Početkom nove sezone grijanja kućanstva ponovno računaju koliko će ih stajati održavanje ugodne temperature u domu. Iako su cijene pojedinih energenata porasle, razlike među načinima grijanja i dalje su velike, a konačni trošak ne ovisi samo o cijeni energenta, već i o učinkovitosti uređaja, kvaliteti toplinske izolacije te mogućnosti korištenja državnih subvencija.

Usporedili smo okvirne troškove različitih sustava grijanja za prosječno toplinski izoliran stambeni prostor površine oko 100 četvornih metara. Prema korištenoj procjeni, za njegovo godišnje zagrijavanje potrebno je približno 20.000 kilovatsati toplinske energije.

Riječ je o informativnim izračunima te stvarni računi mogu odstupati ovisno o klimatskim uvjetima, navikama ukućana, cijenama energenata, tarifama distributera i stanju sustava grijanja. Važnu ulogu imaju i troškovi održavanja, nabave i dostave goriva te početno ulaganje u opremu.

Gradske toplane: Među najpovoljnijim načinima grijanja

Kućanstva priključena na sustav centraliziranog grijanja imaju jednu od povoljnijih opcija za zagrijavanje stambenog prostora. Troškovi ovise o gradu, distribucijskom području i karakteristikama toplinskog sustava, a dio cijene pokriven je državnim subvencijama.

Prema našim procjenama, najpovoljnije je grijanje u Zagrebu, gdje cijena kilovatsata toplinske energije, uključujući proizvodnju, distribuciju, fiksne naknade i PDV od pet posto, iznosi oko 0,04 eura.

Za stan od 100 četvornih metara to bi značilo približno 800 eura godišnje, odnosno oko 67 eura mjesečno u prosjeku, zbog čega je grijanje iz gradske toplane među najjeftinijim opcijama za kućanstva koja već imaju pristup takvom sustavu.

Gradski plin: Poskupljenje bez većeg udara na kućni budžet

Cijena gradskog plina od 1. listopada porasla je za 7,5 posto, s 54 na 58 eura po megavatsatu. Ipak, zahvaljujući državnim mjerama pomoći, one za kućanstva koja koriste javnu uslugu ostaju zaštićene od punog učinka poskupljenja.

Kada se uzme u obzir cijena plina s troškovima distribucije i fiksnim naknadama, ukupni trošak kilovatsata prema našoj procjeni iznosi oko šest centi.

Za zagrijavanje stana površine stotinjak četvornih metara kućanstvo koje se grije plinskim bojlerom ili peći trebalo bi izdvojiti oko 1200 eura godišnje, odnosno približno 100 eura mjesečno.

Plin je tako i dalje konkurentan izbor, osobito za kućanstva koja već imaju ugrađen plinski sustav i ne moraju ulagati u novu opremu. Međutim pri odluci o dugoročnom načinu grijanja treba uzeti u obzir i buduća kretanja cijena te troškove održavanja uređaja.

Dizalice topline: Veća učinkovitost, niži računi

Dizalice topline ubrajaju se među energetski najučinkovitije sustave grijanja. Umjesto da proizvode toplinu izgaranjem goriva ili izravnim pretvaranjem električne energije u toplinu, one prenose toplinsku energiju iz okoliša – zraka, tla ili podzemnih voda – u unutrašnjost zgrade.

Upravo je u tome njihova najveća prednost. Ovisno o vrsti uređaja, vanjskoj temperaturi i načinu rada, dizalica topline može isporučiti nekoliko kilovatsati toplinske energije za svaki kilovatsat potrošene električne energije.

Za grijanje referentnog stana od 100 četvornih metara godišnji trošak, prema našoj procjeni, kreće se od 800 do 1200 eura, a konačan iznos ovisi o učinkovitosti uređaja, toplinskim karakteristikama zgrade i cijeni električne energije.

Dizalice topline mogu znatno smanjiti račune za grijanje, a pritom smanjuju izravne emisije u odnosu na sustave koji koriste fosilna goriva. Ipak, njihova isplativost ne ovisi samo o potrošnji jer je potrebno uračunati početnu cijenu uređaja, troškove ugradnje i eventualnu prilagodbu postojećeg sustava grijanja.

Zbog toga su posebno zanimljive u novogradnji i energetski obnovljenim kućama, ali mogu biti isplative i u drugim objektima ako su pravilno dimenzionirane i ugrađene.

Ogrjevno drvo: Tradicionalno grijanje koje i dalje ima smisla

Drvo je i dalje važan energent, osobito u ruralnim dijelovima Hrvatske. Njegova cijena ovisi o vrsti, regiji, sezoni i dostupnosti, ali i o tome kupuje li kućanstvo već pripremljena drva ili ih samo obrađuje i skladišti.

Bukva i grab često su među traženijim vrstama zbog svojih ogrjevnih svojstava, a u praksi se koriste i hrast, jasen, bagrem itd. Za dio kupaca dodatnu prednost predstavljaju mogućnosti povoljnije nabave, primjerice preko Hrvatskih šuma, ovisno o aktualnim uvjetima prodaje.

Prema okvirnom izračunu, grijanje stambenog prostora od stotinjak četvornih metara na drva stoji između 1000 i 1200 eura godišnje.

No niska cijena same sirovine ne znači nužno i najniži ukupni trošak. Važni su i učinkovitost peći ili kotla, kvaliteta i vlažnost drva te troškovi prijevoza i skladištenja. Osim toga, grijanje na drva zahtijeva više fizičkog rada, redovito loženje i čišćenje te odgovarajuće održavanje dimnjaka i uređaja.

