Posljednji sastanak u istom formatu održan je još u veljači u Ženevi, nakon dvaju prethodnih susreta u Abu Dhabiju. Diplomatski pokušaji sada se obnavljaju uz američki optimizam koji Trump pokušava širiti nakon velikog izbornog poraza i gubitka većine u Zastupničkom domu i Senatu.

Američku stranu tradicionalno predstavljaju posebni izaslanik Steve Witkoff i Trumpov zet Jared Kushner, Ruse predvodi Putinov pomoćnik Vladimir Medinski, a Ukrajince Rustem Umerov. Witkoff je najavio da će se razgovarati o 'završetku rata, poslijeratnoj sigurnosti, smanjivanju napetosti i humanitarnim mjerama'.

Postoji, tvrdi se, i mogućnost da američki pregovarači nakon sastanka otputuju na razgovor s Vladimirom Putinom.

Zna se tko što želi

Početne pozicije su jasne: Ukrajina zahtijeva povratak na svoje međunarodno priznate granice, Rusi zahtijevaju predaju kompletnog Donbasa, uključujući njegov neosvojeni dio, pa je dosta pozornosti izazvala tvrdnja neimenovanog američkog dužnosnika da obje strane u neslužbenim razgovorima pokazuju određenu spremnost na kompromis oko teritorija. U pregovorima bi to pitanje navodno došlo na stol posljednje, nakon što se sve ostalo razjasni.

Još su važnija, po svemu sudeći, sigurnosna jamstva za Ukrajinu, odnosno dogovor tko bi i na koji način jamčio da se rat nakon eventualnog sporazuma neće ponoviti. Spominje se zaštita po uzoru na članak 5. Sjevernoatlantskog ugovora, ali takvo jamstvo nije isto što i članstvo u NATO-u.

Uoči pregovora postalo je problematično i tko će uopće sjediti za stolom: Europska komisija potvrdila je dolazak svojih predstavnika, a Francuska najavila sudjelovanje, no Kremlj inzistira na isključivo trostranom formatu. 'Amerikanci i Ukrajinci s europskim partnerima mogu komunicirati vlastitim kanalima', poručio je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.

'Bilo kakva smislena rasprava o europskoj sigurnosnoj arhitekturi može započeti tek kad je postignuto primirje u Ukrajini. I mora se odvijati u prikladnom obliku te osobito sa saveznicima iz NATO-a i članicama EU-a', poručila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Vijest o ponovnom otvaranju pregovora, pa makar stigla od politički grogiranog američkog predsjednika, izazvala je goleme reakcije diljem svijeta, uglavnom praćene skepsom. Bivši saborski zastupnik i geopolitički analitičar Tonči Tadić na toj je liniji: on smatra da se radi o 'očajničkom Trumpovom spinu' kako bi ostao zabilježen barem nekakav njegov vanjskopolitički uspjeh.

'Ovdje zapravo nije riječ o trostranim, nego o dvostranim pregovorima u kojima će Trumpova Amerika izgledati kao vazalna država Putinove Rusije. I prijedlog koji će Amerikanci iznijeti na stol vjerojatno je pisan na ruskoj ćirilici, pa tek potom preveden', sarkastičan je Tadić u izjavi za tportal.

Trump ponavlja Putinove riječi

On objašnjava da Trump zapravo ponavlja Putinove riječi i stavove – da se Ukrajina mora odreći dijela teritorija kako bi se zaustavio rat, da mora smanjiti svoju vojsku na manju razinu od one koju je Hrvatska imala neposredno nakon Oluje, da kao država mora ostati geopolitički neutralna i da joj u budućnosti mora biti uskraćen svaki oblik vojne pomoći.

'A to zapravo znači izručivanje Ukrajine na tanjuru za neki idući pokušaj osvajanja. Naprosto je nevjerojatno da nakon toliko godina netko i dalje može vjerovati da bi Vladimira Putina zadovoljio samo Donbas, odnosno petina teritorija Ukrajine – on nije išao u rat zbog toga nego zbog sto posto ove države', drži Tadić.

'Predstojeći pregovori poslužit će samo tome da se Ukrajina ne prikaže kao strana koja odbija razgovore te da se Trump s Putinom pokuša predstaviti kao mirotvorac. To je zapravo ironija cijele priče: SAD kao zemlja koja je jamčila sigurnost i teritorijalnu cjelovitost Ukrajine ako se odrekne svog nuklearnog arsenala danas prisiljava tu zemlju na kapitulaciju, što u stvarnosti dokazuje da bilo kakva američka jamstva ne vrijede više od papira na kojemu su napisana', dodaje sugovornik tportala.

SAD će promijeniti stav prema Rusiji nakon izbora za Kongres

Tadić ipak očekuje da će promijenjeni odnos snaga u Kongresu i Senatu, gdje su demokrati preoteli većinu republikancima, postupno utjecati i na promjenu ponašanja SAD-a prema ruskoj agresiji na Ukrajinu – ako ni zbog čega drugoga, onda zato što u Washingtonu sazrijeva svijest da na ovaj način bivaju prokazani kao nepouzdan partner te ostaju bez dugogodišnjih saveznika.

'I dalje je nerealna priča da je Europska unija ovdje nebitna i da se Rusija i SAD mogu dogovoriti mimo nje – države EU-a nisu vazalne države SAD-a koje će bespogovorno prihvatiti bilo kakav dogovor, niti je Ukrajina vazalna država koja će pristati na sve što se eventualno dogovori mimo nje i EU-a. Nikada u povijesti nije realiziran sporazum na koji nije pristala strana na koju se on odnosi', drži Tadić te upozorava na sve manju pregovaračku moć SAD-a u ovom slučaju, koliko god to zvučalo neobično.

'Što manje vojne pomoći Trump šalje, to su manje šanse da će uvjeriti Ukrajinu u bilo što, kao uostalom i Europu. Na mirovne pregovore i bilo kakve konkretne poteze Ukrajince mogu nagovoriti samo zemlje, ili skupine zemalja, koje joj šalju pomoć, a Trumpova Amerika odavno nije među njima', zaključuje ovaj analitičar.