo je u oglasu koji je kroz nekoliko minuta postao viralni hit, piše Slobodna Dalmacija.

Nenad Šužberić, predsjednik Mjesnog odbora Sestrunj za Slobodnu Dalmaciju je rekao kako su pronašli osobu koja bi radila u trgovini, ali nema trgovačkog društva koje bi otvorilo trgovinu. 

'Kontaktirali smo trgovačke lance, no nitko ne želi otvoriti trgovinu na otoku. Jedan od dva učiteljska stana, čeka na useljenje djelatnika, ali ne možemo otvoriti tgrovinu', kaže Šužberić. 

Oko 50 mještana Sestrunja koje administrativno pripada Općini Preko na otoku Ugljanu, tijekom zimskih mjeseci mora brodom do Zadra. U nabavci im pomaže poštarica Zdravka Dilber.

'Obično subotom idem u Zadar gdje mi živi obitelj, pa usput obavim spizu i donesem kome što treba. Osim preko mene, mještani nabavljaju ono što im treba uglavnom preko djece koja žive u Zadru, tako da im oni namirnice svakodnevno šalju brodom.

Kombi - brod je prestao voziti tako da je sada to jedini način nabavke namirnica. Nije lako, ali naučiš živjeti s tim. Život na otoku je specifičan', rekla je za Slobodnu Dalmaciju poštarica Zdravka.

Sestrunjci su godinama imali trgovca i malu prodavaonicu, no čovjek koji je u njoj radio, 2019. godine je otišao u mirovinu i dućan je od tada zatvoren.

'Butiga' je godinama opstajala uz izdašnu pomoć Općine koja je trgovca plaćala dodatna četiri sata kao komunalnog radnika. Uz to lokalna vlast je radniku u trgovini cijelo vrijeme osiguravala stan i podmirivala njegove režije.