Za kućanstva koja imaju povoljan pristup kvalitetnom drvu ono i dalje može biti razumna financijska opcija, ali konačna računica ovisi o načinu korištenja i učinkovitosti sustava.

Peleti: Praktično grijanje, ali cijene su skočile

Drveni peleti nude dobru energetsku učinkovitost i praktičniji način grijanja od klasičnih peći na drva, osobito zahvaljujući mogućnosti automatiziranog doziranja. Ipak, rast cijena smanjio je njihovu financijsku prednost u odnosu na neke druge energente.

Cijena peleta trenutačno se kreće od približno 0,40 do 0,50 eura po kilogramu, ovisno o kvaliteti i načinu pakiranja. Kupnja većih količina u pravilu je povoljnija dok su manja pakiranja skuplja po kilogramu, a u konačan trošak treba uračunati i eventualnu dostavu.

Za zagrijavanje prosječno izoliranog stambenog prostora od oko 100 četvornih metara godišnja potrošnja peleta ovisi o toplinskim gubicima zgrade, učinkovitosti kotla i vremenskim uvjetima. Uz pretpostavljenu potrošnju od nekoliko tona tijekom sezone, trošak može iznositi od 1600 do 2000 eura godišnje, ovisno o stvarnoj potrošnji i nabavnoj cijeni.

Električne grijalice: Jednostavno rješenje, ali skupo za cijelu zimu

Električne grijalice privlače jednostavnošću korištenja: ne zahtijevaju dimnjak, skladištenje goriva ni složen sustav instalacija. Zbog toga mogu biti praktične za povremeno zagrijavanje prostorija, vikendica ili manjih prostora.

Problem nastaje kada se koriste kao glavni izvor topline tijekom cijele sezone grijanja. Klasične električne grijalice gotovo svu potrošenu električnu energiju pretvaraju u toplinu na mjestu korištenja, ali pritom ne ostvaruju višestruki učinak koji omogućuju dizalice topline, zbog čega grijanje pomoću njih može biti višestruko skuplje, ovisno o tarifama i učinkovitosti konkretnog sustava.

Računica može biti povoljnija ako kućanstvo raspolaže vlastitom solarnom elektranom i može iskoristiti dio proizvedene električne energije za grijanje. I tada treba uzeti u obzir to da se proizvodnja solarne energije tijekom zime razlikuje od proizvodnje u toplijem dijelu godine.

Za većinu kućanstava električne grijalice stoga su prikladnije kao dopunski nego kao glavni način grijanja.

Loživo ulje: Jedna od najskupljih opcija

Loživo ulje nekad je bilo raširen izbor za grijanje obiteljskih kuća, no rast cijena učinio ga je znatno manje konkurentnim u odnosu na druge energente.

Prema podacima korištenima u ovoj usporedbi, cijena litre loživog ulja iznosi oko 1,62 eura. Uz takvu cijenu, godišnji trošak grijanja referentnog stambenog prostora procjenjuje se na približno 3250 eura, odnosno oko 270 eura mjesečno u godišnjem prosjeku.

To je znatno više od procijenjenih troškova grijanja na plin, drva ili toplinsku energiju iz gradske toplane. Za kućanstva koja još koriste kotlove na loživo ulje ova sezona može biti dodatni poticaj za razmatranje energetske obnove ili prelaska na učinkovitiji sustav.

Takva promjena zahtijeva početno ulaganje, pa odluku treba donijeti nakon usporedbe ukupnih troškova, uključujući nabavu i ugradnju nove opreme, moguće subvencije i očekivane uštede tijekom njezina radnog vijeka.

Zaključak: Najjeftinije grijanje nije uvijek ono s najnižom cijenom energenta

Usporedba pokazuje da među povoljnijim opcijama prednost imaju gradske toplane i dizalice topline, a plin ostaje konkurentan zahvaljujući državnim mjerama zaštite kućanstava. Ogrjevno drvo može biti isplativo onima koji ga nabavljaju po povoljnoj cijeni dok su peleti zbog poskupljenja izgubili dio svoje financijske privlačnosti. Izravno električno grijanje uglavnom je primjerenije za povremenu upotrebu, a loživo ulje trenutačno je među najskupljim rješenjima.

Ipak, najniži račun za energent ne znači automatski i najpovoljnije grijanje. Za realnu usporedbu potrebno je uračunati učinkovitost uređaja, troškove održavanja, cijenu ugradnje i mogućnost korištenja subvencija. Jednako je važna i kvaliteta toplinske izolacije: kuća koja gubi mnogo topline trošit će više bez obzira na to koji energent koristi.

Kućanstvima koja već imaju funkcionalan sustav grijanja promjena energenta ne mora se odmah isplatiti, osobito ako zahtijeva veliku početnu investiciju, no prilikom obnove doma, zamjene dotrajalog kotla ili gradnje nove kuće vrijedi razmotriti dugoročne troškove, a ne samo cijenu grijanja u jednoj sezoni.

Najveće uštede često ne dolaze samo promjenom energenta, već smanjenjem gubitaka topline. Bolja izolacija, kvalitetna stolarija, pravilno podešavanje sustava i razumno upravljanje temperaturom mogu smanjiti potrošnju iz godine u godinu. Upravo je kombinacija učinkovitog sustava grijanja i energetski kvalitetnog doma najbolji način da kućanstva dugoročno zaštite svoj budžet od novih poskupljenja.