NJIMA JE POMOGLA ART TERAPIJA

Kako nakon borbe s karcinomom iznova otkriti životnu radost

  • Autor: Jasna Ožanić
  • Zadnja izmjena 05.06.2016 21:49
  • Objavljeno 05.06.2016 u 21:49

Izložba 'Paslika - svijet iznova stvoren'

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: SVE za NJU

Osim što pomaže ženama oboljelim od karcinoma, udruga Sve za nju organizira brojne aktivnosti i radionice u sklopu kojih nastaju nova prijateljstva, a i nova životnu radost. Dijagnoza karcinoma ne znači kraj nego nov životni početak što zorno pokazuje i izložba likovne umjetnice Krune Tarle 'Paslika – svijet iznova stvoren' u Galeriji Ulupuh u Zagrebu. Ova je izložba samo jedna u nizu radionica u kojima oboljele žene sudjeluju, a kojima je cilj umjetničkim sredstvima prikazati kroz što prolaze žene koje se suoče s dijagnozom raka

Postava izložbe zamišljena je kao jedno putovanje od tri postaje. Naime, kroz tri se prostorije galerije ukazuje na potrebu psihološke pomoći ženama oboljelim od svih vrsta karcinoma tijekom suočavanja s bolešću, liječenja i kasnije rehabilitacije.

'Posjetitelji su kroz tri dvorane mogli na simboličan način proći put kojim su prolazile sudionice radionica i osjetiti barem nagovještaj njihovih emocija od usamljenosti (i straha), preko procesa spoznaje i filtracije životnih vrijednosti i osnaživanja do duhovnog zajedništva s drugima koji su prošli (ili će jednom možda proći) isti put. Posjetitelju ostaje nevidljivo možda ono najvrednije – vrijeme, iskustvo i zajedništvo sudionica radionice koje još jednom potvrđuje snagu i moć umjetnosti i kreativnog izražavanja u terapijske svrhe', objašnjava autorica izložbe Kruna Tarle

Radionice početak životne promjene

U prvoj prostoriji su lica, maske koje su nastale tako da su žene iz udruge jedna drugoj izrađivale, maske, gipsani odljev lica, kao svojevrstan pečat ili potpis. To simbolizira ono što je dobiveno od prirode, s čime smo se rodili.

'Maska se rađa kao otisak autentičnog lica, kao svojevrstan potpis ili pečat. To je i dijalog s vlastitim tijelom, pogled na sebe izvana', priča Tarle.

Druga prostorija, objašnjava nam likovna umjetnica, ima značenje tunela spoznaje ii duhovne preobrazbe kroz iskustvo bolesti, a treća se prostorija povezuje s prethodne dvije i slika je duhovnog uzdizanja i svijesti zajedništva svih bića, prepuštanje ljepoti koja liječi.


U izradi maski za ovu izložbu sudjelovale su žene iz udruge Sve za nju, no one su istovremeno i polaznice i drugih radionica kojima su oduševljene. Jedna od članica je, primjerice, 2001. operirala rak želuca i posljednje je četiri godine veoma aktivna u Udruzi, jer, smatra da je to drži na životu.

'Na ples idem redovito, plešemo kao grupa i imamo nastupe. S druge strane idem na glumačku improvizaciju i cilj tih radionica je da steknemo neko samopouzdanje. Prezadovoljna sam radionicama i inače sam u udruzi dobila ono što sam trebala. Gotovo četiri godine sam u udruzi i sve ono što radimo jako me veseli, emocionalno diže, ali sam stekla i brojna prijateljstva unutar nje', priča naša sugovornica.

S druge strane, žena koja je oboljela od karcinoma dojke prije pet godina danas je u radnom odnosu zbog kojeg nema mogućnosti posvetiti se aktivnostima udruge onoliko koliko bi htjela, iako je prije redovito išla na sate joge.

Jedna se sugovornica s udrugom prvi put susrela tijekom akcije Dan narcisa prije tri godine kada joj je dijagnosticiran rak dojke.

'Idem na radionice i predavanja koja mi se sviđaju, a ponekad sudjelujem u akcijama i na štandovima dijeliti narcise. Rad udruge je nešto što je veoma potrebno, zadovoljna sam i svima koji vode udrugu, jer nam pomažu koliko god nam je potrebno', kaže druga sugovornica.

Ljiljana Pranjić, također članica udruge, smatra da se kroz aktivnosti koje nudi udruga nudi otkriva nova kvaliteta života, posebice onih žena koje su dijagnozu karcinom smatrale svojim krajem.

'Apsolutno je fantastično što oni koji su bili suočeni s mogućnošću gubitka života, kada završi aktivna faza borbe s bolešću kroz teške terapije, otkrivaju novu kvalitetu života. Ove su radionice upravo dokaz toga. Mi si nađemo vremena da se igramo. Kroz igru se približavamo svojoj biti, ponovo otkrivamo tko smo kao osobe. Sudjelovala sam u mnogim radionicama, jer sam i inače veoma znatiželjna. Vodila sam radionicu izrade krpenih anđela za Božić, a trenutno sudjelujem u radionici plesa koju držim kao vrstu meditacije u pokretu. Divno je vidjeti žene koje su došle s jednom težinom i sviješću o bolesti kako kroz tu radionicu ponovno nađu svoju životnu radost', zaključuje Pranjić.

Sve naše sugovornice bile su uključene u izradu maski za izložbu 'Paslika – svijet iznova stvoren' u sklopu koje su imale mogućnost zbližiti se i povezati još više, jer su jedna drugoj radile maske koje prikazuju njihovo emocionalno stanje.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!