NE ZNA ŠTO SU TEMELJI DRŽAVNOSTI

Kujundžić zaradio jedinicu kod povjesničara i pravnika

01.12.2014 u 19:50

Bionic
Reading

Između fraza Milana Kujundžića na predstavljanju njegova predizbornog programa u nedjelju u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski čulo se i nešto konkretno, a to je izbacivanje svega osim Domovinskog rata kao temelja hrvatske državnosti. Stručnjaci za tportal pojašnjavaju da je Kujundžićeva ideja loša za demokraciju, povijest, državu i građane

Idejom o, što Kujundžić naziva 'jednom od središnjih točaka programa', tome da pokrene 'stvaranje novog hrvatskog Ustava, u kojem će pisati da je Hrvatska domovina Hrvata i svih njezinih građana, a da je temelj hrvatske države isključivo Domovinski rat', ovaj predsjednički kandidat građanima nudi brisanje hrvatske povijesti unazad od 1991, kao svojevrsne nove ere. Program je tako i stilizirao, pa su tu 'novi izborni sustav', 'nova javna uprava i regionalni ustroj', 'nova gospodarska i socijalna politika', 'nova energetska politika', sve 'novo', bez obzira na činjenicu da predsjednik Republike nema ovlasti iz tih područja, osim predstavljanja države u zemlji i inozemstvu, vojnih i sigurnosnih te protokolarne ovlasti.

Udarna je ideja o novom Ustavu u kojem bi, prema Kujundžiću, samo Domovinski rat bio temelj hrvatske države, a izbačeno sve ovo: srednjevjekovno kraljevstvo, pragmatična sankcija, Hrvatsko-ugarska nagodba, Država SHS i ZAVNOH. Što je rekao u Maloj dvorani, pred oko tristo sljedbenika, to je Kujundžić točno tako nabrojao i u pisanom programu dajući do znanja da povijest od 7. stoljeća ne smatra važnim za državnost Hrvatske.

Stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu da je takvo ponašanje loše, a ideja neprihvatljiva. Prof. dr. sc. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, objašnjava da postoje tri razloga zbog kojih je pogrešan Kujundžićev prijedlog.


Prvo i temeljno, ovakav pristup - izbrisati sve osim Domovinskog rata - na načelnoj je razini neprihvatljiv, jer je nasljednik pogrešnih stajališta da država, pravni poredak i društvo nastaju od jednog trenutka u vremenu, a da sve što je bilo prije nije pravno relevantno i ne utječe na ono što će biti poslije. To je stajalište 'sa mnom, s ovom povijesnom činjenicom, počinje povijest naše države', bez obzira o kojoj se činjenici radilo. Dakle načelno je pogrešan stav. Drugo, to je pravno, pa i pravno-povijesno, neprihvatljivo jer hrvatska državnost nije utemeljena isključivo na Domovinskom ratu, nego i na nizu prethodnih državnopravnih zbivanja, prava, okolnosti. No ako odlučujemo ne nabrajati druga zbivanja, svakako moramo navesti pravne i vrijednosne temelje hrvatske države, a antifašizam, europski vrijednosni krug, vladavina prava i slično, to inherentno jesu. Treće, i možda najapsurdnije u navedenom prijedlogu, jest to da on implicira kako su antifašizam i Domovinski rat nešto različito. Naime hrvatska je država utemeljena na borbi protiv svih totalitarnih režima, i fašističkih, i komunističkih, i nacionalističkih. Domovinski rat i antifašizam su međusobno komplementarni, dijelom preklapajući pojmovi, a zajedno čine dio većeg opsega vrijednosti koje zajedno možemo nazvati 'suprotstavljanje i odricanje od svih totalitarnih sustava'. Domovinski rat je neposredno važan za ostvarenje državnosti, ali jednako tako je i antifašizam, koji je zbacio protunarodni režim NDH i koji je doveo do ZAVNOH-ovskih granica koje smo uspješno obranili u Domovinskom ratu te koje su međunarodno priznate i dan danas, uz onih nekoliko spornih područja i neriješenih pitanja, o čemu ovdje nije riječ', objasnila je profesorica Barić.

