Prema informacijama koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), pravo na liječenje izvan Hrvatske imaju svi bolesnici koji uplaćuju redovno osiguranje, dakle nije potrebno uplaćivati neku posebnu, dodatnu policu. No takvi pacijenti moraju spadati u jednu od četiri kategorije:

1. Pacijenti imaju pravo na dijagnostiku i liječenje u inozemstvu na teret HZZO-a ako se potreban medicinski postupak ne može napraviti u Hrvatskoj, a u nekoj od zemalja svijeta se standardno izvodi, što se odobrava po posebnom postupku (opisanom u nastavku).

2. Drugi slučaj je tzv. planirano liječenje kada se liječenje može obaviti u Hrvatskoj, no zbog predugih lista čekanja ne može se obaviti u zadovoljavajućem roku. Za planiranu prekograničnu zdravstvenu zaštitu provodi se prvostupanjski upravni postupak u regionalnom uredu i područnoj službi HZZO-a na temelju zahtjeva osigurane osobe i nema posebno propisane tiskanice.

3. Uz Europsku karticu zdravstvenog osiguranja (EKZO), osigurana osoba HZZO-a može koristiti neodgodivu i hitnu zdravstvenu zaštitu u državama članicama EU-a i državama EEP-a (Norveška, Island i Lihtenštajn).

4. Hitnu zdravstvenu zaštitu u zemljama koje nisu članice Europske unije osigurane osobe HZZO-a mogu dobiti ukoliko prije odlaska na putovanje uplate posebni doprinos za svaki dan putovanja, ovisno o trajanju putovanja (uz refundaciju troškova po povratku u Hrvatsku). Posebni doprinos nije potrebno plaćati za Srbiju, Makedoniju, BiH, Tursku i Crnu Goru, niti se u tim zemljama na licu mjesta plaća zdravstvena zaštita (no prethodno se osigurane osobe moraju javiti HZZO-u).

Kako izgleda procedura?

Pacijent koji treba obaviti liječenje u nekoj drugoj državi jer se ono ne može obaviti u Hrvatskoj ne odabire sam zdravstvenu ustanovu ili liječnika niti mu ih preporučuje HZZO. Ustanovu preporučuje liječnik specijalist ili određeni referentni centar Ministarstva zdravlja, ovisno o tome o kojoj je bolesti riječ.

Liječnik specijalist ispunjava i potpisuje zahtjev i prijedlog za upućivanje na liječenje u inozemstvo, a pacijent originalni papirnati zahtjev predaje nadležnom uredu HZZO-a prema mjestu prebivališta (bilo koja ispostava HZZO-a, područna služba ili Direkcija HZZO-a) zajedno s kopijom svoje medicinske dokumentacije.

U zakonskom roku, koji iznosi maksimalno 30 dana, pacijent dobiva rješenje na kućnu adresu, a obavijest se šalje i predlagatelju - referentnom centru ili liječniku specijalistu. U hitnim slučajevima rješenje se izdaje već za nekoliko dana.

Najčešće bolesti i bolnice

U HZZO-u kažu da se broj naših pacijenata koji se liječe u inozemstvu godišnje kreće negdje oko 600. Najveći dio zahtjeva se odobrava. Naši građani mogu se liječiti u svim zemljama svijeta za koje dobiju odobreno rješenje. To ne mora biti zemlja EU-a, već i SAD (najčešća destinacija osim EU-a) ili Srbija ili bilo koja druga zemlja koja ima odgovarajuću ustanovu.

Primjerice, u 2014. godini Zavod je zaprimio 696 zahtjeva za liječenje koje se nije moglo obaviti u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj, od kojih je pozitivno riješeno njih 619. U 2015. zaprimljeno ih je ukupno 707, a pozitivno riješeno 620. Za liječenje koje se ne može obaviti u Hrvatskoj posljednjih godina utrošeno je:

- 2013. godine: 30.930.785 kn

- 2014. godine: 15.349.594 kn

- 2015. godine: 17.374.942 kn.

U 2014. i 2015. godini najčešće dijagnoze za upućivanje na liječenje i najčešće ustanove bile su sljedeće:

- kardiokirurško liječenje - prirođene malformacije srca i krvnih žila (Q20, Q21, Q22, Q23, Q 25, Q27). Liječenje se najčešće obavljalo u sljedećim ustanovama: Deutsches Herzzentrum München, Dječja kardiokirurška klinika Landes-Frauen-und Kinderklinik Linz, Zentrum für Vasculäre Malformationen St. Joseph Krankenhaus Berlin, Ospedale del Cuore G. Pasquinucci u Massi, Italija, Kepler Universitätsklinikum Abteilung für Kinder-und Jugendheilkunde - Med Campus IV Kinderkardiologie

- respiracijski sustav; vezano uz transplantaciju pluća (Z94, J96, I27) - Sveučilišna klinika za torakalnu kirurgiju AKH Beč

zloćudne bolesti (C) - Međunarodni registar dobrovoljnih davatelja koštane srži u Leidenu, Centralni njemački nacionalni registar u Ulmu, Talijanski nacionalni registar, Centralni njemački registar, Centralni američki registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži i ostali registri dobrovoljnih davatelja koštane srži

- kongenitalne malformacije urogenitalnog sustava (Q 87.7, Q54.2, Q 64.1O) - OB BelMedic Beograd, Republika Srbija

- transplantacija bubrega u djece (N 18, Q 64.2) - CHU de Lyon, Hopital Femme Mere Enfant u Bronu, Republika Francuska

- neurokirurško liječenje epilepsije (G40) - Schön Klinik, Klinik für Neuropädiatrie und Neurologische Rehabilitation, Epilepsiezentrum für Kinder und Jugendliche Vogtareuth, SR Njemačka

- umjetna oplodnja (N97) - Prague Fertility Center.

Naše tužne brojke

U ovom kontekstu zanimljivo je podsjetiti da prema podacima Državnog zavoda za statistiku Hrvatska spada među desetak zemalja EU-a s najmanjim socijalnim izdvajanjima u ukupnom BDP-u. U ukupnom iznosu ona se godišnje kreću oko 80 milijardi kuna, što u udjelu u BDP-u iznosi oko 21,6 posto. Udio za zdravstvenu skrb kreće se oko 33 posto od ukupnih socijalnih izdvajanja, što je po postotku slično prosjeku EU-a. No pritom za invalide (oko četiri puta češće muškarce nego žene) izdvajamo gotovo dva puta više od prosjeka EU-a, a za nezaposlenost i stanovanje upola manje od prosjeka EU-a.