Moskva pritom kombinira nuklearno zastrašivanje s pritiskom koji ostaje ispod praga otvorenog rata. Cilj takvog pristupa, prema analizi objavljenoj u Kyiv Postu, jest utjecati na ponašanje NATO-a i otežati daljnju zapadnu potporu Ukrajini.

Zamjenica glavnog tajnika NATO-a Radmila Šekerinska ranije je upozorila da se ruska nuklearna retorika pojačava kada se Moskva suočava s vojnim neuspjesima ili pritiskom na kritičnu infrastrukturu. Prema njezinu tumačenju, takve poruke trebale bi potkopati odlučnost Ukrajine i oslabiti potporu njezinih zapadnih saveznika.

Kalinjingrad je ruska strateška ranjiva točka

Kalinjingrad je za Moskvu iznimno važan, ali geografski izoliran teritorij. Ruska enklava nalazi se između Poljske i Litve, na obali Baltičkog mora, odvojena od ostatka Rusije.

Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu NATO je dodatno ojačao svoju vojnu prisutnost na istočnom krilu, a ulazak Finske i Švedske u Savez dodatno je promijenio odnos snaga na sjeveru Europe. NATO sada ima kontrolu nad većim dijelom baltičke obale, što dodatno povećava strateški pritisak na Kalinjingrad.

Rusija je tu enklavu snažno militarizirala, no u slučaju ozbiljnog sukoba s NATO-om njezino opskrbljivanje i pojačavanje predstavljali bi velik logistički izazov.

Upravo zato Moskva sve više koristi drugačiji oblik pritiska. Poruka da je spremna upotrijebiti 'cijeli svoj arsenal' može se shvatiti kao pokušaj da se bilo kakvo vojno djelovanje NATO-a oko Kalinjingrada prikaže kao potencijalni korak prema nuklearnoj eskalaciji.

NATO, međutim, odbacuje takvo tumačenje. Savez ističe da je obrambena organizacija te da njegove vojne vježbe i raspoređivanje snaga ne predstavljaju prijetnju ruskom teritoriju.

U međuvremenu je NATP od 2022. godine značajno ojačao istočno krilo, među ostalim dodatnim borbenim snagama, protuzračnom i proturaketnom obranom, nadzorom te novim regionalnim obrambenim planovima. Savez te poteze obrazlaže ruskom invazijom na Ukrajinu i sve izraženijim neprijateljskim aktivnostima Moskve prema državama članicama.

Od nuklearnih prijetnji do sabotaža

Nuklearna retorika pritom je samo jedan dio šireg ruskog pritiska na NATO. Zapadne vlade i dužnosnici Saveza posljednjih godina sve češće upozoravaju na aktivnosti koje ostaju ispod praga otvorenog rata.

Riječ je o sabotažama, kibernetičkim napadima, ometanju elektroničkih sustava, upadima dronova i drugim operacijama koje je teško jednoznačno kvalificirati kao oružani napad, ali mogu izazvati ozbiljne probleme.

Vrhovni saveznički zapovjednik NATO-a za Europu, general Alexus Grynkewich, rekao je da je cilj Moskve 'slomiti volju' država koje podupiru Ukrajinu. Pozvao je vlade da, kada za to postoje dokazi, javno razotkriju i pripišu Rusiji sabotaže i druge destabilizirajuće operacije.

Baltik je pritom postao jedno od najvidljivijih područja takvog pritiska. Zrakoplovstvo se već dulje suočava s učestalim ometanjem GPS signala, a Finnair je zbog gotovo svakodnevnih poremećaja prilagodio dio obuke pilota i operativnih procedura.

NATO je odvojeno dokumentirao širu rusku kampanju koja uključuje sabotaže, nasilje, kibernetičke operacije, elektroničko ometanje i dezinformacije na području država članica.

U tom kontekstu i novo rusko upozorenje povezano s Kalinjingradom može se promatrati kao još jedan sloj pritiska: podizanje straha na strateškoj razini uz istodobno djelovanje ispod praga otvorenog sukoba.

NATO ne želi upasti u 'zamku'

NATO zasad nastoji odgovoriti odmjereno i ne prihvatiti okvir koji postavlja Rusija. Savez naglašava svoju obrambenu prirodu i odbacuje ruske prijetnje, nastojeći istodobno spriječiti da Kremlj predstavi vlastitu militarizaciju kao odgovor na navodnu zapadnu agresiju.

Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte više je puta poručio da ruski hibridni napadi neće dovesti do smanjenja zapadne potpore Ukrajini.

'Naša reakcija uvijek će biti veća potpora Ukrajini', rekao je ranije ovog mjeseca, upozoravajući da Moskva pokušajima stvaranja straha i podjela neće postići željeni učinak.

Prošlog je tjedna ponovno pozvao saveznike da 'ne upadnu u njegovu zamku' i dopuste da ruski hibridni napadi skrenu pozornost s Ukrajine.

Ipak, prostor za pogrešnu procjenu sve je veći. Nagomilavanje vojnih snaga na Baltiku, incidenti u zračnom prostoru, sabotaže, elektroničko ratovanje i sve otvorenija nuklearna retorika povećavaju mogućnost da se pojedinačni incident pretvori u širu krizu.