Hutisti, službeno poznati kao Ansar Allah, što znači Božji pomagači, jesu naoružani politički i vojni pokret šijitske islamističke orijentacije koji kontrolira sjeverozapadni dio Jemena, uključujući glavni grad Sanu. Pokret je nastao 1990-ih godina na sjeveru zemlje, a ime je dobio po obitelji i plemenu Huti, iz kojeg potječu njegovi osnivači i vođe.

Prvotno je osnovan radi zaštite i promicanja prava zejditskih šijita naspram sunitske većine u Jemenu, ali i kao oporba tadašnjem predsjedniku Abdulahu Salehu, a osnovao ga je Husein al Huti. Nakon što ga je jemenska vojska ubila 2004. godine, što je izazvalo dugogodišnji građanski rat, vodstvo je preuzeo njegov brat Abdul Malik al Huti te ga predvodi i danas.

Hutisti se snažno protive utjecaju SAD-a i Izraela na Bliskom istoku te blisko surađuju s Iranom, a on im pruža političku, financijsku i vojnu potporu. Dio su takozvane Osovine otpora, neformalnog saveza koji uključuje i skupine poput sunitskog Hamasa i šijitskog Hezbolaha. Zbog širenja utjecaja hutista i svrgavanja jemenske vlade Saudijska Arabija je 2015. godine predvodila vojnu koaliciju s ciljem njihova suzbijanja, međutim taj je sukob pretvorio Jemen u poprište razornog posredničkog rata u kojem hutisti sve više vode glavnu riječ.

Integracija u Osovinu otpora i asimetrične tehnologije

Između 2004. i 2010. godine vodili su šest uzastopnih ratova protiv vlasti jemenskog predsjednika, a ti su sukobi služili kao poligon za kaljenje gerilskih taktika i izgradnju čvrste jezgre boraca. Ključna pak prekretnica dogodila se Arapskim proljećem 2011. godine, što je dovelo do unutrašnje fragmentacije Jemena i zarobljavanja državnih resursa. Jedan od presudno važnih događaja za hutiste zbio se 2014. godine, kada su pripadnici tog pokreta zauzeli glavni grad Sanu, prethodno osnovavši taktički oportunistički savez s dojučerašnjim neprijateljem, svrgnutim predsjednikom Salehom.

Taj čin nije bio običan puč, već klasičan primjer zarobljavanja države. Pokret je, naime, apsorbirao arsenal jemenske vojske, uključujući skladišta balističkih projektila iz sovjetske ere. Uz to, hutisti su u svoje redove uspjeli integrirati jemenske obavještajne agencije i vojne strukture, a preuzeli su i kontrolu nad ministarstvima, čime su osigurali administrativnu i teritorijalnu bazu za upravljanje nad većinom populacije.

Iako su oni autohtoni pokret s vlastitim političkim i ekonomskim ciljevima, njihovo prerastanje u regionalnu prijetnju izravno je povezano s tehnološkom i logističkom pomoći Irana i libanonskog Hezbolaha. U okviru iranske doktrine asimetričnog ratovanja i spomenute osovine opora, Jemen je zapravo postao istureni položaj Teherana i njemu bliskih islamističkih terorističkih organizacija.

Valja naglasiti da je Iran osigurao kritični prijenos znanja i tehnologije u nekoliko domena. Nadogradnjom starih zaliha i krijumčarenjem naprednih komponenti za balističke i krstareće projektile, poput onih iz obitelji raketa Burkan, hutisti su stekli sposobnost udara na ciljeve udaljene preko tisuću kilometara. Istovremeno, korištenje jeftinih, ali visokoučinkovitih dronova kamikaza iz serije Kasif i Samad omogućilo im je da nadvladaju skupe zapadne protuzračne sustave i izvode precizne napade na energetsku infrastrukturu Saudijske Arabije te ciljeve u Izraelu.

Geografija kao poluga moći

Također, hutisti su se prometnuli u stručnjake za pomorsko asimetrično ratovanje. Razvoj čamaca na daljinsko upravljanje koji nose eksploziv, kao što je to Shark-33, i protubrodskih projektila stubokom je promijenio pravila ratovanja na moru. Konačno, uspjeli su pretvoriti jemensku geografiju u prvorazredno geopolitičko oružje.

Zauzimanjem ključnih obalnih regija i luka na Crvenom moru, poput Al Hudaide i Moke, skupina je uspostavila izravnu kontrolu nad tjesnacem Bab el Mandeb. Budući da kroz taj tjesnac prolazi oko 12 posto ukupne svjetske trgovine i ključni energetski koridori prema Europi, hutisti su stekli moć ucjene globalne ekonomije.

Njihova sposobnost da jednostranim napadima bespilotnih letjelica i projektila prisile velike međunarodne brodarske tvrtke na preusmjeravanje plovidbenij ruta oko Afrike dokazala je da nedržavni akteri danas mogu projicirati stratešku moć koja nadilazi kapacitete konvencionalnih ratnih mornarica.

Dugogodišnja vojna intervencija koalicije predvođene Saudijskom Arabijom nije uspjela uništiti vojni stroj hutista. Naprotiv, asimetrični karakter njihova ratovanja, karakteriziran niskom gustoćom snaga u prostoru, disperzijom među civilnim stanovništvom i ekstenzivnim miniranjem terena, učinio ih je imunima na kampanje zračnih udara.

Pored svega, hutisti su uspostavili visokosofisticiranu unutrašnju ratnu ekonomiju. Kontrolom carinskih prihoda, oporezivanjem humanitarne pomoći, krijumčarskim mrežama goriva i zapljenom imovine političkih neistomišljenika pokret generira neovisne izvore financiranja koji uspješno zaobilaze međunarodne sankcije. Na kraju, primirja i razdoblja deeskalacije, poput onoga iz 2022. godine, nisu iskoristili za demilitarizaciju, već kao ključan okvir za domaću proizvodnju oružja, preustroj snaga i obuku novih boraca.