Kohezijski fondovi Europske unije važni su državama članicama, pogotovo lokalnim sredinama i gradovima. Na tportalu smo kroz cjelokupnu rubriku EUSEE vidjeli mnogo takvih primjera diljem Hrvatske.

Međutim, na razini europskog parlamenta, oni su predmet Odbora za regionalni razvoj (REGI) koji broji 329 članova iz svih 27 zemalja Europske unije. Jedan od onih koji u tom odboru u ulozi zamjenika brani hrvatske boje je Marko Vešligaj, eurozastupnik iz SDP-a i član S&D grupacije. Zanimljivo, prije nego je došao u EU parlament kao zamjenik preminulog Predraga Freda Matića, Vešligaj je bio gradonačelnik Pregrade pa tako s kohezijskim fondovima ima iskustvo i kao čelni čovjek jednog od zagorskih gradova te kao europski zastupnik koji sada sudjeluje u raspravama na najvišim razinama u Bruxellesu i Strasbourgu.

U intervjuu za tportal, tjedan prije plenarne sjednice Europskog parlamenta u Strasbourgu, Vešligaj je usporedio svoja iskustva s kohezijskim fondovima kako iz eurozastupničke, tako i gradonačelničke perspektive. Između ostalog, naš sugovornik ističe da je nužno zadržati snažnu i samostalnu kohezijsku politiku na europskoj razini, dati gradovima stvarnu ulogu u odlučivanju a ne je prepustiti državama članica.

Veća odgovornost članica, naveo je na primjeru Hrvatske, otvorilo bi prostor za nejednakosti i loše upravljanje čime bi se propustila prilika za ravnomjerni razvoj regije za koji navodi da je jedna od ključnih elemenata Europske unije. K tome i u samoj papirologiji za slanje prijava na kohezijske fondove ima prostora za njeno smanjenje, a otkrio je i što očekuje od rasprava o višegodišnjem financijskom okviru za idućih sedam godina.

Kao zamjenik člana REGI odbora, koliko vam je osobno važan rad upravo u tom odboru i je li REGI bio Vaš izbor? Što smatrate najvažnijim pitanjem kojim se odbor danas bavi, što su najveći izazovi?

REGI je definitivno bio moj izbor, regionalni razvoj je tema kojom se bavim dugo. Još i otkad sam bio gradonačelnik, zastupnik u Hrvatskom saboru i član Odbora regija Europske unije. Kohezijska politika, ravnomjeran razvoj regija, jedan je od temelja Europske unije i preduvjet za mnoge stvari. Ne samo za poboljšanje kvalitete života građana u svim dijelovima Hrvatske i Europe, nego i moguće rješenje, primjerice stambene krize. Često se ponavlja da je Europa jaka onoliko koliko su jake njezine regije i to je apsolutno točno. Bez toga, nema daljnjeg razvoja Europe.

Kao član S&D-a, koja su glavna načela Vaše političke grupacije koja želite progurati u regionalnom razvoju? U čemu se vaši stavovi najviše razlikuju od drugih političkih grupacija? I postoje li pitanja oko kojih u REGI-ju ipak postoji širok konsenzus bez obzira na stranačku pripadnost?

U regionalnoj politici očekujemo da će glavna tema biti budućnost kohezijske politike u novom VFO-u 2028.–2034. Komisija predlaže značajno drugačiju strukturu fondova, uključujući njihovo objedinjavanje u širi europski fond. To nikako nije dobro.

Zato ćemo mi nastaviti inzistirati na zaštiti kohezije, snažnijoj ulozi regija i lokalnih vlasti te očuvanju načela partnerstva. Jedno od ključnih pitanja bit će i odnos između pojednostavljenja sustava i opasnosti od centralizacije odlučivanja na nacionalnoj razini. Za Hrvatsku će posebno biti važni budućnost Interrega, prekogranične suradnje i mogućnost da regije i lokalne zajednice izravno sudjeluju u oblikovanju i provedbi europskih ulaganja. Također, tu je i pitanje civilne zaštite, osobito u pogledu vremenskih neprilika i klimatskih promjena te potrebi da se namijeni više sredstava za npr. vatrogasce i hitne zdravstvene službe u pograničnim područjima, kao i za jedinice lokalne samouprave kako bi sanirale komunalnu infrastrukturu uništenu ili oštećenu u prirodnim nepogodama.

Meni je vrlo važno da kroz REGI odbor ojačamo i zaštitimo lokalnu i regionalnu razinu vlasti, i to ne samo u pogledu kohezije. To je nešto što se proteže kroz cijeli djelokrug, od primjerice Mehanizma civilne zaštite, preko stambene politike unutar Kohezije pa sve do odnosa s Europskim odborom regija.

Kada govorimo o regionalnom razvoju, neizbježno dolazimo do kohezijskih fondova. Prema Vašem mišljenju, koliko su oni danas učinkoviti? Koje su najveće mane u aktualnom procesu njihova odobravanja?

