Kineske vlasti smislile su način kako profitirati od svoje kontroverzne komunističke prošlosti, ponudivši kao odgovor na pitanja stranaca o nacionalnoj prošlosti glorifikaciju i komercijalizaciju slavnih osoba, u čemu se naravno ističe legendarni revolucionar Mao, piše Der Spiegel
Kina se još jednom dokazala kao kaptalističko čudo čovječanstva. Kineske komunističke vlasti započele su program 'crvenog turizma', koji uključuje i preuzimanje zapadnjačkih običaja poput rekreiranja povijesnih bitaka, samo što se u gradu Yanan ljudi ne oblače u plave sjevernjačke i sive južnjačke uniforme, nego nose znakovlje komunizma i slave velikog vojnog vođu Maoa, sve zajedno s pravom konjicom i lažnim tenkovima.
Yanan je grad u kojemu je završio Dugi marš, mjesto koje se u kineskoj komunističkoj mitologiji naziva ' Sveta zemlja kineske revolucije', sada i sve veća turistička atrakcija za domaće i strane turiste, čak toliko da u svojoj priredbi u povodu slavnog vojnog pohoda sudjeluje i glumac koji utjelovljava Mao Zedonga. Masovni performans se zove 'Obrana Yanana', i predstavlja jedan od primjera 'crvenog turizma'.
Riječ je o pametnoj ideji kineskih vlasti da u turističku atrakciju pretvore najpoznatija mjesta kineske komunističke prošlosti, što omogućava ne samo zaradu nego i širenje službene verzije povijesti. Da Komunistička partija Narodne republike Kine ozbiljno misli sa 'crvenim turizmom' pokazuje i osnivanje Nacionalne koordinacije za 'crveni turizam', kao i sudjelovanje više članova Politbiroa, najviše tijela Partije, na konferencijama o turizmu.
Za potpirivanje kineskog nacionalizma prema Japanu svakako pomaže i slet posvećen bitki s Japancima iz Drugog svjetskog rata, dok su za zaradu zaduženi brojni suveniri s Maovim likom – gobleni, slike, pa čak i porculanske figure poznatog Maova bijelog konja.
Očito je da službena linija kineskih komunista o tome kako je Mao 70 posto bio politički u pravu a 30 posto u krivu ne isključuje da se njegova slava iskoristi u komercijalne svrhe, s time da se Kulturna revolucija uopće nigdje ne spominje, ponajmanje na velikim priredbama u čast vojnih pobjeda iz prošlosti. Uostalom, predsjednik Mao se nalazi i na kineskim novčanicama, a aktualno vodstvo Komunističke partije pokazuje da najviše od svega voli novac, odnosno ekonomsku moć. Tako pokojni Mao svojim likom zapravo proizvodi još više samoga sebe, juanima koji se troše na Mao-suvenire. Nešto kao kapitalističko-komunistički perpetuum mobile.
