Dan ranije slušala sam njezino predavanje u Bareceloni, u Mazda Space centru hipsterski ukrašenom oldtimerima. Ovaj japanski proizvođač automobila ima sjedište u Hiroshimi, simbolu stradanja u Drugom svjetskom ratu, i poslednjih nekoliko godina sponzorira Nobelovu nagradu za mir. Stoga ne čudi što je ova kompanija u Europu, na Barcelona Challengers konferenciju, dovela dvije dobitnice te nagrade, Tawakkol Karman i Leymah Gbowee. Dvije snažne žene, koje su na ulicama okupljale tisuće prosvjednika i rušile diktatore u Jemenu i Liberiji, danas su prepoznate kao primjer ženskog liderstva, no koliko su problemi u njihovim zemljama daleko od rješenja, govori i podatak da obje trenutno žive u inozemstvu. Kao da za revolucionarke više nema mjesta u domovinama. Karman su novi pobunjenici okupirali dom, Gbowee se, doznala sam kasnije na večeri, posvađala s predsjednicom koju je dovela na vlast, pa većinu vremena provodi u Gani.

Tawakkol Karman simbol je Arapskog proljeća u Jemenu. Žena koju nazivaju 'majkom revolucije' danas ima 36 godina, a prije četiri godine organizirala je masovne prosvjede u Sani i srušila režim Alija Saleha, koji je zemljom upravljao tridesetak godina i nakon Gadafija bio najdugovječniji vladar Bliskog istoka. No stvari su se od tada dodatno zakomplicirale, teritorij Jemena podijeljen je kao u igri Riziko. Svrgnuti predsjednik Ali Saleh sada podržava Hutije, šijitske pobunjenike koji su uz podršku Irana osvojili znatan dio Jemena i ratuju sa sunitskim snagama aktualnog predsjednika Hadija, koji je pak pred borbama pobjegao u Saudijsku Arabiju - moćnu državu koja ratuje na njegovoj strani učestalim bombardiranjima. U Jemenu djeluje i najopasniji ogranak Al Kaide, ali i džihadisti ISIL-a. Premda taj podatak nije nešto što ćete pronaći na Wikipediji, Karman tvrdi da Ali Saleh podupire Al Kaidu. Zove ga 'glavom zmije'.

U razgovoru s nama novinarima komentirala je nedavno američko ubojstvo dronom jednog od šefova Al Kaide u Jemenu Nasira al-Vuhajšija. 'Generalno sam protiv ubijanja mimo zakona, ali sam i protiv Al Kaide. Ne može se zaustaviti Al Kaida tako da ih se ubija jednog po jednog, treba zaustaviti one koji ih financiraju, daju oružje, daju informacije, a to je bivši predsjednik Jemena Ali Saleh. On je glava zmije, koristi Al Kaidu da ubija Jemence i Zapadnjake. Ako SAD i Zapad žele zaustaviti Al Kaidu u Jemenu, prvo moraju zaustaviti Ali Saleha. Drugo, Zapad treba podržati nas koji smo za mir', poručila je. Kaže da ekstremista nije bilo dok je trajalo Arapsko proljeće, ali ih je nasilje koje su provodili diktatori ohrabrilo. 'Svaki diktator je terorist i svaki je terorist diktator, Bašar Al Asad ne bi mogao biti na vlasti bez ISIS-a, a ISIS ne bi postojao bez njega', smatra.

Na konferenciji posvećenoj ženskom liderstvu ovako je objasnila porijeklo svoje revolucionarne iskre: 'Svačija kriza je i moja kriza. Svačiji problem je i moj problem.' Više puta je bila zatvarana, više puta su je htjeli ubiti. 'Govorili su da moram ostati doma jer sam žena. Smijali su mi se kad sam rekla da ću povesti na cestu milijun Jemenaca, zvali su me ludom. Ali Saleh je govorio: ne vjerujte ludoj ženi', prisjetila se. Tvrdi da se u zatvoru uopće nije bojala, jer nije mislila na sebe, nego na svoju borbu.

'Obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje', jedini je savjet, triput ponovljen, koji Karman nudi svim ženama, ne samo onima u Jemenu, državi u kojoj su posebno izložene nasilju i u kojoj 14 posto djevojčica stupa u brak prije petnaeste godine. Karman je na sreću imala drugačije djetinjstvo, obrazovanog i brižnog oca, odvjetnika koji je čak nakratko bio ministar zloglasnog Ali Saleha kojeg je njegova kći kasnije srušila s vlasti. 'Ja sam bila jedna od desetoro djece u obitelji, bila sam peto dijete. Dok se mojih šestero sestara i troje braće igralo vani, ja sam čitala novine i s tatom gledala vijesti. Nikad mi nije govorio: budi tiho. O svemu smo diskutirali', ispričala je, prisjetivši se i svoje prve mini-revolucije ispred vrata direktora škole zbog nepravednog profesora matematike.

'Majka revolucije' majka je i troje djece. No ni ona ni njezina djeca sada ne žive u Jemenu, niti žive zajedno. Otkako su joj Hutiji okupirali kuću u Sani, djeca su u Dohi, a ona najviše boravi u Istanbulu, gdje ima TV stanicu preko koje nastavlja svoju jemensku borbu. 'Moja djeca pate. Patila su kad sam bila devet mjeseci u šatoru (op. a: živjela je u šatoru u Sani 2011. godine, rukovodeći revolucijom dok su djeca bila doma s njenom majkom). Posjećivala su me nekoliko puta tjedno. Jednom me je kćer molila da se vratim i krenula sam kući, ali ona se predomislila i rekla: nemoj mama, oni su tvoja djeca kao mi. Oni znaju zašto se borim, za slobodu svoje i njihove zemlje, sve to znaju iako su djeca. Živjeli su u Jemenu dok mi nisu okupirali kuću. Sada su kod moje sestre koja radi za Al Jazeeru u Dohi. I kad nismo zajedno, dopisujemo se preko Facebooka i povezani smo kao da smo stalno zajedno u istoj sobi. Jako sam ponosna na njih i oni su ponosni na mene. Ali kada mislim na svoje troje djece, mislim i na svu djecu u Jemenu, nije njima ništa bolje nego mojoj djeci s mojom sestrom.'