ZORAN MALENICA

Katolička crkva budi se pred izazovima krize

26.06.2009 u 10:44

Bionic
Reading

Ambicija Katoličke crkve da bude prisutna u političkom životu, kako na globalnom svjetskom planu tako i u pojedinim državama u kojima u većoj ili manjoj mjeri žive katolički vjernici, nameće pitanje i o tome što ona misli o aktualnoj gospodarskoj, financijskoj i uopće društvenoj krizi

Uobičajeni načini zauzimanja službenih stavova koje Crkva prakticira dosta su spori, tako da do sada nismo imali priliku pročitati ili čuti njezine službene stavove o aktualnoj krizi. Jedan od tih načina je papina enciklika. Nije mi poznato priprema li papa Benedikt XVI. encikliku na tu temu.

Međutim, u nekim nedavnim istupima pape Benedikta XVI. kao i nekih drugih visokih katoličkih velikodostojanstvenika izricane su određene ocjene o uzrocima suvremene krize. U tim ocjenama prevladava stav da aktualna kriza nije samo gospodarska i financijska, nego daleko dublja – moralna i antropološka. Ta kriza uzrokovana je zanemarivanjem nekih temeljnih vrijednosti kao što su: zapostavljanje individue (pojedinca) kao primarno duhovnog bića, nadmoć materijalnih vrijednosti nad duhovnima, nepostojanje solidarnosti s onima koji su gubitnici neoliberalnog modela kapitalizma i razvoja...

Zapostavljene su upravo one vrijednosti koje naglašava katolička religija, pa Katolička crkva smatra da reafirmacija tih vrijednosti u cjelini društvenog života može biti ishodište i put izlaska iz krize.

Stjecajem okolnosti, početkom lipnja mjeseca u našoj zemlji dogodila su se dva događaja koji pokazuju nastojanje Katoličke crkve da se uključi u rasprave o uzrocima društvene krize, a vjerojatno i želju da dade vlastiti doprinos njezinu prevladavanju.

Najprije je 3. lipnja Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije objavila izjavu o sadašnjoj krizi u svijetu i u Hrvatskoj. Polazna teza je da danas, odnosno u zadnjih dvadesetak godina, u svijetu prevladava financijski kapitalizam koji je razgradio prethodni tip industrijskog kapitalizma u kojem se bila uspostavila kakva-takva ravnoteža između ljudskog rada i kapitala. Financijski kapitalizam poticao je na nerazumnu potrošnju i sve veće zaduživanje, pa je razvio čitav niz složenih i mutnih financijskih 'proizvoda' u koje je uključio i tražbine koje nema tko vratiti. To su bili, primjerice, američki hipotekarni zajmovi zbog kojih je i započela financijska kriza u Americi.

U nastavku Izjave kaže se da sadašnja kriza nije u svojoj biti primarno financijska ni ekonomska 'nego financijsko-ekonomska erupcija krivih - i utoliko neprihvatljivih – antropoloških pretpostavaka na kojima počiva kompleks neoliberalne koncepcije države i društva'.

Ocjenjujući položaj Hrvatske u sklopu svjetske krize, autori Izjave ustvrđuju da je Hrvatska 'što zbog nesretnih okolnosti iz daljnje i bliže povijesti, što zbog lakomislenih gospodarskih i socijalnih politika koje se temelje na logici rasprodaje nacionalnog bogatstva, inozemnoga zaduživanja i nekontrolirane potrošnje bez pokrića', dovedena do ruba dužničkog ropstva i socijalne nesigurnosti s nasumičnim smanjivanjem socijalnih prava.