Dat ću jedan primjer. U Hrvatskoj se čak 34 posto ukupnog BDP-a ostvaruje u Gradu Zagrebu, a 2023. godine Zagreb je bio tri puta razvijeniji od najmanje razvijene Virovitičko-podravske županije. To nije uravnotežen razvoj već jasan pokazatelj duboke regionalne neravnoteže i činjenice da se kohezijskim sredstvima ne upravlja kako bi trebalo.

Dodatno zabrinjavaju često nepravedni kriteriji za dodjelu sredstava čime se najviše kažnjavaju upravo slabije razvijene sredine s najmanjim kapacitetima. Zato je ključno zadržati snažnu i samostalnu kohezijsku politiku na europskoj razini, posebice u okviru novog Višegodišnjeg proračuna. Kada se ona prepusti državama članicama, prostor za nejednakosti i loše upravljanje postaje još veći. To je jasno vidljivo iz primjera Hrvatske.

Ako želimo stvarnu koheziju, moramo postaviti pravednije kriterije i dati gradovima stvarnu ulogu u odlučivanju.

Europska sredstva u Pregradi: Ceste, reciklažno dvorište, saniranje klizišta...

Prije Bruxellesa bili ste gradonačelnik Pregrade. Koje biste projekte financirane kohezijskim novcem izdvojili kao najvažnije tijekom svog mandata i što su konkretno promijenili za građane Pregrade?

Iz kohezijskih fondova financirali smo mnogo toga, ulaganje u nerazvrstane ceste, izgradnju i opremanje reciklažnog dvorišta, energetsku obnovu svih javnih zgrada u vlasništvu Grada, saniranje klizišta, ulaganje u vodoopskrbu i izgradnju vodoopskrbnog podsustava „Vinagora“. Naravno, nisu samo kohezijska sredstva došla u Pregradu, iz fonda Next Generation EU izgrađen je biološki bazen, obnovljena rodna kuća Janka Leskovara, izgrađen dječji vrtić. Zahvaljujući tim projektima, grad Pregrada je bila u 2025. godini treća u Hrvatskoj po povlačenju sredstava iz europskih fondova u odnosu na broj stanovnika.

Za manji grad poput Pregrade, sredstva iz EU fondova su od vitalne važnosti za razvoj grada i poboljšanje kvalitete života.

Je li bilo nekih problema i izazova koje ste kao gradonačelnik susreli u prijavama za kohezijske fondove? O čemu se radilo i je li to nešto, što Vam se čini da sada iz aktualne europarlamentarne pozicije možete promijeniti? Zašto da ili zašto ne?

Pa svakako da ima prostora za poboljšanja, to sam vidio i sam kao gradonačelnik, ali to mi i sada ljudi s terena govore. Vjerujem da bismo papirologiju koja se šalje u sklopu prijava mogli sažeti i da pojedine informacije koje se traže, nadležne državne službe već imaju u svojim sustavima. Osim toga, s projektima se često kasni. Govorim o modalitetu raspisivanja natječaja, ali i u projektnoj provedbi gdje, u velikom broju slučajeva, opet kasnimo zbog nekih procesa zadanih s nacionalne razine. Mi trenutačno i radimo na tome da se zadrže najviši standardi, ali da se olakša ljudima na terenu. No, nikako ne smijemo smanjiti standarde transparentnosti kod trošenja europskog novca, to je ključno.

Kako ocjenjujete korištenje kohezijskih fondova u Hrvatskoj? Vlada ističe visoku iskorištenost europskog novca i velik broj realiziranih projekata. Gdje, međutim, po vašem mišljenju Hrvatska još uvijek griješi ili može biti puno učinkovitija?

Već sam spomenuo kako je nejednak regionalni razvoj u Hrvatskoj činjenica. Malim gradovima je često teško doći do sredstava, oni nemaju pristup konzultantima za EU fondove, niti imaju zaposlene osobe baš za to. Na taj način ih se automatski ostavlja po strani. Također, nizak je udio sufinanciranja iz fondova za male gradove, koji razliku ne mogu nadoknaditi iz svojih ne baš velikih proračuna. To sve skupa ne smije biti tako. Upravo njima moramo osigurati pristup sredstvima i ne dopustiti da kaskaju za većim sredinama.

Dogovor o višegodišnjem financijskom okviru: 'Konkurentnost i koheziju ne treba suprostavljati'

Kraj 2026. godine se bliži, a s njime raste i pritisak glede dogovora o novom VFO-u. Gdje su najveće prepreke o postizanju dogovora i kolike su trenutno šanse da zbog novih prioriteta poput obrane i konkurentnosti upravo kohezija ostane bez dijela sredstava?

Postoji opasnost da će kohezija ostati bez sredstava, kao i Zajednička poljoprivredna politika. Dakle, dva stupa Europske unije, dva temelja koja su učinili Uniju onim što ona jest.

