Holivudski filmovi, sapunice iz Južne Koreje, glazbeni videospotovi? Do takvih se sadržaja u Pjongjangu može doći samo na crnom tržištu. U Sjevernoj Koreji strogo su zabranjeni. Ono što smije politička vrhuška i predsjednik Kim Jong-un, kao strastven ljubitelj američkog filma, za njegov je narod zabranjeno voće. Iako je kazna za posjedovanje i gledanje neprijateljskog zabavnog i informativnog sadržaja nekoliko mjeseci, čak godina iza rešetaka, stanovnici ga nabavljaju pohranjenog na USB sticku ili disku te gledaju na tzv. notelu.

Notel je trenutačno najtraženija roba u jednoj od medijski, ali i fizički najizoliranijih zemalja današnjice. Poznat i kao 'notetel', križanac je između prijenosnog računala i televizije u netbook formatu. Osim korištenja DVD-a i sadržaja pohranjenih na disku i USB sticku, prijenosni media player koristi se za gledanje TV sadržaja, slušanje radija i čitanje e-knjiga. Stoji tristotinjak kineskih juana (340 kuna) i sve je omiljenija tehnološka igračka nove generacije mladih.

Zbog malih dimenzija lako se krijumčari, lako sakriva u kući i posuđuje od ruke do ruke. Kao niskovoltažni aparat praktičan je u zemlji s kroničnim nedostatkom električne energije i idealan kad treba preveslati organe sigurnosti: u DVD ulaz ubacite legalni sjevernokorejski film, a na USB-u gledate južnokorejsku sapunicu. U slučaju upada organa reda, stick u tili čas izvučete i sakrijete, a ukoliko nepozvani gosti provjeravaju toplinu uređaja - dokaz korištenja - ostaje DVD kao alibi da ste gledali bezazleni domaći sadržaj.

Notel marke Sansung (nije blizanac Samsunga) proizvodi se u Guangzhou na jugu Kine. U samoj Kini uređaj je davno izgubio na popularnosti te ga proizvode samo za sjevernokorejsko tržište i provincije uz granicu Sjeverne Koreje, otkuda se ilegalno uvozi u ovu zemlju. Procjenjuje se da notel već ima gotovo polovina domaćinstava. Posjedovanje aparata donedavna je bilo kazneno djelo, ali su prošle godine njegova prodaja i posjedovanje legalizirani te ga se može naći u nekim državnim trgovinama. Korejci ga ipak radije kupuju na crno, riskirajući kazne, jer aparat inače moraju registrirati, a registracija znači kontrolu korisnika i organe gonjenja za vratom.

U zemlji koja maše nuklearnom energijom, a godinama nije mogla dostojno nahraniti stanovništvo, posljednjih mjeseci novac se ipak počinje trošiti malo otvorenije, što je vjerojatno znak da se toleriraju neki oblici poduzetništva i da država malo labavi željeznu kontrolu nad gospodarstvom, iako je zanimljivija roba poput notela uglavnom dostupna na crnom tržištu. Američki magazin Wired nedavno je pisao o tajnim putovima kojima strani sadržaji cure u Sjevernu Koreju, opisujući podmićivanje lokalnih policijskih šefova i carinika, kao i krijumčarenje filmova, knjiga i glazbe iz Južne Koreje preko rijeke Ham, između ostaloga serija 'Prijatelji' i 'Kućanice'.

Zemlja je notorni sinonim za opresivnu tiraniju i tehnološku zaostalost, ali najnoviji bum notela potaknuo je Reuters da izvještava o zanimljivom putu tog malog 'tehnološkog diverzanta' u medijski gluh djelić Azije. Je li notel doista 'hardver za ustanak', kako u svom naslovu sugerira njemački Der Spiegel, simbol promjene, prozor u vanjski svijet, unatoč golemim naporima vlade da stanovništvo drži izolirano od vanjskih utjecaja? Zahvaljujući sve većem kapacitetu USB-a i disketa, na kojima se može pohraniti i nekoliko filmova, dovoljno je prokrijumčariti samo jednu kopiju nekog sadržaja, pa da se on umnoži i razdijeli u količinama koje je nemoguće kontrolirati.

'Vladajuća elita Sjeverne Koreje ekstremnom strogoćom brani nacionalnu ideologiju, što znači da širenje medija koji se natječu sa službenom propagandom doživljavaju kao golem rastući problem', kaže u razgovoru za Der Spiegel Sokeel Park, pripadnik organizacije Liberty for North Korea, koja pomaže Korejcima pri bijegu iz zemlje.