Pišući o dosadašnjim nastojanjima vođa glavnih svjetskih sila (udruženih u G-8 i G-20) da se iziđe iz duboke krize, autori Izjave naglašavaju da se svijet danas nalazi pred sljedećim izborom: 'ili nastaviti bezumnu trku glavom u zid, ili osigurati da u tržišnoj utakmici ne stradavaju slabiji, da se radna mjesta ne sele po logici najvećeg profita, ukratko da se umjesto pohlepe i rasipanja ozakone nova pravila, primjerice pravo zdravstvene potrebe i prehrambene suverenosti, dužnost umjerenosti u zaduživanju i u trošenju fosilnih energenata, carine na proizvode koji ne poštuju okoliš ili socijalna prava, svjetski porez na spekulativne transakcije...' Za ostvarenje tih ciljeva potreban je povratak politike i države na njihovo mjesto prvenstva i ulogu arbitra u demokratskom svijetu.

Procjenjujući što bi hrvatska politika i država trebale učiniti u sklopu mjera za prevladavanje krize u našem društvu, Izjava posebno apostrofira obavezu izgradnje socijalne države (pri tome treba podsjetiti da je i u hrvatskom Ustavu država definirana i kao socijalna). U tome smislu država treba sada pomoći mladima koji su se zadužili za svoje obrazovanje, kupnju stana ili otvaranje poduzeća, i to beneficiranjem kamata ili moratorijem otplate kredita. Isto tako, država treba pomoći ratarima i ribarima koji su se zadužili za kupnju zemlje i stoke, brodova i mreža. Treba potaknuti specijalizaciju hrvatskih brodogradilišta za proizvodnju novih vrsta plovila

Komisija smatra da treba odgoditi za neka bolja vremena one projekte koji nisu od primarne važnosti za prevladavanje recesije i očuvanje radnih mjesta te da državni novac treba utrošiti na obnovljive izvore energije, očuvanje šuma, vode i mora. Oni plediraju i za novu poreznu politiku koja će manje oporezivati rad, a više kapital, posebno spekulativni, kao i igre na sreću.

Drugi događaj koji se zbio u Zagrebu 9. lipnja također je u središtu interesa imao gospodarsko-financijsku krizu. Naime, toga dana održan je sastanak europskih biskupa zaduženih za socijalna pitanja. Sastanku je prisustvovalo 37 delegata koji su predstavljali 22 biskupske konferencije. Domaćin skupa bio je kardinal Josip Bozanić koji je i potpredsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE-a).

Tema biskupskog sastanka bila je: Gospodarsko-financijska kriza: očajavati ili nadati se? Iskustva, inicijative, problemi i odgovori Crkve u Europi. Osnovna intencija sastanka bila je razmjena iskustava i informacija o gospodarskom i socijalnom stanju u pojedinim europskim državama s ciljem da se na osnovu tih informacija dogovore pravci djelovanja crkvenih institucija. U Europi već postoje određene biskupske komisije odnosno građanske udruge kršćanskog nadahnuća koje se bave rješavanjem socijalnih problema građanstva. S druge strane, ako je u kontekstu aktualne krize i njezinih posljedica potrebno intelektualno produbiti socijalni nauk Crkve, tu su katolička sveučilišta i istraživački centri koji mogu dati svoj doprinos na tome planu.

Na sastanku se raspravljalo i o vezi između evangelizacije i socijalnih problema. 'Svaki pokušaj da se pastoralno poslanje ili evangelizacija odijeli od socijalnih problematika, predstavljalo bi veliku pogrešku i ostavio bi dojam da socijalna pravednost nema ništa zajedničko s vjerom ili da Bog nije Gospodar povijesti.' Zato je predsjednik CCEE-a, mađarski kardinal Erdo pozvao europske komisije za pravdu i mir da svojim djelovanjem donesu 'svijetu riječ nade' i povjerenja, posebno 'dok brane najranjivije'. Kardinal je najavio da će predložiti osnivanje posebne biskupske komisije za ta pitanja pri Vijeću europskih biskupskih konferencija.

Iz sadržaja susreta i dokumenata o kojima sam ovdje pisao dade se zaključiti da će Katolička crkva, kako na europskom tako i na hrvatskom planu, u sljedećim mjesecima biti vrlo aktivna u nastojanju da dade svoj doprinos ublažavanju negativnih socijalnih posljedica gospodarsko-socijalne krize koju proživljavamo