Pedesetak polaznika, većinom iz južnoameričkih zemalja, pohađalo je prošle i ove godine tečaj hrvatskog jezika u organizaciji Caritasa Zagrebačke nadbiskupije (CZN) i Isusovačke službe za izbjeglice (JRS), radi što uspješnije integracije u društvo, jer većina želi ostati u Hrvatskoj
Od 2023. godine u Hrvatsku u većem broju dolaze doseljenici iz zemalja Južne Amerike, a mnogi od njih imaju i hrvatske korijene. Jezična barijera u početku im je predstavljala najveći izazov, zbog čega je Caritas Zagrebačke nadbiskupije prošle godine za njih pokrenuo tečaj hrvatskog jezika, koji je ove godine proširen i na strane radnike.
„Imamo ograničen broj ljudi koje možemo primiti kako bismo mogli pratiti njihov napredak i osigurati da naša usluga bude kvalitetna. Prvi put, prošle godine, uključili smo dvadesetak ljudi, a ove godine na tečaju ih je bilo tridesetak“, rekla je socijalna radnica u socijalnoj službi CZN-a Mejrema Lujinović.
vezane vijesti
Zanimanje je veliko, ljudi se sami javljaju
Kaže da je zanimanje veliko, da im se ljudi sami javljaju te da je jedan od ciljeva da se međusobno bolje upoznaju i da jedni drugima budu podrška u Hrvatskoj.
Prema izmjenama Zakona o strancima, koje je Hrvatski sabor usvojio sredinom svibnja, strani državljani koji rade i borave u Hrvatskoj morat će u roku od godine dana položiti ispit hrvatskog jezika i latiničnog pisma na razini A1.1 kako bi mogli produljiti dozvolu za boravak i rad.
Caritasov tečaj traje tri mjeseca i održava se dva puta tjedno. Polaznici koji ga žele upisati to mogu učiniti javljanjem na službene brojeve i e-mail adrese koje su počeli dijeliti prvi polaznici, pojašnjava Lujinović.
„Svakoga od njih primimo. Porazgovaramo s njima i saznamo njihovu situaciju i razloge dolaska. Nekima je potrebna početna pomoć u obliku paketa hrane dok se ne snađu. Nekad ih uputimo u to što sve mogu ostvariti i gdje mogu dobiti dokumente potrebne za ostanak u Hrvatskoj“, kazala je.
Dio potomaka hrvatskih iseljenika vraća se u Hrvatsku
Tečaj je za polaznike besplatan jer projekt financira Hrvatski Caritas.
Najviše polaznika dolazi iz Argentine, Čilea, Perua i Kolumbije, a nešto manje iz Kube, Brazila i Meksika. Tečaju su se pridružili i doseljenici iz azijskih zemalja, uglavnom iz Indije.
„Najčešće dolaze zbog posla, ali i zbog rastuće nesigurnosti u južnoameričkim zemljama. Većina njih kaže da im je jako teško pustiti djecu samu na ulicu te navode visoku stopu kriminaliteta, kartele i nasilje“, prenosi Lujinović.
Koordinatorica projekta Sanela Kovač Gajski navodi kako među razlozima iseljavanja značajnu ulogu imaju i ekonomski čimbenici.
„Ljudi s visokom stručnom spremom tamo vrlo teško preživljavaju zbog niskih plaća i ne mogu si osigurati osnovni životni standard. Zato su u potrazi za boljim životom. Kao što su nekada Hrvati odlazili u Južnu Ameriku, danas svjedočimo obrnutom valu u kojem se dio potomaka hrvatskih iseljenika vraća u Hrvatsku“, rekla je.
Iako mnogi južnoamerički doseljenici imaju visoko obrazovanje, bez poznavanja jezika uglavnom ne mogu raditi bolje plaćene poslove sukladne svojoj stručnoj spremi. Tako muškarci trenutno najviše rade u građevini, a žene u ugostiteljstvu i na poslovima čišćenja.
Na satovima hrvatskog nerijetko sudjeluju i djeca
„Tečaj se organizira prema njihovim vremenskim mogućnostima, što nije jednostavno s obzirom na to da rade i po 12 sati dnevno. Treba uskladiti vrijeme kada nisu na poslu i kada im netko može čuvati djecu. Puno se čimbenika mora posložiti kako bi im se omogućio dolazak i slobodno vrijeme za učenje jezika“, kaže Kovač Gajski.
Budući da iz Južne Amerike često dolaze cijele obitelji, nerijetko na satovima hrvatskog jezika sudjeluju i djeca.
„Djeca brže savladavaju jezik jer pohađaju školu, dok je roditeljima teže. Uz to, imaju i financijske probleme jer moraju podmirivati visoke stanarine, troškove režija, zdravstvene troškove i izvanškolske aktivnosti za djecu. Imamo obitelj s četvero djece – najstarije ima 14 godina, a najmlađe tri – a zdravstveno osiguranje za svako dijete mjesečno stoji oko 160 eura“, rekla je Lujinović.
Za razliku od južnoameričkih obitelji, iz azijskih zemalja često prvo dolazi jedan član obitelji, dok ostali dolaze kasnije ili ostaju u matičnoj zemlji.
„Ljudi iz Južne Amerike brže usvajaju hrvatski jezik nego osobe iz Azije, gdje su pismo i jezik potpuno drugačiji. Njima treba više vremena za integraciju, iako su i oni vrlo otvoreni“, kazala je Kovač Gajski.
Osim satova jezika, program uključuje i izlete kako bi polaznici što bolje upoznali Hrvatsku i njezinu kulturu. Većina njih svoju budućnost vidi ovdje, naglasila je Lujinović.
„Vrlo su zadovoljni životom u Hrvatskoj. Ističu kako je zemlja lijepa i uređena te da su ljudi vrlo pristojni. Žele naučiti jezik, žele da im se djeca što više integriraju i da se druže i sa svojim sunarodnjacima i s Hrvatima“, rekla je.
„Njima je program prilika da izgrade međusobno zajedništvo. Upoznali su se i postali jedni drugima podrška“, kazala je Kovač Gajski.