I moj stav, i stav Europskog parlamenta, je jasan po tom pitanju. Tražili smo gotovo 200 milijardi eura više ulaganja u poljoprivredu i koheziju, odnosno 10 % više u odnosu na prijedlog Komisije.

Za poljoprivredu smo tražili više od 139 milijardi eura dodatnih sredstava, što uključuje veće potpore poljoprivrednicima i snažnija ulaganja u ruralna područja, a za kohezijsku politiku tražili smo gotovo 79 milijardi eura više kako bi se nastavilo ulagati u razvoj regija i smanjivanje razlika među državama članicama.

Ne bismo trebali suprotstavljati jačanje konkurentnosti i kohezijsku politiku. Upravo suprotno, te dvije politike moraju ići zajedno. Jer kakvu europsku konkurentnost možemo graditi ako istodobno ne osiguravamo ravnomjeran razvoj svih dijelova Europske unije?

Antonio Costa je u Zagrebu razgovarao s premijerom Plenkovićem upravo o novom VFO-u. Što mislite, koliko je blizu kompromis između država koje žele veći proračun i onih koje traže rezove? I što bi takav kompromis mogao značiti za kohezijske fondove?

Ipak je još prerano govoriti da smo blizu konačnog kompromisa. Razlike među državama članicama su i dalje velike, i točno je da s jedne strane imamo zemlje koje traže snažniji europski proračun, dok su druge vrlo oprezne prema povećanju nacionalnih uplata i traže rezove. Za mene je pritom najvažnije da se kompromis ne postigne na štetu poljoprivredne i kohezijske politike. Kohezija i poljoprivreda nisu trošak, nego ulaganje u budućnost, sigurnost hrane, smanjenje regionalnih razlika i u konkurentnost cijele Unije. Ako dođe do smanjenja ukupnog proračuna, postoji realan rizik da će primjerice upravo kohezijska sredstva biti pod pritiskom. Hrvatska zato mora biti vrlo jasna: pojednostavljenje korištenja fondova da, ali ne centralizaciji i ne slabljenju regionalne dimenzije kohezijske politike.

Hrvatska ne može EU sredstva nadoknaditi nacionalnim proračunom

Na tom tragu, što bi konkretno za Hrvatsku značilo da se smanje kohezijska sredstva?

Hrvatska je najbolji primjer koliko su kohezijska sredstva važna. Iz kohezijskih fondova Hrvatska je financirala mnoge infrastrukturne projekte u području prometne povezanosti, mnoge projekte ruralnog razvoja, od Zagorja do Dalmacije. Svako smanjivanje sredstava za Zajedničku poljoprivrednu politiku i kohezijsku politiku EU izravno ugrožava opstanak ruralnih područja. Posljedice toga ne bi osjetila samo poljoprivreda, već bi se one prelile na ukupni gospodarski i društveni razvoj.

Očekivanje da bi države članice smanjenje europskih sredstava mogle nadoknaditi većim izdvajanjima iz nacionalnih proračuna, u hrvatskom slučaju, teško je vidjeti kako bi to bilo moguće. Naš je državni proračun izrazito opterećen i nestabilan, a već sada svjedočimo situaciji u kojoj prihodi nisu ostvareni u skladu s očekivanjima te se rebalansom smanjuju sredstva za brojne važne stavke.

Za kraj, sve se češće u bogatijim državama članicama može čuti argument da manje razvijene zemlje putem kohezijskih fondova 'žive' na njihov račun. Jeste li se s takvim stavovima susretali u Europskom parlamentu i kako na njih odgovarate? Umire li lagano europska solidarnost?

Svatko od 27 država članica gleda svoje nacionalne interese i radi računicu uplate-isplate iz EU fondova sukladno tome, to je sve jasno. Međutim, moram priznati da meni osobno nitko još nije pristupio sa stavom da Hrvatska, ili bilo koja manje razvijena zemlja živi na “nečiji račun”, iako me takav stav ne bi iznenadilo. Nije tajna da neke države dobiju više, a uplaćuju manje. Ali valja podsjetiti kako je Europska unija mnogo više od ekonomske računice i takve matematike. Svaka od 27 članica ima svoje mjesto u Uniji, a ako me pitate: naravno da bih i ja volio da je Hrvatska pri vrhu razvijenih zemalja, da se ne oslanjamo u tolikoj mjeri ne europska sredstva već da smo samodostatni do određene mjere. Ali to je “zasluga” HDZ-ovih Vlada koje nas vode već 10-ak godina, i prema svim rangiranjima u EU, vode nas prema dnu. Osim u korupciji, tu smo uvijek među prvima.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta EuSEE, koji sufinancira Europska unija. Izneseni stavovi i mišljenja su, međutim, isključivo stavovi autora/autorica i ne odražavaju nužno stavove tijela koje je dodijelilo autorski doprinos te se Europska unija ne može smatrati odgovornom za njih.