Misije na motociklima postaju sve popularnija taktika: vojnici nastoje kreirati što više destrukcije i kaosa prije nego što budu ubijeni ili zarobljeni.

Ruska vojska tako juri prema ničijoj zemlji. Vozeći preko stepe brzinom od 80 km/h na jeftinim kineskim motociklima, njihov je cilj probiti ukrajinsku obranu i unijeti pomutnju iza neprijateljskih linija.

No malo tko uspije u tome jer većinu ubiju dronovi ili topnička vatra. Neki pak padnu u kratere granata. Očekivani životni vijek onih koji prežive početni juriš tek se neznatno produžuje – ostaju izolirani i okruženi neprijateljem, piše The Times.

Samoubilačka misija

'U osnovi je to samoubilačka misija', kaže Jevhen, časnik u 28. ukrajinskoj brigadi. 'Jer se nikada ne vrate.'

Unatoč tome, napadi na motorima, koje ruska vojska naziva svojim 'željeznim konjima', postaju sve istaknutiji element strategije Rusa kao odgovor na sve veću rasprostranjenost dronova, a oni uzrokuju i do 70 posto svih žrtava.

Početak ljeta donio je intenziviranje ofenzivnih akcija. Ruske snage sada izvode više od 200 napada duž prve crte dnevno – više nego dvostruko u odnosu na travanj. Oko dvije petine tih napada odvija se u okolici Pokrovska, jednog od zadnjih ukrajinskih uporišta u Donbasu, te obližnjeg Torecka, dugogodišnjeg trna u oku ruskih ambicija da zauzmu cijelu regiju.

Juriš bajkera u ranu zoru

Prije otprilike tri mjeseca motocikli su se prvi put pojavili na dijelu fronta oko Torecka, a koji 33-godišnji Jevhen i njegova brigada drže još od studenog 2022. U samo nekoliko tjedana njihovi juriši postali su svakodnevica: deset do dvadeset vojnika na motociklima, raspoređenih u širini od oko 400 metara, juri prema ukrajinskim položajima u zoru.

Njihova brzina i raspršeno formiranje otežavaju presretanje, zahtijevajući od ukrajinskih pilota dronova iznimnu preciznost i vještinu. Ipak, ničija zemlja ondje je toliko široka da je uspije prijeći tek oko četvrtina napadača. Oni koji prežive obično ciljaju na posade dronova i minobacača, koji su slabije naoružane od pješaštva, nastojeći nanijeti što veću štetu prije nego što budu eliminirani ili zarobljeni, objašnjava Jevhen.

'Ali njihova smrt nije posve uzaludna', kaže. 'Ako to neprestano ponavljate, na kraju preopteretite naše kapacitete. Moramo trošiti ogromno vrijeme i resurse da bismo neutralizirali one koji uspiju probiti liniju. To Rusima omogućuje da polako osvajaju teritorij.'

Motocikli i kvadovi integrirani u vojnu taktiku

Motocikli su se počeli koristiti prošle godine, isprva kao improvizacija pojedinih pukovnija suočenih s golemim gubicima u klasičnim pješačkim napadima, u kojima su sporo pokretne skupine bile laka meta. Ideja se proširila, a njihova upotreba formalno je integrirana u vojnu taktiku.

Danas pojedine jedinice imaju specijaliziranu obuku vozača. U travnju je tako rusko ministarstvo obrane objavilo video u kojem padobranac s puškom preko ramena vozi motocikl po motokros stazi dok eksplozije odjekuju oko njega. Ministarstvo planira opremiti više od polovice svojih pješačkih snaga motociklima i drugim lakim vozilima poput kvadova i buggyja, prema dokumentima koje je analizirala ukrajinska obavještajna agencija otvorenog koda Frontelligence Insight.

I Ukrajina sve više koristi motore

Ukrajina također sve više upotrebljava motocikle, premda uglavnom za prijevoz vojnika do i s bojišta. Za razliku od laganih terenskih motocikala iz Kine, koje koristi Rusija, Ukrajinci često imaju električne bicikle domaće proizvodnje – tihe strojeve koji omogućuju vozaču da bolje osluškuje prijeteće zujanje drona.

No motocikli nisu rješenje protiv tih sveprisutnih letjelica koje su bojište učinile smrtonosnijim nego ikad i proširile pojas ničije zemlje.

Sukob se preobrazio: umjesto dviju strana ukopanih u rovove nalik Prvom svjetskom ratu, sada ga oblikuju dronovi te istodobno pružaju svevideći pogled i smrtonosnu preciznost. Opskrbne linije postale su stalne mete, a dotok streljiva, hrane i ljudstva sve je teži.

U Dobropilji, gradu koji služi kao pozadinska baza ukrajinskih operacija kod Pokrovska, ceste su prekrivene visokim mrežama da bi se vozila zaštitila od udara dronova.

Prostor između vojski sada je siva zona – pustoš uništenih sela i preorane zemlje, široka i do 29 kilometara, uključujući područje oko Torecka. Položaji su fluidni, a vojnici žive u zemunicama i podrumima kuća.

Do sive zone više se ne ide u oklopnim transporterima. Umjesto toga, vojnici kreću pješice, naoružani sačmaricama za obaranje dronova, prelazeći kilometre kroz polja i izbjegavajući ceste. Opskrba se sve češće prevozi dronovima: 'vampirskim' letjelicama koje nose do 10 kilograma tereta ili kopnenim verzijama s kapacitetom do 400 kilograma.

Konstantna opasnost u zraku

'Toliko je dronova posvuda da ste u stalnoj opasnosti', kaže Kemičar, narednik iz 68. brigade, ispijajući kavu tijekom dana odmora u niskoj drvenoj kući u Dobropilji, a koju vojska koristi za smještaj vojnika. 'Danas je svaki pješak obučen prema principu da je nevidljivost ključ preživljavanja – što je nekad bilo rezervirano samo za specijalne jedinice iza neprijateljskih linija.'

Nakon što nisu uspjeli zauzeti Pokrovsk s istoka tijekom zime, ukrajinska obavještajna služba vjeruje da Rusi pokušavaju zaobići grad sa zapada te preuzeti kontrolu nad cestom koja vodi iz Kostjantinivke, ključnog logističkog čvorišta udaljenog 56 kilometara.

Za taj grad se već više od godinu dana smatralo da je na rubu pada, no Ukrajina je unatoč svemu zadržala kontrolu i mogla bi je održavati još neko vrijeme, ističe Nick Reynolds, analitičar sukoba u Royal United Services Instituteu (RUSI).

Dronovi, oružje koje određuje tijek ovog rata, znatno otežavaju masovno premještanje trupa na obje strane. Rusi stoga pokušavaju iscrpiti protivnika prekidima opskrbe, a ta im je taktika nedavno polazila za rukom oko Kostjantinivke zahvaljujući elitnim jedinicama Rubikon i Sudnji dan.

Osnovane krajem prošle godine, ove postrojbe specijalizirane za dronove nadmoćne su u odnosu na redovnu vojsku: bolje su obučene i opremljene mnoštvom termalnih modela koji osvjetljavaju sivu zonu noću – nekoć jedini period u kojem je bilo moguće izvući ranjenike s bojišta. No sada i noću smrt lebdi nebom.

'Želite nametnuti nekakva pravila, ali istina je da je ovaj rat s godinama postao brutalniji i smrtonosniji', uzdišući kaže Jevhen, a služi u vojsci od 2019. godine te dodaje: 'Danas imate mnogo manje šanse za preživljavanje.'