Kujundžić ne prolazi ni na ispitu povjesničara. Dr. sc. Hrvoje Klasić, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, podsjeća da hrvatska povijest nije počela 1991, a da je i inače potpuno pogrešno procesima davati nulte godine jer je nastanak države proces.

Žao mi je što neki kandidati ne uče iz prošlosti i što ne znaju što su i zašto za Hrvatsku značile 1918, 1939, 1945. i druge važne godine. Hrvati su se stoljećima borili za svoju državnost pa je potpuno pogrešno proglašavati temeljem samo jedan povijesni period. Očito neki pojedinci i dalje povezuju antifašizam s komunizmom iako bi trebali znati da svi antifašisti nisu bili komunisti, ali svi komunisti jesu bili antifašisti. Zahvaljujući tome činjenica je da se 1945. Hrvatska našla na pravoj strani povijesti, a velika zasluga u tome je Komunističke partije - ona je ta koja je pozvala i vodila ustanak. To ne znači da se sve kasnije ne treba analizirati. Isto tako, ne znači da se one koji su se 1941. podigli protiv fašizma može šikanirati. No kod nas se ova pitanja, a to je očigledno, koriste u dnevnopolitičkoj funkciji, bolje rečeno dnevnopolitikantskim, pa onda valja pitati ovakve predlagatelje što bi na njihovu ideju rekao Franjo Tuđman, koji se kao 20-godišnji antifašist i partizan pridružio obrani zemlje od fašizma?', istakao je dr.sc. Klasić.

Profesor povijesti Zdenko Samaržija pojašnjava Kujundžiću da je ovo pitanje najlakše shvatiti kao odnos dobra i zla.

Tko ne razlikuje dobro od zla, nije dobro odgojen ili ima drugih razloga da relativizira dobro, pa čak i opravdava zlo. Antifašizam je putokaz dobrote u grdim vremenima, snaga hrvatskoga naroda kojeg fašizam i nacizam nisu uspjeli privući na svoju stranu premda su nositelji novoga poretka u Europi mahali primamljivim darom, što je bilo oslobađanje od velikosrpske hegemonije i objedinjavanja dijela hrvatskoga korpusa u jedinstvenu nacionalnu državu. Međutim neulazak Međimurja, Baranje i Bačke u nacionalnu državu Hrvata te ostajanje Istre, kvarnerskih otoka i dijela Dalmacije u monarhističkoj Italiji, a odmah zatim nedobronamjerni potezi vlasti prema političkim neistomišljenicima i surovi postupci prema nacionalnim zajednicama usmjerili su hrvatski narod u borbu protiv nedemokratskog i zlonamjernog sustava, kojem je navodna hrvatska državna nezavisnost bila izlika za provođenje terora.

VIŠAK U KUJUNDŽIĆEVOM USTAVU

Ustav Republike Hrvatske temeljima državnosti proglašava ove događaje koje bi Kujundžić izbrisao: -hrvatske kneževine u VII. stoljeću; -srednjovjekovna samostalna država u IX. stoljeću; -Kraljevstvo Hrvata u X. stoljeću; -održanje hrvatskog državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji; -odluka Hrvatskoga sabora 1527. o izboru kralja iz habsburške dinastije; -odluka Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712; -zaključci Hrvatskoga sabora iz 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskoga naroda; -Hrvatsko-ugarska nagodba 1868; -odluka Hrvatskoga sabora 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba; -činjenica da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918), poslije (3. listopada 1929) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao; -Banovina Hrvatska 1939; -uspostava temelja državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Državne Hrvatske (1941) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963-1990). Čak i nakon toga, naš Ustav ističe da su jedan od temelja državnosti i demokratski izbori 1990, novi Ustav te godine i tek onda pobjeda u Domovinskom ratu. Sve što prethodi ratu, smatra Kujundžić, dakle i godina donošenja Ustava i demokratski izbori, sve treba izbaciti.