Notel je doista revolucionarno rješenje za zemlju u kojoj običan puk nema pristup internetu (strancima je dopušten tek od 2013), pa se informacije mogu prenositi samo putem fizičkih medija. Postoji tek državni intranet (Kwangmyong) s nekoliko službenih stranica, kojemu imaju pristup tvrtke, vladine agencije i ministarstva, dok državni službenici, ustanove, vodiči i studenti koji komuniciraju s vanjskim svijetom mogu dobiti e-mail adresu preko kineskog provajdera. U rujnu 2014. veleposlanstvima je zabranjeno korištenje WLAN-a (lokalne mreže koja se zasniva na bežičnim tehnologijama), a pozadina te odluke bio je strah vlasti da se preko WLAN-a pojedinci ne ubace na internet jer nije bio kodiran. Pretpostavljalo se da su to diplomati činili namjerno kako bi građanima omogućili pristup inozemnim stranicama, zbog čega su navodno bile porasle cijene nekretnina u njihovoj neposrednoj blizini.

U zemlji u kojoj je 14. listopada, 'Dan radnih ljudi RTV-a', nacionalni praznik, televizijski program se svodi na tri kanala u Pjongjangu i jedan u ostalim gradovima, sa starim kineskim filmovima i propagandom koja veliča Dragog Vođu, Kim Jong-ila, i njegova nasljednika Kim Jong-una.

Dok u Hrvatskoj ima više mobitela (4.912.000) nego građana, u Sjevernoj Koreji ga ima svaki deseti stanovnik (2.500.000). Ipak, i tako spora, mobilna telefonija valjda je najveća revolucija izvedena u ovoj zemlji u zadnja pola stoljeća, ali niti ona nije išla bez Kim Il-sunga - prvi brojevi počinjali su s 1912, godinom rođenja Voljenog Vođe, a dobivali su ih dužnosnici partije, vojske i države. Korejcima je i danas zabranjeno telefoniranje izvan zemlje, a za strance su rezervirali posebnu frekvenciju za međunarodne pozive, ali veza s frekvencijom za domaće pozive nije moguća. Sve do 2013. turisti i posjetitelji morali su ostavljati mobilne telefone na granici ili u zračnoj luci uz potvrdu da će im biti vraćeni na izlasku iz zemlje.

Službeno uvezeni mobilni uređaji nemaju memorijske kartice, videokamere ni Bluetooth. Uz osobne podatke, podnositelji zahtjeva za dobivanje bežične veze moraju potpisati izjavu da sadržaj poziva neće ugroziti državne tajne, a potrebno je ishoditi i potvrdu sigurnosnih službi da ste 'čisti'. Usprkos svemu, groznica telefoniranja mobitelima očito je uhvatila maha zadnjih mjeseci jer neki svjedoci tvrde kako su u nešto labavijem trošenju novca za mobilnog ljubimca pojedinci spremni iskeširati i do 500 dolara (naravno, u sjevernokorejskim vonima).

'Da je počeo nuklearni rat Koreje i Japana, mi za njega vjerojatno ne bismo doznali dok ne napustimo zemlju', pisao je o posjetu Sjevernoj Koreji 2011. TV novinar Josip Šarić. Iste godine u Pjongjangu američka je novinarka i spisateljica južnokorejskog podrijetla Suki Kim predavala engleski na Sveučilištu znanosti i tehnologije rezerviranom za djecu najmoćnijih ljudi nacije te o svojim iskustvima krajem prošle godine objavila memoare 'Bez tebe nema ni nas' (Without You, There Is No Us). Pišući o informacijskoj izoliranosti pristojnih, discipliniranih i strogo kontroliranih studenata koji nikada nisu čuli za Stevea Jobsa, Facebook ili Apple, Suki Kim spominje i epizodu u kojoj su se radosno pohvalili time da je u kvalifikacijama za Svjetsko nogometno prvenstvo njihov nacionalni tim pobijedio Japan. 'Utakmica je prenošena uživo, rekli su mi, i puni ponosa govorili o korejskom igraču u momčadi Manchester Uniteda. Provjerila sam na internetu (kojem smo pristup imali samo mi, strani učitelji) i vidjela da je Sjeverna Koreja davno ispala iz kvalifikacija, a meč s Japanom bio je neka nevažna utakmica i nije prenošen uživo, nego je snimka puštena nakon što je režim bio siguran da je nacionalni tim odnio pobjedu. Našla sam i to da ne postoji igrač iz Sjeverne Koreje koji igra za Manchester United', piše Kim te navodi da je za svaki sadržaj koji je željela obraditi na nastavi morala tražiti potvrdu nadležnih, pa i za čitanje članka o društvenim mrežama i Marku Zuckerbergu.

Ali reakcija studenata bila je drukčija od očekivane. Umjesto spoznaje da postoji svijet izvan njihovih okvira i drukčije znanje od onoga u Sjevernoj Koreji, Kim je kao odgovor studenata dobila tek njihovo iskazivanje domoljublja i parolu 'naše je najbolje, naše je jedino ispravno'.

Bilo je to prije tri godine. Može li tehnologija poput notela doista preko noći probiti opnu obrambenih mehanizama za vrijednosti koje su generacijama prenošene i usađivane, ne dopuštajući gledanje izvana? Bit će zanimljivo, kažu, gledati društvene i političke posljedice ove tihe borbe između tiranije i tehnologije.